Uskoro: Donald ‘Kum’ Trump, drugi dio

Trump će, najvjerovatnije, biti republikanski kandidat za predsjednika u 2024. sa dosta dobrim šansama da ponovo zauzme Bijelu kuću.

Bivši američki predsjednik Donald Trump će se vjerovatno ponovo kandidovati za predsjednika 2024. [Anna Moneymaker-Pool/Getty Images]

Zabrinutost zbog mogućeg ponovnog izbora Donalda Trumpa za predsjednika nadvija se kao mogućnost ponovnog vraćanja gotovo fatalnog raka.

Naravno, ova uzavrela nelagoda samo će se pojačavati i intenizivirati dok se svijet suočava sa još jednim izborima za američkog predsjednika, koji stižu za manje od 35 mjeseci.

To što Trump, predvidivo, i dalje ima apsolutni suverenitet nad Republikanskom strankom koja, danas, utjelovljuje svaki bolesni aspekt njegove bolesne ličnosti i modusa operandi, jedan je razlog za ovu tvrdoglavu zabrinutost.

A drugi? Milioni kratkovidih – velikodušan sam kada to kažem – Amerikanaca i dalje podržavaju, sa evangeličkim žarom, grubog, proračunatog šarlatana, koji je, od svog ubjedljivog poraza prije više od godinu dana, skliznuo dalje u ludilo i šikaru ludih teorija zavjere.

Trump bi trebao biti u bolnici, ili još bolje, na optuženičkoj klupi. Ali, kao što sam i objasnio, historijski presedan i neoprostiva delikvencija državnog tužitelja Merricka Garlanda, će ga vjerovatno spasiti od tog da bude optužen i možda osuđen za svoj niz očitih kršenja Ustava koji se zakleo da će čuvati i braniti.

Za razliku od svojih saveznika loše sreće, Trump je iskoristio svoju cjeloživotnu sposobnost da se izvuče od bivanja pozvanim na oštru, opipljivu odgovornost. To znači da će on, po svemu sudeći, biti republikanski kandidat za predsjednika 2024. sa dobrim šansama da ponovo zauzme Bijelu kuću – osim ako neizbježnosti i hirovi vremena ne intervenišu.

Ako on pobijedi 5. novembra 2024, posljedice po budućnost Amerike i sudbinu planete trebale bi biti očite svakome ko nije zaslijepljen neznanjem i netolerancijom koje definišu Trumpa i njegovu poznatu (i donekle iznenađujuću) legiju pomoćnika i apologeta koji preziru „liberale“.

Već nepopravljiva šteta i trauma koju je ovaj sposobni demagog nanio prosvijetljenoj Americi i ostatku svjesnog života na Zemlji stoje kao očiti vijesnici alarmantnog obima i značaja štete koja tek treba doći.

Kao predsjednik, Trump je omogućio, podsticao i aplaudirao ne samo retoričkim već i nasilnim napadima protiv građana i institucija koje je on odbacio kao izdajničke jer su bili prepreka ili su poremetili njegove lude ideje i postupke, kulminiravši ustankom od 6. januara – da, ustankom, a ne „neredom“ ili „protestom koji je pošao po zlu“ – na Capitol Hillu.

Previše je ljudi i predugo, oklijevalo – iz pristojnog poštovanja prema „uredu predsjednika“ ili iz nesmotrene averzije prema istini – da javno obznani da, po svojim ružnim riječima i djelima, bivši i možda 47. američki predsjednik ostaje bestidni fašista.

Svadljiva „debata“ o Trumpovim fašističkim akreditivima bi, do sada, trebala biti neobičan i zabavan anahronizam.

Podstaknut stalnim osjećajem tuge i ozlojeđenosti, Herr Trump je potvrdio jasno – opet i iznova – da on namjerava dovršiti svoj rušilački posao koji su on i njegovi jednako potkupljivi saveznici počeli 2016. (Usput rečeno, ako vas moja upotreba termina „Herr“ vrijeđa, niste, nažalost, obraćali pažnju na Trumpovo odvratno ponašanje inspirisano ponašanjem moćnika prije i nakon što je sišao eskalatorom da objavi svoju prvobitnu kandidaturu za predsjednika.)

Ono što racionalni, dobronamjerni ljudi smatraju ciljem „upravljanja“ za Trumpa je anatema. Kao takva, jedina svrha Trumpa kao Kuma, drugi dio bit će da zadovolji apetit ovog ljutitog narcisa da osveti fantomska zlodjela koja su mu nanijeli njegovi neprijatelji – gdje god oni postojali – sa mafijaškim brutalnim nemarom za pristojnost i vladavinu zakona.

Takozvani „branici“ koji su osmišljeni da inhibiraju Trumpovu ili izobličavajuću žeđ bilo kojeg drugog predsjednika za osvetom su također, do sada, svedeni na neobičan i zabavan anhronizam.

Prekrajanje teritorija koje je odobrio sud i urođena mlakost i nesposobnost demokrata su se udružili, izgleda, kako bi to u konačnici dovelo do tog da republikanci ponovo zauzmu Zastupnički dom nakon mid-term izbora 2022.

Republikanska stranka je dokazala da je sačinjavaju i vode luđaci, u službi luđaka – unutar i van ugodnih studija Fox Newsa alergičnih na realnost.

Ovo, zajedno sa Vrhovnim sudom koji je Trump popunio, između ostalog, i sucima koji vjeruju u apsolutizam predsjedničkih ovlasti kao što su suci Clarence Thomas i Samuel Alito, trebali bi razuvjeriti lakovjernost ideje da će „odgovorni“ odrasli djelovati kao „kočnica“ nalik na bijelog viteza na svog dragog lidera ako se on vrati u Ovalni ured.

Osim svakodnevne, mučne doze haosa i zbrke, Trump, nastavak, će bez sumnje rezultirati širokim, sistemskim napadom na ostatke onoga što se velikodušno može opisati kao američka „demokratija“ na aparatima.

Kao i svi pravi fašisti, Trump i njegov klan su ljubitelji „demokratije“ kada oni pobjeđuju. Kada Trump i njegov klan gube, oni više nisu ljubitelji „demokratije“. Zato su se dali na to da je poprave kako bi osigurali da ta njihova aktivnost – posebno među neodlučnim državama – dovede do tog da bude još teže (demokratskim) biračima da glasaju.

Kao svi pravi fašisti, Trump i njegov klan planiraju ukrasti naredne predsjedničke izbore – legalno – sa ili bez pomoći razbojničke vojske siledžija koji mašu šalovima i zastavama sa nastpisom MAGA, koji se kunu na svečanu odanost, sa rukom na srcu, američkom Ustavu.

U međuvremenu je gomila posrnulih, „progresivnih“ novinara pisala padantne poruke koje se plaćaju osuđujući „liberalne“ medije da rade u dosluhu sa FBI-jem da bi blatili Trumpa kao petokolonaša napravljenog u Moskvi. O dragi, jadni, ojađeni fašista.

Ako oni vjeruju da je ovaj tekst dokaz da sam ja „liberalni“ naivac također, onda priznajem da sam kriv. (Iako moje kolumne o Georgeu W. Bushu i Donaldu Rumsfeldu, između ostalih, opovrgavaju ovo lijeno „razmišljanje“.)

Pa ipak, u prevrtljivom proračunu ovih nepodnošljivih „progresivaca“ sa isteklim rokom trajanja, Trumpovi prestupi i indiskrecije su sitni u poređenju sa optužbama za njegove prethodnike.

Dajte mu vremena, dame i gospodo, dajte mu vremena.

Još četiri godine Trumpa kao glavnokomandujućeg, okruženog potencijalnim nasljednicima i ulizicama i neometanog bilo kakvim političkim ili humanitarnim ograničenjima, recept je ne samo za egzistencijalnu prijetnju za američku ustavnu republiku, već i za ljudsko postojanje.

Ovo nije pretjerivanje.

Trump i njegovi saveznici u Kongresu smatraju da je sve izraženija prijetnja koju predstavljaju klimatske promjene prevara.

Postignuća, koliko god skromna i nevoljka bila, ostvarena na nedavno održanoj konferenciji pod pokroviteljstvom UN-a u Glasgowu u Škotskoj će, pretpostavljam, odmah poništiti Trump – uz odobrenje svojih učenika ovisnih o fosilnim gorivima koji su uvjereni kako su grudve snijega dokaz da se planeta ne zagrijava eksponencijalno.

Trumpova poricanja su povrijedila mnoge ljude na razne načine. On poriče činjenice. On poriče poraz. On poriče smrtonosnost virusa koji mutira. On poriče efikasnost maski. On poriče da je zlostavljao mnoge žene. On poriče da je plaćao ljubavnicama da šute. On poriče da je bijeli supremacista koji obožava Ponosne momke (Proud Boys).

I konačno, Trump poriče klimatske promjene, a moglo bi se ispostaviti da je ovo najpogubnije poricanje od svih.

Izvor: Al Jazeera