Bursać: Jasmin Halilović- čovjek koji je obnovio crkvu, džamiju i partizanski spomenik

Jasmin Halilović iz Busovače je Čovjek. Ljudina. Za Čovjeka nema razlike kad pomaže Bošnjaku, Srbinu, Hrvatu, majci prirodi, Božjoj kući ili antifašisti. On pomaže univerzalnom dobru!

Jasmin Halilović je renovirao partizanski spomenik u Busovači (Dragan Bursać / Ustupljeno Al Jazeeri)

Vidim poruku na mobitelu, a u poruci piše:

“Evo druže, završio sam spomenik, još samo jarboli, klupe i video nadzor do četvrtka. Poslaću ti neke snimke spomenika. Ne damo se ovim sotonama!”

U potpisu: Jasmin Halilović iz Busovače.

Sam u borbi protiv sotona

A Jasmin je čudo. I filanatrop humanista, i aktivista, i prvi čovjek antifašista ovog bosanskohercegovačkog gradića. Jasmin ne da zaboravu naše herojsko antifašističko naslijeđe. Ponekad mora sam. Često mora sam. I uvijek nas sve podsjeti na veličinu ideje koju smo nekako kolektivno zaboravili negdje na putu istorijskog revizionizma i nacionalističke propasti.

Da, potpuno je sam renovirao partizanski spomenik u Busovači. Inače, ovo znamenje je podignuto i posvećeno NOR-u i žrtvama fašizma 1941-1945, a uništeno je u osvit rata. Originalni spomenik postavljen je 1966. godine, a autor idejnog rješenja bio je inženjer Munib Muftić.

I danas Jasminove riječi, pune ponosa, prelijevaju ponos na mene, a nadam se i na sve građane moje i naše Bosne i Hercegovine. U doba, kad se retroaktivno uništava najsvjetlija tradicija antifašizma na simboličkoj ravni i kad nestaju, što dinamitom, što ljudskom nebrigom, spomenici od neupitnog povijesnog i estetskog značaja, jedan čovjek nam vraća, ne nadu u bolje sutra, nego vjeru u ovu sadašnjost.

I zaista, gledam, ispred mene stoji ljepotan, simbol onog iskonskog zajedničkog u borbi protiv najvećeg zla.

Odmah se sjetim, ne mogu da se ne sjetim sramnih grafita, murala i spomen-ploča koje su podignute zločincu Ratku Mladiću i inim u (ne)čast. Sjetim se ulica i trgova ustaških i četničkih glavaša, sjetim se revizije istorije, sjetim se nakarada državnih i paradržavnih koje su otvoreno po regionu stale na stranu fašista i nacista, pa mi se kao čovjeku plače.

A onda vidim Jasmina Halilovića, pa bih plakao od sreće.

“Moramo se već jednom dići da bi stvorili zajedništvo i da ne gledamo kako se ko zove, kako se ko krsti, da se cijenimo, poštujemo… I ove što nas vode, i njih da poštujemo, ali više – dosta ih je”, kaže Jasmin i sublimira u dvije rečenice valjda sve ono što smo svi đuture trebali zaključiti u zadnje tri decenije.

Nije stvar u nostalgiji, nego u ljudskosti

I znam, neko će reći, eno ga još jedan zaneseni nostalgičar, koji vidi samo ono što on hoće da vidi. Može biti, ali kako tumačite da je taj nostalgičar obnovio džamiju i popravio ckrvu?!

Eto za one koji ne znaju, Jasmin Halilović, prije no što će obnoviti spomenik posvećen borcima NOP-a, renovirao je i džamiju, te posebno pomogao da se crkvi u Kačunima promijeni krov. I ne, nije njegov ljudski aktivizam zaustavljen tu.

Dragan Bursać / Ustupljeno Al Jazeeri

Nije se Jasmin bavio samo zaštitom vjerskih objekata i uređenjem partizanskih spomenika, iako bi mu i ovo za tri života bilo dovoljno. On je aktivan čovjek koji razmišlja dalje i dalje.

Razmišlja o zaštiti životne sredine.

Tako je uredio i zaštitio područje gdje izvire kisela voda na Kaoniku na Ciglani, a želja mu je da i čaršiju u Busovači vrati u prvobitni položaj.

I neki će reći, puno je to hvalospijeva za jednog čovjeka. Ja opet mislim da je premalo. Može biti da je Jasmin Halilović iz malene Busovače jugonostalgičar. Može biti i da je ljubitelj sakralne arhitekture. Može biti da je ekolog i građanski aktivista. Ali je nekako mislim da je on sve to odjednom ili prostije – Jasmin je Čovjek. Za Čovjeka nema neke razlike kad pomaže Bošnjaku, Srbinu, Hrvatu, majci prirodi, Božjoj kući, ili antifašisti i svom gradu.

On naprosto pomaže ljudima i životu uopšte.

Jedan Jasmin u jednoj Busovači, neki će reći, na kraju svijeta radi ono što bi svi trebali raditi, pomaže svojoj lokalnoj zajednici, pa je tako za Dan državnosti ova malena Busovača došla (zasluženo) na početak naših svjetova. Voljom, željom i zalaganjem jednog čovjeka.

Kad se najbolji od nas samoprekorijevaju

A onda gledam iskrene antifašiste koji su došli u Busovaču, gledam Nenada Čanka, lidera vojvođanske Lige socijaldemokrata koji je “potegao” čak iz Novog Sada,  gledam kako svi zajedno pod zastavom  Bosne i Hercegovine polažu cvijeće i vijence na spomenik onim koji su dali život za slobodu i udarili temlje državnosti moderne Bosne i Hercegovine i sve dobija jedan viši, nadzemaljski i metafizički smisao zbog koga, nije to fraza, zaista vrijedi živjeti i boriti se.

Ali u čitavoj ovoj priči koja u sveopštem sivilu zaista podsjeća na neku zimsku bajku, izdvojio bih jednu Jasminovu rečenicu. On kaže:

“Odavno sam ja to trebao uraditi, to je bilo toliko prljavo i zaraslo, ali sve smo to sredili…”.

Vidite, ovaj čovjek sebe prekorjeva što nije još brže, više i jače radio. Sa druge, strane glavaši ove zemlje i regiona nagrađuju sebe za destrukciju.

Na kojoj ćeš strani biti ti, dobri čovječe? Na ljudskoj sa Jasminom, ili na onoj demonskoj, sotnonskoj kako reče, koja ništi naše tkivo dobra?

“Javite se ponekad, svi nam trebate”, kaže mi na koncu Jasmin.

Zatvorih poruku.

Do nas je. Sve je do nas!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera