Strateški kompas za Evropu

Evropska unija je izložena riziku “strateškog skupljanja”, zahvaljujući geopolitičkim, ekonomskim i ideološkim pritiscima sa svih strana. Da bi se sačuvali evropski građani, njihovi interesi i vrijednosti, bit će potreban novi način razmišljanja o sigurnosnim i odbrambenim odgovornostima Evropske unije, kao i o kapacitetima koji su potrebni da ih EU ispuni.

Kompas nam pomaže da pronađemo put, a “Strateški kompas” koji sam skicirao po nalogu Evropskog vijeća služit će kao operacioni vodič za razvoj Evropske unije i za donošenje odluka u vezi sigurnosti i odbrane. Sada je upućen ministrima odbrane i vanjske politike EU-a na diskusiju naredne sedmice.

Ovaj kompas je osmišljen tako da odgovori na tri pitanja: S kojim izazovima i prijetnjama se suočavamo? Kako možemo bolje spojiti svoja sredstva i upravljati njima efikasno? I koji je najbolji način da se projicira evropski utjecaj kao istovremeno regionalnog i globalnog aktera?

Naša uopćena analiza prijetnji pokazuje da je Evropa zaista u opasnosti. EU je izložena riziku onog što sam nazvao “strateškim skupljanjem”. Ovo se može percipirati sa tri aspekta. Prvo, naš ekonomski domet postaje sve više ograničen. Prije 30 godina, EU je predstavljala četvrtinu svjetskog bogatstva; za 20 godina, imat će svega nešto više od 10 posto. Naše demografsko smanjivanje se razvija na sličan način. Do kraja ovog stoljeća, u Evropi će živjeti manje od pet posto svjetske populacije.

Još važnije, neki od naših ekonomskih konkurenata imaju vrijednosti koje se umnogome razlikuju od naših, te tako predstavljaju prijetnju za našu normativnu moć. EU mora integrisati ovu činjenicu u proces izrade svojih politika, prepoznavši da se konkurencija za globalne standarde već odražava u utrci za vladanjem nad vještačkom inteligencijom, tehnologijom oblaka u računarstvu, poluprovodnicima i biotehnologijom.

Suočavanje sa hibridnim situacijama

Zatim, strateško polje Evropske unije je sve više pod prijetnjom, zbog izazova novih ambicioznih učesnika, demonstracija vojne snage i strategija destabilizacije kao što su cyber ratovanje i dezinformacije. Prošlo je vrijeme kada su mir i rat sačinjavali dva jasno različita stanja. Već se suočavamo i suočavat ćemo se sa hibridnim situacijama koje zahtijevaju širok raspon defanzivnih sredstava.

Najzad, politička sfera Evropske unije biva stiješenjena, a naše liberalne vrijednosti su sve više osporavane. U “borbi narativa”, ideja da su univerzalne vrijednosti zaista samo zapadnjački konstrukti dobija na značaju. Stara pretpostavka da će ekonomski prosperitet uvijek voditi ka demokratskom razvoju je odbačena.

U navigiranju ovom sve kompetitivnijom strateškom okolinom, EU mora postati tijelo koje pruža sigurnost svojim građanima, štiti naše vrijednosti i interese. Ali da bi to napravila, morat će djelovati brže i odlučnije kada upravlja krizama. To znači da treba predvidjeti prijetnje koje se brzo mijenjaju i štititi svoje građane od njih; ulagati u nužne sposobnosti i tehnologije; i sarađivati sa partnerima da se postignu zajednički ciljevi.

Takve mjere će povećati naš kapacitet da odvratimo napade, i da reagujemo na napad ako do njega dođe. Glavna vrijednost vojne sile nije ta da nam omogućava da rješavamo probleme, već da nam može pomoći kako bismo spriječili da problemi budu riješeni na našu štetu. Zato Strateški kompas predlaže kapacitet EU-a za brzo raspoređivanje snaga širom cijelog spektra postupaka koji su predočeni sporazumima Evropske unije.

Raniji pokušaji da se rasporede EU snage brzo bili su ograničenog uspjeha. Ali Strateški kompas ima za cilj da učini takav angažman spremnijim i efikasnijim na tri načina. Prvo, slijedio bi modularni pristup, sa kompozicijom koju definišu konkretni scenariji i koju pojačava zajednički trening, prije nego da je prethodno pozicionirana kao trajna sila.

Osim toga, postojale bi jasne smjernice koje kažu da misija određuje tip i veličinu snage, a ne obratno. I zadnje, mogli bismo pojačati svoje napore do prevaziđemo razne prepreke koje odavno koče naše operativne sposbnosti, sa jasnim djelovanjem koje bi trebalo biti prioritet.

‘Strateški kompas nije čarobni štapić’

Sve ovo će zahtijevati kako legitimnost tako i fleksibilnost. Ko odlučuje, i kako odluke trebaju biti implementirane?

Bez dovođenja u pitanje principa jednoglasnosti, moguće je djelovati kreativno aktiviranjem izvjesnih odredbi kao što je konstruktivno suzdržavanje ili Član 44, koji omogućava kreiranje koalicija odobrenih od strane Evropskog vijeća. Povrh svega, potrebna nam je politička volja (bez koje ništa nije moguće) i operativna efikasnost (bez koje je sve besmisleno).

Ali EU naravno ne bi trebala ograničiti svoje postupke na raspoređivanje vojnih snaga. Strateški kompas se također fokusira na cyber, pomorsku i svemirsku sigurnost. Kako bi se predvidjele prijetnje, on predlaže jačanje obavještajnih kapaciteta i proširivanje seta alata za suprotstavljanje hibridnim i cyber napadima kao i stranim dezinformacijama i miješanju. On također postavlja ciljeve za ulaganje da bi se opremile naše oružane snage nužnim sposobnostima i inovativnim tehnologijama, da se popune strateški propusti i da se reduciraju tehnološke i industrijske ovisnosti.

Najzad, dopustite mi da naglasim kako ova nastojanja ni na koji način ne proturječe evropskoj posvećenosti NATO-u, koji ostaje u srcu naše teritorijalne odbrane. Ova obaveza nas ne bi trebala spriječiti da razvijamo svoje sposobnosti i provodimo nezavisne operacije u našem naselju i šire, posebno u vrijeme kada je pažnja američkih kreatora politika fokusirana na druge lokacije (posebno na Indo-pacifičku regiju). Evropka strateška odgovornost najbolji je način da se pojača transatalntska solidarnost. Ovaj koncept je u središtu novog dijaloga o sigurnosti i odbrani između SAD-a i Evropske unije.

Ali svi Evropljani trebaju shvatiti da Strateški kompas nije čarobni štapić. On je tu da bi države članice EU-a odredile hoće li današnje geopolitičke promjene biti još jedan neopažen poziv na buđenje, a obnovljena debata o evropskoj odbrani još jedan lažni početak. Strateški kompas je prilika da se evropske sigurnosne odgovornosti preuzmu direktno, pred našim građanima i ostatkom svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.