Hoće li kreatori politika vratiti Pandorine dokumente nazad u kutiju?

Postoje jasne mjere koje se mogu poduzeti da se razruši finansijska tajnovitost. Potrebna je samo politička volja.

Lažne novčanice obojene crvenom bojom i noge peradi viđene na protestu protiv brazilskog ministra finansija Paula Guedesa nakon što su Pandorini dokumenti otkrili informacije o njegovim offshore računima, u ministarstvu finansija u Brasiliji 7. oktobra (AFP)

Početkom oktobra je Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara, zajedno sa nizom medijskih partnera, objavio Pandorine dokumente (Pandora Papers), koji su otkrili jedan dio ogromnog bogatstva političara, dužnosnika i slavnih ličnosti, sakrivenog u poreznim oazama.

Ove informacije nam opet govore da je finansijska tajnovitost u srcu globalne ekonomije i da teče kao otrov kroz vene našeg političkog sistema. Institucionalna korupcija ne čini napredak nemogućim, ali znači da će odgovori na sve veći bijes javnosti zbog novobjavljenih informacija biti uspješni samo ako su precizni i pravni. Kreatori politika moraju isporučiti mjere koje osiguravaju kontinurianu odgovornost za vodeće aktere u ovim zloupotrebama, uključujući i njih same.

Skrivena sredstva i tajni prihodi koje sada razotkrivaju predstavljaju samo mali dio onoga što je sadržano u blizu tri terabajta dokumenata iz 14 različitih firmi za profesionalne uluge širom svijeta. A ovi dokumenti zajedno dotiču se samo djelića od procijenjenih 11 hiljada milijardi dolara u globalnim neprijavljenim sredstvima koja se čuvaju na offshore računima, što proizvodi godišnji gubitak poreza u iznosu od 182 milijarde dolara.

Pojedinačna imena i specifični slučajevi mogu privući veću pažnju javnosti od ovih nevjerovatno velikih brojki: 35 svjetskih lidera, aktuelnih i bivših; više od 300 državnih službenika iz blizu 100 država; više od 100 milijardera, plus niz slavnih ličnosti.

Pandorini dokumenti su vratili fokus javnosti i medija na sramotno pitanje finansijske tajnovitosti. Svako prethodno curenje (uključujući LuxLeaks, Panama Papers i Paradise Papers) je kreiralo sličan skok u zanimanju. I iako taj skok prođe, temeljni nivo uključenosti javnosti i nivo zanimanja kreatora politika ostao je veći svaki put.

Izazov je pretvoriti tu uključenost i zanimanje u sveobuhvatnu akciju. Kako je to rekao istraživač i autor Zuhumnan Dapel, šta možemo uraditi „kada su oni koji su zaduženi za alate – politike i snagu volje vlade s kojim se treba omesti mreža prljavog novca – među glavnim korisnicima statusa quo?“

Finansijska tajnovitost – središnji izazov

U protekle dvije decenije došlo je do znatnih promjena u kontekstu međunarodne politike. Kada je mreža Tax Justice (Poreska pravda) uspostavljena 2003, počeli smo izrađivati platofrmu za politike poznatu pod nazivom abeceda (ABC) poreske transparentnosti.

A predstavlja automatsku razmjenu finansijskih informacija – tako da će svako poresko tijelo biti informisano o stranim bankovnim računima svojih poreskih obveznika, čineći jednostavnu utaju poreza mnogo manje zastupljenom.

B predstavlja transparentnost o vlasnicima, i zahtijeva javne registre o stvarnim ljudima koji stoje iza kompanija, fondova i fondacija, kako bi se okončala šteta koju čini anonimno vlasništvo.

I C predstavlja izvještaj po državama, jednostavnu mjeru koja osigurava da multinacionalne kompanije objave podatke koji mogu otkriti mjeru do koje se mijenja profit.

Svaki od ovih elemenata je originalno odbačen kao utopijski i nerealističan. Ali promjene u stavovima su započele sa naporima globalnog poreskog pokreta i impulsa za napredak nakon finansijske krize iz 2008. Samit grupe G8 2013. dao je široku podršku trima elementima u principu i praktični koraci su poduzeti prema uvođenju svakog od njih.

Od 2012. je Visoki panel za pitanje nezakonitih finansijskih tokova iz Afrike, koji uživa podršku Afričke unije i Ekonomske komisije za Afriku, radio na izgradnji političke podrške da se okončaju ove zloupotrebe širom kontinenta i dalje. Konačni izvještaj ovog panela uspostavio je obim nezakonitog protoka i štete upravljanju s kojima se oni mogu pozabaviti. Također je potvrdio ključnost ABC mjera i položio osnovu za usvajanje globalnog cilja da se suzbiju nezakoniti tokovi kao dio UN-ovih ciljeva za održivi razvoj.

Ovaj panel je također obezbijedio važnu definicijsku izjavu, prepoznavši da je zajednička osobina nezakonitih finansijskih tokova ta da su skriveni. Ovo je istina bilo da se bavimo nezakonitim tokovima povezanim sa porezom (sakrivanje utaje poreza od strane multinacionalnih kompanija ili pojedinaca sa offshore interesima); drugim komercijalnim tokovima (sakrivanje tržišne dominacije, naprimjer, ili pravo porijeklo investicija); ili pranjem prihoda od zločina – od trgovine drogom ili ljudima do podmićivanja javnih zvaničnika i krađe javnih sredstava.

Finansijska tajnovitost je stoga ključni element koji omogućuje nezakonite tokove. Stalan napredak u razotkrivanju je ključ za osiguranje odgovornosti i smanjene utaje poreza i drugih kriminalnih i korumpiranih aktivnosti.

Da li vukovi čuvaju kokoši?

Promjena je, međutim, bolno spora. Lobiranje multinacionalnih kompanija i finansijskih profesionalaca – bankara, advokata i računovođa – bez sumnje je potkopala napore da se donese transparentnost globalnom finansijskom sistemu. Povrh toga, odluke o ključnim reformama politika se većinom donose u Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) ili u povezanim organizacijama. Naše istraživanje pokazuje da je to veoma problematično.

Indeks finansijske tajnovitosti, koji smo prvi put objavili 2009. i koji ažuriramo svake dvije godine, procjenjuje nadležnosti duž širokog spektra objektivno provjerljivih kriterija (uključujući ABC). Na Indeksu iz 2020. SAD se popeo iznad Švicarske na drugo mjesto, sa Kajmanskim otocima ocijenjenim kao najvećom prijetnjom u pogledu tajnovitosti. Velika Britanija i njena mreža prekomorskih teritorija i Krunskih posjeda bi bili na jasnom prvom mjestu kada bi ih tretirali kao jedno tijelo.

Ukupno, države OECD-a i njihovi posjedi su odgovorni za oko polovinu svih rizika finansijske tajnovitosti, prema Indeksu. Izvještaj Stanje poreske pravde 2020. u međuvremenu procjenjuje da je ista grupa odgovorna za 59 posto od 182 milijarde dolara koje svijet izgubi zbog offshore utaje poreza svake godine. Dr. Dereje Alemayehu iz Globalnog saveza za poresku pravdu sumirao je razloge za zabrinutost: „Povjeriti OECD-u da postavlja globalna [poreska] pravila…je kao da povjerite čoporu vukova da izgradi ogradu oko vašeg kokošinjca.“

Ulogu članica OECD-a usložnjava domaća dinamika koju su ogolili Pandorini dokumenti. U mnogim državama su elite, uključujući kreatore politika, glavni korisnici ili oni koji zloupotrebljavaju, finansijsku tajnovitost.

Kako je kazala profesorica Brooke Harrington, vodeća sociologinja koja proučava industriju sakrivanja bogatstva, finansijska tajnovitost nudi „nešto još privlačnije i opasnije [od izbjegavanja poreza], a to je izbjegavanje zakona uopće. Već bogatima i moćnima, offshore nudi jedan oblik supermoći: nekažnjivost.“

Ko, dakle, čuva vukove?

Osigurati odgovornost

Srećom, imamo odgovore koji nam trebaju. Znamo ko su vodeći akteri i nadležnosti odgovorni za finansijsku tajnovitost. Poznajemo mehanizme koji mogu osigurati kontinuiranu odgovornost, umjesto da se oslanjaju na sporadično curenje informacija. A ranije ove godine, novi panel visokog nivoa – UN-ov Panel za finansijsku odgovornost, transparentnost i integritet (FACTI) – dao je preporuke upravo za sveobuhvatne promjene koje nam trebaju.

Ovaj panel preporučuje punu implementaciju ABC porezne transparentnosti, prepoznavanje dosadašnjih neuspjeha i kako su države sa nižim primanjima posebno isključene iz ovih benefita.

Aranžmani za transparentnost o vlasnicima su temeljni. Javni registri osoba (stvarnih ljudi) iza svakog pravnog tijela bi okončali potrebu za curenjem informacija – i učinili bi da tržišta bolje funkcionišu, kao i porezi i druge regulative. Moćan korak bi bio da se finansijski profesionalci drže odgovornim tako što se traži otkrivanje podataka o vlasnicima svih struktura koje advokati i drugi pomažu uspostaviti i da se uvedu kazne za nepoštivanje.

FACTI panel također iznosi globalne arhitektonske reforme da se okonča nekažnjivost za nelegalne finsnijske tokove.

Osim globalnog registra imovine, za pridruživanje nacionalnim registrima stvarnih vlasnika ključna su tri elementa. Centar za nadzor prava na oporezivanje – prvobitno predložen u mojoj knjizi The Uncounted – prikupljao bi i objavljivao podatke na nivou države kako bi osigurao godišnju odgovornost za nadležnosti koje osiguravaju tajnost i promoviraju njihovu zloupotrebu.

Okvirna konvencija UN-a o porezu pružila bi osnovu za potpunu isporuku ABC platforme, uključujući i pozivanje država na odgovornost za ispunjavanje ovih obaveza. To bi također moglo stvoriti prostor za globalno inkluzivne pregovore u budućnosti putem međuvladinog poreznog tijela.

Rješenja su, na tehničkom nivou, unutar dometa. Ostaje samo politička prepreka – ona sastavljena od elita i nadležnosti koje profitiraju od zloupotrebe.

U filmu Brzi i mrtvi iz 1995, zlikovac John Herod kontroliše mali grad i njegove plašljive građane. Ovaj lik rezimira prijetnju: „Kao što uvijek kažem – stavite lisicu u kokošinjac i imat ćete pile za večeru svaki put.“

Ako mi, građani svijeta, ne želimo ovo svaki put – više procurjelih informacija, više ljutnje i kontinuiranu nekažnjivost – onda je agenda jasna. Vrijeme je za globalnu poresku pravdu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO