Zašto Google i Apple još šute o ruskoj cenzuri?

Rusija je 19. septembra zaključila trodnevnu premiju parlamentarnih izbora, koja je izazvala veliku kontroverzu. Ne samo da je bilo optužbi za podmetanje glasova i slamanje opozicije, već i da su vršene malverzacije sa konačnim rezultatima, koji su, što ne iznenađuje, omogućili stranci predsjednika Vladimira Putina Jedinstvena Rusija da zadrži većinu u državnoj Dumi.

Među raznim taktikama koje su ruske vlasti koristile da zaplaše opoziciju je i cenzura na internetu. Iako odavno postoje pokušaji da se kontroliraju online prostori u Rusiji pod izgovorom „internetskog suvereniteta“, najnovija za izbore vezana avantura bi trebala zabrinuti ne samo Ruse, već i međunarodnu zajednicu kao cjelinu.

U sedmicama pred izbore, ruska vlada je izvršila pritisak na Apple i Google da uklone popularnu aplikaciju za glasanje iz svojih online trgovina. Ovu aplikaciju osmislio je tim pritvorenog lidera opozicije Alekseja Navaljnija i trebala je pomoći opozicionim biračima da glasaju za onoga koji ima najbolje šanse da porazi kandidata Jedinstvene Rusije u datom okrugu.

Ova glasačka strategija je ranije dala dobre rezultate na lokalnim izborima i mogla je imati značajan efekat i na rezultate parlamentarnih izbora. Međutim, Google i Apple su se pridružili nastojanjima ruske vlade da potisne organiziranu opoziciju na izborima učinivši ovu aplikaciju nedostupnom.

Sudeći po medijskim izvještajima, ova dvije kompanije podlegle su pritisku kada je vlada prešla na prijetnje krivičnim gonjenjem protiv njihovog osoblja u Rusiji.

Nema javne reakcije od vlade SAD-a

Prošlo je nešto više od mjesec dana od izbora i ove dvije kompanije još se nisu izjasnile u vezi ovih događaja. Uzimajući u obzir njihovu javnu posvećenost poštivanju ljudskih prava i slobodi izražavanja, kao i činjenicu da su njihovi uposlenici u suštini bili taoci zbog jedne aplikacije, neka vrsta reakcije bi imala smisla. U prošlosti su takve prisilne mjere izazivale oštre odgovore tehnoloških divova.

Brazilske vlasti su, naprimjer, u 2016. zahtijevale privatne podatke od Facebooka, koje je on odbio dati. Kada su oni potom uhapsili Diega Dzodana, Facebookovog potpredsjednika za Latinsku Ameriku, ova je kompanija javno osudila taj potez. Apple i Google još nisu dali slične izjave.

Google je zapravo tek 9. oktobra vratio pristup cenzuriranoj aplikaciji, a Apple to još nije učinio.

Razočaravajuće je i to što nema javne reakcije od vlade SAD-a, države u kojoj su sjedišta obje ove firme. Američki State Department odbio je direktno komentarisati ovo pitanje, i umjesto tog je dao opširne izjave o slobodi izražavanja. U svom govoru u Generalnoj skupštini UN-a, svega nekoliko dana nakon izbora u Rusiji, američki predsjednik Joe Biden je obećao da će „prednost dati“ demokratskim vrijednostima u svojoj globalnoj diplomatiji, ali nije prozvao nikoga zbog sve veće cenzure interneta u Rusiji ili drugdje u svijetu.

Moramo priznati da je šutnja saučesništvo. Ona ohrabruje cenzore i čini online platforme koje su postale osnova za građanski angažman još manje sigurnim za aktiviste, nevladine organizacije, novinare i sve one koji se usude kritikovati svoje vlade.

Ogromna tehnička infrastruktura

Argumenti o „internetskom suverenitetu“ koje podstiču različite vlade, kao ruska, nisu nas uvjerile da su sve veće restrikcije na internetu tu da zaštite ljude, kada je jasno da su osmišljene tako da na vlasti drže represivne režime i diktatore i da podržavaju politički status quo.

Tokom proteklih nekoliko godina, ruska vlada je izgradila ogromnu tehničku infrastrukturu da pojača svoj stisak na ruski internet, koji joj je omogućio da prisili online usluge da joj se potčine. Ranije ove godine, ruske su vlasti ograničile Twitter uz pomoć tehnologije duboke inspekcije paketa u odgovoru na Twitterovo odbijanje da ukloni 3000 objava koje su oni ocijenili kao „nezakonite“.

Iako ruska vlada nije bila u stanju da postigne potpunu kontrolu nad internetom i mnogi ljudi su u stanju da zaobiđu restrikcije, ove taktike imaju destabilizirajući efekat na online prostore i na društvo unutar i van države. Blokiranje usluga ili web stranica remeti normalan rad civilnog društva, biznisa i svakoga ko koristi internet da bi pristupio informacijama. Time se također narušava pravo ljudi na slobodu izražavanja i političko organiziranje.

Situacija se pogoršava ne samo u Rusiji, već i u susjednoj Bjelorusiji, gdje je nakon predsjedničkih izbora 2020, Vlada predsjednika Aleksandra Lukašenka poremetila pristup internetu na nekoliko dana kako bi zataškala brutalne mjere protiv ljudi koji su protestovali protiv rezultata izbora. U drugim državama širom svijeta, represivni režimi i autokrate također postaju sve odvažniji u cenzuriranju interneta. Online restrikcije su se pogoršale u Indiji, Mijanmaru, Bangladešu, Brazilu, Jordanu i drugim državama širom svijeta.

Kako bismo suzbili sve veću prijetnju cenzure interneta, potrebna nam je transparentnost od velikih tehnoloških kompanija u pogledu tog kako se odnose prema takvim političkim zahtjevima i kako će osigurati da neće podleći pritisku svaki put, nauštrb svojih korisnika. Posvećenost ljudskim pravima i slobodi izražavanja treba biti prenijeta iz PR retorike u stvarne korporativne politike. U suprotnom, to bi značilo da su korisnici ostavljeni da sami štite svoja prava na internetu protiv sve veće moći cenzora.

Zaštita sloboda

I demokratske vlade trebaju poduzeti mjere. One trebaju zauzeti jasan i nedvosmislen stav protiv međunarodnih kompanija koje su prisiljene da postanu alati ugnjetavanja i smisliti čvrste politike da to spriječe. Predstojeći demokratski samit, koji organizuje Biden u decembru, može biti velika prilika na kojoj se može otpočeti ovaj razgovor i na kojoj se mogu poduzeti konkretni koraci da se zaštiti sloboda na internetu od autokratskog nasrtanja.

Ako sada ne budemo djelovali, uskoro bi moglo biti prekasno. Presedani koji se postavljaju danas mogu se pretvoriti u regularni poredak sutra, potkopavajući slobodu na internetu za sve nas.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.