Vulin – kako prvo postati pukovnik, pa tek onda kaplar

Kako je ministar unutrašnjih poslova Srbije, konačno, dobio i uniformu i čin.

Vučiću su potrebni likovi poput Vulina koji će govoriti u njegovo ime ili biti probni baloni za njegove najrazličitije inicijative (EPA - Ilustracija)

Dio srbijanske javnosti, onaj koji koliko-toliko misli svojom glavom, ostao je nedavno zatečen viješću da je ministar policije Aleksandar Vulin, ničim izazvano, postao ni manje ni više nego pukovnik policije.

Ali, samo za trenutak jer je režimski propagandni tim već imao spremne nove afere i skandale kojima neprestano zasipa svoje odavno sluđene građane, ali i one u regiji koji zasad ne nalaze dobar način da odgovore na razne provokacije ovog Vučićevog redikula.

Na pitanja kako, zašto, otkud to, pa do juče je bio ministar vojske koji je na sopstveno insistiranje proveo svega dvije nedjelje u uniformi na vojnoj obuci, naravno, vlada i parlament šute. Je li bio pozornik, vođa patrole, polaznik kakve policijske škole ili akademije? Svi znaju da nije. I oni koji su mu dali čin kao i on sam. Istina, u zvaničnoj biografiji stoji da je završio Visoku školu bezbjednosti što ga ipak ne kvalifikuje za visoki policijski čin.

Pukovnik po automatizmu

Ali, zar nije praksa mnogih demokratskih zemalja da na čelo ministarstava sile (policija i armija) postavljaju civile? Zašto je Vulinu dosadilo da bude civilni šef ljudima u uniformama sivomaslinaste ili plave boje i kakvu nam to poruku vlast i on sam šalju? Čovjek koji već godinama paradira u potpuno crnoj odjeći koja podsjeća na nekakvu uniformu bio je više “Man in Black” Johnnyja Casha nego oficir bilo kakve vojno-policijske formacije.

Što je najgore, na kraju će se ispostaviti, da je i ovakva apsurdna situacija koja nema veze sa postojećim zakonima – zakonita. Jer je donijeta u skladu sa nekakvim policijskim pravilnikom (čiji se tekst zbog službene povjerljivosti drži u tajnosti) koji to navodno omogućava.

Ali, hajde što to ne smeta običnim građanima koji se u unapređenja ljudi u uniformama slabo razumiju, ali zašto o svemu šute i oni viši po činu, naprimjer generali? Izgleda da ni činovi odavno više ne znače mnogo i da do njih ne drže mnogo čak ni oni koji ih nose na epoletama.

Kako će se ispostaviti, Ministarstvo unutrašnjih poslova kao “zlurade i netačne” nazvaće tvrdnje medija i političara kako je ministar Aleksandar Vulin “sebi prigrabio čin pukovnika policije”.

Sve je u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, uzet je u obzir radni staž, te utvrđen odgovarajući čin policijskog službenika i, eto, ostvarenja sna Vulinove tetke iz Kanade koja, nakon što mu je kupila stan od 107 kvadrata na Zvezdari, konačno može da odahne.

“Napominjemo da je isto pravilo važilo i za prethodne ministre unutrašnjih poslova, jer je to radno mjesto uvijek bilo u sistemu policijskih službenika“, objasnila je policija.

Ispostaviće se i kako je ministarska uniforma sa pukovničkim znamenjem na epoletama u skladu sa Zakonom o policiji i Pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova, donesenom 2018. godine, dakle u vrijeme Nebojše Stefanovića koji je u međuvremenu sklonjen na funkciju ministra vojske. Kako bi na njegovo mjesto “uskočio” Vulin. Koji više ne paradira u uniformi “Man in black” niti u policijskoj uniformi nego u sve finijim i skupljim lister odijelima.

Ispada, prema policijskom saopštenju, kako Vulin nije ni luk jeo ni luk mirisao, nego je čin dobio po automatizmu. Šta stvarno piše u pomenutim policijskim normativima može se samo vjerovati na riječ jer su proglašeni tajnom od državnog interesa.

Trbuhozborac svih svojih gospodara

Pa zašto bismo se ovdje uopšte bavili njegovim “likom i djelom”. Naprosto, novi je pukovnik (policije) paradigma onoga što većina Srba smatra uspješnim, a to je svakovrsno služenje gospodaru još dok se gospodar zvao Mirjana Marković (supruga Slobodana Miloševića), zbog čega je i dobio nadimak Julin (po imenu njene stranke JUL) ili AVulin po imenjaku i sadašnjem gospodaru Srbije Vučiću.

Iako su ga mnogi nazivali kontroverznom ličnošću koja je prešla dugi put od nekadašnjeg dugokosog poštovaoca Che Gevare i kubanskih cigara do različitih ministarskih fotelja u naprednjačkoj vladalačkoj nomenklaturi, iako je, naprimjer, bio ministar odbrane, a nije služio vojsku, iako je nosio vojnu uniformu i prošao dvonedjeljnu obuku za rezervni sastav vojske (upriličenoj valjda samo zbog njega), iako je zbog lošeg vida zvanično bio nesposoban za služenje vojnog roka, sadašnji je ministar policije uvijek bio najbolji trbuhozborac svojih gospodara, pogotovo ovog današnjeg koji je mimo Ustava preuzeo svu vlast i moć u Srbiji.

Upravo zbog toga, Vučiću su potrebni likovi poput Vulina koji će govoriti u njegovo ime ili biti probni baloni za njegove najrazličitije inicijative poput one o “srpskom svetu” kao paravanu za stvaranje velike Srbije.

Tako će Vulin ustvrditi da je on tvorac sintagme “srpski svijet” i ne trepnuvši izjaviti kako čvrsto vjeruje da je “stvaranje srpskog sveta kao jedinstvenog političkog naroda nasušna potreba Srba i da u tome nema pretnje“.

K’o biva, gospodar Vučić nema veze s tim i k’o biva niko neće prepoznati da on samo prethodno isprobava jelo prije nego što će se uvjeriti da slučajno ili namjerno nije otrovano i da nakon toga gospodar može mirno objedovati.

Pošto takvih kao Vulin u Vučićevom okruženju i nema baš mnogo kao što se obično misli, nagrade u vidu ministarskih fotelja stižu li, stižu.

Eto tako i samo tako se u Srbiji napreduje.

Lekićev “odžačar mafije”

Ima i onih koji poltronstvo ne vole. “Likom i djelom” ministra Vulina pozabavio se i novinar Slaviša Lekić posvetivši mu cijelu epizodu u svom dokumentarnom TV serijalu “Junaci doba zlog”, nedavno emitovanom na Televiziji N1.

Epizodu o Vulinu nazvao je “Odžačar mafije”, možda i ponajbolju u cijelom serijalu. I pored toga što je u sat vremena obuhvaćen Vulinov put od JUL-ske faze do današnjih dana, bezbeli sa komentarima, epizoda je imala manju gledanost u zaista žestokoj konkurenciji sa Miloradom Dodikom, Ivicom Dačićem, Miloradom Vučelićem, Draganom J. Vučićevićem, Sinišom Malom i Svetlanom Ražnatović, sve samim vedetama srbijanskog režima prepoznatljivim po mnogo čemu a ponajprije po bezprizornom poltronstvu kao najvažnijoj osobini koja najlakše donosi novac i moć.

Dok Lekić primjećuje kako Vulin (uz Dodika) “strasno” širi mržnju u regionu, Miloš Vasić, nedavno preminuli novinar nedjeljnika Vreme, nije se libio da Vulina nazove “bestidnim dripcem”.

“Najjači je rektalni alpinist u Vučićevu okruženju, gdje je konkurencija sličnih tipova neobično jaka, loži ga, manipulira i laska mu bestidno. Cijelo vrijeme naziva ga ‘vrhovnim komandantom’, mada takva funkcija ne postoji ni u ustavu ni u zakonima. Izigravao je ‘pankera’, bio u JUL-u, blizak Miri Marković, ali onda se odmaknuo. Cijelo vrijeme priča o državnom udaru od kojega on, eto, spašava Srbiju”, ostale su zapisane Vasićeve riječi o Vulinu.

I u Hrvatskoj je zapaženo kako je Vulin “sve logoreičniji”, ali da su mu frizura i odjeća “uredniji u usporedbi s fazom JUL-a”.

Kao vrh njegovog montipajtonovskog ponašanja ili po naški, Top liste nadrealista, najviše je spominjan slučaj Vulinovog štrajka glađu protiv opozicije.

“Tim je činom dosegao vrh, odnosno dno: jezikom westerna rečeno, pao je tako nisko da može poljubiti guzicu zmije, pa sad nema dalje…”, zaključuje se u jednom od komentara.

Persona non grata u Hrvatskoj

Zato i nije iznenađujuće djelovala odluka Hrvatske da ga proglasi personom non grata u toj zemlji. Prije otprilike dvije i po godine, Vulin je izjavio kako o njegovoj posjeti Hrvatskoj može odlučiti samo “vrhovni komandant Vojske Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu da odluče hrvatski ministri”.

Bila je to kap koja je prelila čašu u Zagrebu, pa je protestna nota hitno upućena ambasadoru Srbije.

Vulin je na poziv mitropolije SPC u Hrvatskoj prethodno navodno htio prisustvovati komemoraciji u Jasenovcu iako je tri mjeseca prije tog događaja upozoravao Predsjednika Vučića da ne smije ići u Hrvatsku zbog sigurnosnih razloga.

“Na taj dan kada to čini hrvatska vlada neće biti nijednog Srbina, nijednog Jevrejina, nijednog Roma. Zato što sva srpska, jevrejska i romska udruženja protestuju zbog politike povratka, nekažnjenog povratka ustaštva u Hrvatsku“, izjavio Vulin i “do daljnjeg” postao onaj koji “nije dobrodošao u Republiku Hrvatsku”.

Iako je Vulin tvrdio kako ustaštvo i ustaše”nikad nisu izišli iz politike i javnog života Hrvatske” i kako očekuje da će srbijanskog predsjednika tokom posjete Zagrebu ustaše dočekati na trgovima i pokušavati doći do njega, ništa od toga se nije dogodilo. Osim što su krhki odnosi nekadašnjih bratskih gradova, Beograda i Zagreba, postali još krhkiji.

Prvi put nakon što je Carlos Westendorp, tadašnji visoki predstavnik u BiH, proglasio 1998. godine proglasio ratnog zločinca Vojislava Šešelja personom non grata, pojavili su se i zahtjevi da se Vulin proglasi nepoželjnom osobom i u Bosni i Herecegovini.

On je kao ministar vojni u više navrata davao izjave usmjerene protiv države Bosne i Hercegovine, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Posljednji u nizu skandaloznih javnih nastupa, kako je navedeno u zahtjevu je najava zabrane ulaska u Srbiju onima koji priznaju međunarodno presuđeni genocid u Srebrenici, a u kontekstu dešavanja u parlamentu Crne Gore.

Iz tetkinog stana u vilu na Dedinju

Vulin nije običan skandal-majstor kakvih u reality Srbiji ima na svakom ćošku, a ne samo u Vučićevom kabinetu. Puput većine njih, ovaj predsjednik Pokreta socijalista, stranke koja i nema članstva osim predsjednika, kad sve ovo jednom prođe ostaće upamćen po spomenutoj tetki iz Kanade i našeg naslova.

“Aferu tetka” istraživala je i agencija za borbu protiv korupcije tragajući za odgovorom na pitanje otkud Vulinu 244.000 evra za stan na Zvezdari. u vrijeme kada mu je država upravo odobrila korištenje vile na Dedinju.

Vulin je objasnio da je do novca došao prodajom, ali je potom otkriveno kako je jedinu nekretninu koju je posjedovao prodao bratu, i to za 38.000 evra. Kada su ga iz Agencije zapitali kako je kupio novu nekretninu, promijenio je priču i rekao da su 205.000 evra pozajmili od suprugine tetke iz Kanade.

Kada su ga pitali kako je novac unio bez prijave, odgovoriće da je donosio devet po devet hiljada.

Mnogi će u Srbiji ubrzo zaboraviti Vulinovu “tetku iz Kanade”, a još manje će spominjati vilu na Dedinju sa 310 kvadrata i garažu od 59 kvadrata izgrađenu za generala Nebojšu Pavkovića koju ovaj haški osuđenik nikad nije koristio.

Kao da nikom nije čudno kako upravo u ovoj vili “stanuje” Aleksandar Vulin koji je osim poltronstva i ulizištva naučio da varira fraze o državi i naciji kao jedinim vrijednostima zbog kojih valja živjeti.

I nije problem u cijeloj priči pojedinac Vulin niti njegova tetka, pardon tetka njegove supruge iz Kanade. Problem je što je Vulin odavno postao obrazac za ponašanje mnogih pogotovo mlađih ljudi koji hoće “sve i odmah” ne pitajući za cijenu. Taj bi se obrazac mogao zvati i kako postati prvo pukovnik pa tek onda kaplar.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO