Amerika je svjetska i religijska država

Religioznost u Americi nije nespojiva s kapitalističkim društvom, ona je, poput drugih pojava, podložna tržišnim mehanizmima i jednadžbi ponude i potražnje.

Američko iskustvo je potpuno suprotno evropskoj situaciji po pitanju potpunog razdvajanja crkve i države, što se vidi jasno u razlici koja se tiče nekih vanjskih politika (EPA)

Nedavno istraživanje javnog mnijenja, koje je proveo Istraživački centar Pew, otkrilo je da je izbijanje i širenje korona virusa potaknulo vjerske osjećaje kod mnogih Amerikanaca. Rezultati ankete su pokazali da se polovica Amerikanaca molila Bogu kako bi se zaustavilo širenje korona virusa.

Pojedini smatraju da su Sjedinjene Američke Države (SAD) svjetovna država koja ima materijalna bogatstva i pruža svojim stanovnicima ekonomske uslove i kapitalističke aranžmane koji svakome ko se trudi i zalaže daje veće šanse za uspjeh nego u drugim zemljama.

Bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika prošle godine je dostigao 68 hiljada dolara, što je jedna od najvećih stopa u svijetu. Ovo je ogromna cifra imajući u vidu da država broji 334 miliona stanovnika.

Američko stanovništvo predstavlja manje od pet posto svjetske populacije, ali zato troši 25 posto različitih svjetskih resursa, što je procenat pet puta veći od procenta njenog stanovništva.

S druge strane, Amerika je prva destinacija budućnosti za direktna strana ulaganja (FDI) u svijetu, koja su u 2019. godini dosegla 351 milijardu dolara. Zbog ovih i mnogih drugih razloga, pojedini smatraju Ameriku obećanom zemljom zbog njenog finansijskog stanja.

Međutim, Amerika je i zemlja religije, a religija ima posebnu definiciju u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako je to sekularna država prema Ustavu, američko društvo je najreligioznije među zapadnim društvima.

Ustav je jasan sekularni dokument koji počinje rečenicom “Mi, narod”. Dokument ne sadrži spominjanje riječi Bog ili kršćanstvo. Umjesto toga, referiranje na riječ religija u Ustavu korišteno je na potpuno suprotan način, kako bi se naglasila zabrana diskriminacije građana na osnovu njihovih vjerskih uvjerenja.

U članu šest američkog Ustava stoji da osoba koja želi obavljati bilo koju državnu funkciju nije dužna polagati nikakav vjerski test. Također, Prvi amandman na Ustav propisuje da Kongres ni u kom slučaju neće donijeti zakon zasnovan na vjeri.

Crkve i imigranti

Američko iskustvo je potpuno suprotno evropskoj situaciji po pitanju potpunog razdvajanja crkve i države, što se vidi jasno u razlici koja se tiče nekih vanjskih politika. George Bush nije bio prvi koji je uveo religiju u američku politiku, a Barack Obama nije došao kako bi je izveo iz nje.

Predsjednik Donald Trump je koristio vjeru radi svojih interesa, uprkos tome što nije bio religiozan, dok je predsjednik Joe Biden religiozni katolik koji se moli svake nedjelje ujutro u svojoj omiljenoj crkvi u Georgetownu.

Iako je bivši predsjednik George W. Bush bio jedan od predsjednika koji se najviše pozivao na vjerske tekstove kako bi opravdao većinu svojih stavova, predsjednik Obama, za kojeg je poznato da uopće nije religiozan, prvi je osnovao Savjetodavni odbor za međuvjerska pitanja u Bijeloj kući.

Religioznost u Americi nije nespojiva s kapitalističkim društvom. Religioznost je, poput drugih pojava, podložna tržišnim mehanizmima i jednadžbi ponude i potražnje.

Iz toga proističe razlika između američke religioznosti i religioznosti u ostatku svijeta zbog fenomena imigracije. Amerika godišnje prima više od milion imigranata, prvenstveno imigranta iz zemalja u razvoju gdje religija igra važnu ulogu u životu njihove djece.

Za razliku od evropskih crkava, različite američke crkve natječu se u privlačenju i pružanju pomoći novim useljenicima. Crkva predstavlja važno središte u životu novih useljenika u Sjedinjenim Američkim Državama.

Pored svetkovina i duhovnih praksi koje nudi, mnoge crkve osnivaju kurseve za poučavanje novih useljenika engleskom jeziku i osiguravaju društveni život imigrantu i njegovoj porodici. Ovdje dolazi do izražaja utjecaj crkve u kreiranju politike u zemlji uspostavljenoj na useljavanju. Većina useljenika je došla kroz Crkvu u prvim valovima imigracije iz Evrope.

Iako se fenomen porasta sekularizma nastavlja u različitim regijama svijeta, osim u Zapadnoj Evropi, američko društvo je najnaprednije društvo koje se brzo kreće prema očiglednijoj religioznosti, unatoč sekularnom političkom sistemu.

Potrošačka dimenzija u religiji

Iako su Amerikanci “još uvijek religiozni”, postoji razlika u prirodi pojma religija u današnje vrijeme. Religija o kojoj su govorili vjerovjesnici i poslanici i koja poziva na odbacivanje nepravde i stvaranje čestitog društva više ne postoji.

Ono što je prisutno sada jeste novi koncept religije zastupljen u uspostavljanju individualnog odnosa čovjeka i vjerskih značenja.

Religiozni pojedinac nema instituciju ili referencu koja monopolizira religiju i nameće mu je. Umjesto toga, on bira religiju koja mu se dopada, baš kao i svaku robu široke potrošnje.

Ulazak potrošačke dimenzije u religiju povećava broj ljudi koji idu u bogomolje. Pojedinac bira vjeru koja mu se dopada i odgovara njegovom društvenom, ekonomskom i političkom statusu i donosi mu psihološku i duhovnu ravnotežu.

Religija u modernom ruhu korespondira modernosti i napretku koji su postigla ljudska društva.

Uprkos sekularizmu države, američko društvo ostaje jedno od najkonzervativnijih i najreligioznijih sekularnih društava i što je najvažnije najpodijeljenijih.

Ovo objašnjava stanje stalne polarizacije u odnosu na stara pitanja oko kojih se konstantno pokreće sukob na kraju svake gregorijanske godine ili na početku izborne sezone.

Pitanja poput korištenja vjerskih simbola prilikom proslava Božića, pitanje pobačaja, molitve u javnim školama, istospolnih brakova, sukob između religije i Darwinove teorije evolucije te provođenje naučnih istraživanja s etičkim dilemama spadaju u teme koje izazivaju najviše podjela na političkom i kulturnom nivou u američkom društvu posljednjih godina.

Kontroverze, podjele i neslaganja na kulturnoj i društvenoj sceni potvrđuju da je podjela unutar američkog društva dublja od političke, bez obzira na galamu u dvoranama Kongresa, na stranicama novina i televizijskim ekranima između republikanaca i demokrata.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO