Masovno nadziranje podstiče ugnjetavanje Ujgura i Palestinaca

Tehnološki omogućena kontrola progonjenog naroda. Uvredljivo prepoznavanje lica. Ozbiljne restrikcije na kretanje. Etiketiranje mirnog neslaganja kao “terorizma”.

Za mnoge čitatelje, ovaj scenarij u sjećanje priziva kineska masovna kršenja ljudskih prava protiv miliona Ujgura i drugih turkijskih muslimanskih naroda. Pa ipak, ovaj opis također se može primijeniti na način na koji Izrael tretira milione Palestinaca koji žive pod okupacijom.

Izraelska vojska navodno koristi prepoznavanje lica za izgradnju ogromne baze ličnih informacija o Palestincima na okupiranoj Zapadnoj obali, što uključuje njihove fotografije, porodične historije i stepen obrazovanja, i dodjeljuje im sigurnosni rejting. Kada vojnici, opremljeni zvaničnom aplikacijom za pametni telefon Blue Wolf, skeniraju palestinsko lice, aplikacija pokazuje žutu, crvenu ili zelenu oznaku kao pokazatelj treba li osobu pritvoriti ili joj dozvoliti da prođe.

Jednom od nas, istraživačici u Kini za organizaciju Human Rights Watch, izraelski sistem Blue Wolf, jezivo je poznat. Sličan sistem za masovno nadziranje koriste kineske vlasti u Xinjiangu, nazvan Platforma za integrisane zajedničke operacije (IJOP), koji funkcioniše kao “mozak” iza različitih senzornih sistema širom regije. IJOP je isto tako veliki podatkovni sistem, koji detektuje “abnormalnost”, kako su je proizvoljno definisale vlasti.

Ljude čiji telefoni iznenada odu “offline” ili one koji koriste previše struje – što je svakodnevno, zakonito ponašanje – automatski izdvaja IJOP za policijska ispitivanja i neke od njih kasnije zadržavaju zbog “političkog obrazovanja” i zatvaraju.

Nagrizajući efekt sveprisutnog nadzora

U proteklih nekoliko godina, sve veća pažnja se pridaje kineskoj upotrebi i izvozu masovnog nadziranja. Ali kineske kompanije nisu jedine. Tehnologije za nadzor su se proširile globalno u pravnom i regulatornom vakuumu.

Vlade su koristile špijunski softver Pegasus, koji je razvila izraelska kompanija NSO Group, da hakuju uređaje u 45 država, uključujući one koji pripadaju novinarima, disidentima i aktivistima za ljudska prava. Pegasus pretvara zaraženi uređaj u prenosni alat za nadziranje tako što dobija pristup kameri, mikrofonu i tekstualnim porukama na telefonu.

Ranije ovog mjeseca Pegasus je otkriven na telefonima šest palestinskih aktivista za ljudska prava – od kojih su trojica radila za grupe civilnog društva koje je Izrael bespravno etiketirao kao “terorističke organizacije” u oktobru, učinivši ih protuzakonitim. I u Xinjiangu, vlasti opravdavaju svoje zločine protiv čovječnosti protiv manjina u ovoj regiji kao “snažnu kampanju” protiv terorizma.

U kontekstu Xinjianga i u palestinsko-izraelskom kontekstu, nadziranje podstiče ozbiljna kršenja prava omogućavajući vlastima da brzo identifikuju i neutraliziraju mirno neslaganje, i da praktikuju intruzivnu kontrolu nad širokom populacijom. Vlasti u Xinjiangu bi teško uspjele održati svoju 24-satnu kontrolu nad 12 miliona Ujgura – nadzirući njihove misli, način na koji se oblače, s kim se druže – bez pomoći tehnologija za nadziranje. Nadziranje pomaže Izraelu, samoproglašenoj jevrejskoj državi, da održi svoju dominaciju nad Palestincima, komponentu svojih zločina protiv čovječnosti aparthejda i progona.

U nedavno objavljenom članku o aplikaciji Blue Wolf i njenom utjecaju na nadzor, Washington Post je citirao Palestinca koji živi na Zapadnoj obali koji je rekao: “Više se ne osjećamo ugodno da se družimo jer nas kamere uvijek snimaju”. Ovaj sentiment odražava ono što je jedna turkijska muslimanka koju je Human Rights Watch intervjuisao za izvještaj iz 2018. rekla o nagrizajućem efektu sveprisutnog nadzora: “Ljudi se nisu međusobno posjećivali…Ako bi neko, recimo druga starija gospođa, prešla ulicu da razgovara sa mnom, ja bih pobjegla.” Ideja da ova distopijska stvarnost uzima maha među palestinskim zajednicama je jeziva.

‘Vlade bi trebale donijeti vlastite zakon’

Međunarodni zakoni o ljudskim pravima zahtijevaju da vladino prikupljanje, upotreba i pohranjivanje ličnih podataka zadovoljavaju standarde legalnosti, proporcionalnosti i nužnosti. To znači da trebaju postojati jasni i javni pravni okviri koji će spriječiti vladino prikupljanje, analizu, upotrebu i pohranjivanje ličnih podataka od premašivanja onog što je proporcionalno do adresiranja cilja koji je legitiman i koji se ne može postići korištenjem manje intruzivnih mjera.  Takav okvir bi također trebao zahtijevati da nadziranje bude podvrgnuto autorizaciji i nadzoru nezavisnog tijela.

Vlade bi trebale donijeti vlastite zakone kako bi bile sigurne da će svako nadziranje koje budu provodile slijediti ove standarde. Trebale bi zagovarati globalni moratorij na prodaju, izvoz, transfer i upotrebu tehnologije za nadziranje dok ne budu usvojeni adekvatni principi zaštite ljudskih prava. Također bi trebale kažnjavati kompanije koje prodaju ove sisteme za nadzor za koje se dokazalo da su doveli do ozbiljnih kršenja ljudskih prava.

Američka vlada je uvela kontrolu izvoza za neke kineske kompanije za nadzor i nedavno, na NSO Group. Ali takve restrikcije, koje ukidaju pristup ovih kompanija američkoj tehnologiji, su nedovoljne jer su ove kompanije izvan američke nadležnosti.

Možda je došlo vrijeme da vlade pojačaju svoje aktivnosti i počnu razmatrati upotrebu snažnijih mjera, u stilu američkog zakona Magnitsky, koji propisuje sankcije za kršitelje ljudskih prava.

Iako ove mjere neće okončati progon miliona Palestinaca i Ujgura, mogle bi ublažiti represiju i možda kreirati neki podstrek da se okončaju zločini protiv čovječnosti s kojima se obje ove populacije suočavaju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.