Demografske promjene ne predstavljaju krizu, one su mogućnost
Vrijeme je da gledamo u demografske promjene kao u mogućnost da gradimo inkluzivnija, raznolikija i, na kraju, snažnija i prosperitetnija društva.
Evropa se nalazi usred demografske tranzicije sa dalekosežnim posljedicama. Ljudi imaju manji broj djece, dok je njihov život duži i zdraviji. Mnogi su u pokretu, u potrazi za boljim mogućnostima.
Zbog toga stanovništvo Evrope brzo stari. Već danas, svaki četvrti Evropljanin ima 60 ili više godina. Do 2050. godine će više od jedne trećine stanovništva evropskog kontinenta biti u toj dobnoj skupini.
Neke populacije su se počele smanjivati. To se uglavnom dešava u Centralnoj i Istočnoj Evropi, gdje su stope fertiliteta posebno niske, gdje mnogi ljudi odlaze iz svojih zemalja da bi radili drugdje i gdje su vlade nesposobne – ili nespremne – da privuku imigrante.
Takve demografske promjene se često predstavljaju kao kriza. Ali, osnovni faktori koji potiču takve promjene su na više načina razlog za slavlje. Populacije stare zato što su ljudi zdraviji i što duže žive. Stope fertiliteta su niže ne samo zbog toga što žene imaju veće pravo glasa, veći izbor i više mogućnosti. A broj stanovnika se u nekim zemljama smanjuje zato što ljudi imaju veću slobodu izbora zemlje u kojoj će živjeti i raditi.
Ipak, nije lako baviti se efektima demografskih promjena. Sve manji broj radno sposobnih ljudi izdržava sve veći broj starijih građana. Socijalni sistemi se nalazi pod ogromnim pritiskom. Pri tome je održavanje infrastrukture i usluga u sve rjeđe naseljenim ruralnim područjima skupo.
Izazovi koji zahtijevaju rješenja
Ovo nisu egzistencijalne prijetnje. To su izazovi koji zahtijevaju rješenja. Dobra vijest je ta da postoji sve veći konsenzus o tome šta jest, a šta nije korisno u rješavanju efekata demografskih promjena.
Fokus je, posebno u Istočnoj Evropi, većim dijelom usmjeren na podizanje stopa fertiliteta, a vlade pokušavaju ljudima davati finansijske poticaje kako bi ih potakli da imaju više djece. Dokazi koje imamo ukazuju da to nije uspješna metoda: stope nataliteta mogu porasti privremeno, ali se, generalno, broj djece koje žene imaju u svojoj životnoj dobi jedva mijenja. Čak i kada stope fertiliteta uistinu rastu, promjene su male i nijedna zemlja u Evropi, čak ni one zemlje koje ulažu najveći postotak svog BDP-a u podršku porodicama, nisu se ni približile stopi koja bi osigurala stabilizaciju, a kamoli rast, populacija.
To ne znači da se podrška porodicama ne preporučuje. Upravo suprotno: pametne mjere, kojima se mladima olakšava da osnuju porodicu, su jako bitne jer se njima omogućava ljudima da imaju onoliko djece koliko žele. To zahtijeva uklanjanje brojnih barijera s kojima se ljudi suočavaju prilikom odlučivanja o tome koliko će djece imati. To su: ekonomska nesigurnost, visoki stambeni troškovi, sve veća neplodnost, nedostatak usluga brige o djeci po pristupačnim cijenama te očekivanja da će žene biti zadovoljne manje uspješnom karijerom i da će same nositi teret brige o djeci.
Ono što općenitije ima efekta u rješavanju pitanja demografskih promjena jest izrada sveobuhvatnog paketa politika koje su usmjerene na ljude i čvrsto zasnovane na dokazima i kojima se rješavaju mnogobrojni socijalni, ekonomski, politički i kulturološki faktori koji utječu na odluke i izbor ljudi u pogledu vlastitog života i budućnosti.
A, ako se to uradi na kvalitetan način, demografske promjene tada mogu otvoriti mogućnosti za inovacije koje opet mogu katapultirati zemlje ka prosperitetnijoj budućnosti. U Centralnoj i Istočnoj Evropi su gradovi poput Kluža u Rumuniji ili Beograda u Srbiji izrasli u glavne centre tehnološke industrije koji privlače talente iz svojih zemalja i inostranstva.
Oblikovanje demografske budućnosti
Širom Evrope su se migranti vratili kući zbog pandemije bolesti COVID-19 i sa sobom donijeli dragocjene vještine, znanje i mreže. Ruralna područja se oživljavaju dolaskom digitalnih nomada koji tragaju za „zelenijim“ i manje stresnim životom, koji je okrenut porodici.
Vlade eksperimentiraju s načinima na koje mogu iskoristiti doprinose starijih ljudi i bolje ih integrirati u ekonomiju i društvo, ali i šire otvoriti tržišta rada i javni život – ženama, manjinama i drugim marginaliziranim kategorijama – iskorištavanjem do sada nedovoljno iskorištenih resursa. Sve to doprinosi povećanju sposobnosti zemalja da se izbore s demografskim promjenama.
UNFPA će skupa s Vladom Bugarske okupiti lidere vlada i misaone lidere iz cijele Evrope na konferenciji na visokom nivou, koja će se održati u Sofiji, u Bugarskoj, 1. i 2. decembra 2021. godine kako bi razgovarali o inovativnim rješenjima i pokrenuli Dekadu demografske otpornosti.
Nadamo se da će ova konferencija biti prekretnica u nastojanjima Evrope da oblikuje svoju demografsku budućnost i iznađe pravce napredovanja zemalja u svijetu brzih demografskih promjena.
Vrijeme je da ostavimo iza sebe narativ o anksioznosti i sudbini koji toliko dugo dominira diskursom i da gledamo u demografske promjene kao u mogućnost da gradimo inkluzivnija, raznolikija i, na kraju, snažnija i prosperitetnija društva.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.