Maoizam ili politički senzibilitet? Šta stoji iza novog vala kineskih regulacija?

Realnost je uvijek složenija od stereotipnih instant-objašnjenja koja svode kinesku politiku na jednodimenzionalnu želju za moći i kontrolom.

Kinesko društvo se nalazi u krizi povjerenja, uzrokovanom velikim urbanim, ekonomskim i tehnološkim transformacijama, piše autor (EPA)

Proteklih nekoliko mjeseci svjetski mediji su pisali o dosad neviđenom regulatornom valu u Kini. Od zabrane igranja online kompjuterskih igara više od 3 sata tjedno za maloljetnike, udara na industriju online i privatne nastave, zabrane “celebrity fan” kulture, do kritike zvijezda i online influencera koji promoviraju štetne vrijednosti i izgledaju previše ženstveno. Kineski regulatori su, osim toga, naoštrili zube na velike digitalne korporacije i zabranili rudarenje kriptovaluta. I to je tek manji dio popisa.

Mnogi su komentatori rekli da se radi o povratku ka maoizmu, Kulturnoj revoluciji 2.0 i stezanju ideološke omče oko vrata kineskog biznisa i društva. No, realnost je uvijek složenija od stereotipnih instant-objašnjenja koja svode kinesku politiku na jednodimenzionalnu želju za moći i kontrolom.

Sve reforme u Kini počivaju na ideološki sintetičkom “socijalizmu sa kineskim karakteristikama” i političkim razvojnim doktrinama koje ovise o vladajućoj garnituri. Za razliku od reformi u zapadnim demokracijama koje su ograničene političkim ciklusom, kineske reforme su dinamične i stalne. Ono što je iz naše perspektive posebno teško razumjeti je to da su sve intervencije i korekcije unutar reformi dobrim dijelom odgovor na potrebe kineskog društva.

Veza između stavova u kineskom društvu i kineskih politika nije očigledna jer – budimo iskreni – nitko u zapadnoj javnoj sferi ne percipira kinesko društvo kao živo biće i politički faktor. No, upravo je ono ono okidač mnogih regulacija i intervencija.

Doktrina ‘Kineskog sna’

Godinu dana prije stupanja na vlast Xi Jinpinga 2013. godine, centar za istraživanje javnog mnijenja Pew ispitao je stavove Kineza o problemima u ekonomiji i društvu. Među najvećim problemima bili su korumpirani činovnici. Korupciju kao veliki problem prepoznalo je 50 posto ispitanih – čak 11 posto više u usporedbi sa anketom iz 2008.

Osim toga, 81 posto Kineza se složilo sa tvrdnjom da se bogati bogate, a siromašni postaju još siromašniji. 33 posto je izjavilo da ne vjeruje u vezu između marljivog rada i uspjeha. 51 posto je podupirao ideju većeg državnog angažmana u ravnopravnoj distribuciji dobara. Na kraju, 71 posto ispitanih je reklo da kineski način života treba štiti od stranog utjecaja a 43 posto je izrazilo zabrinutost utjecajem konzumerizma i komercijalizma na život zemlje. Nešto kasnije, u istraživanju agencije Ipsos MORI pod nazivom “Što brine svijet” iz 2017., Kinezi su pokazali da ih najviše brinu  moralna degradacija (47 posto), ekologija (40 posto), pitanje nastavka socijalnih programa vlade (29 posto) i inflacija (29 posto). Gotovo identične rezultate pokazalo je istraživanje centra Pew o Kini iz 2015.

Zapamtimo ključne teme: korupcija, nejednakost, gubitak vjere u pravednost tržišnih mehanizama, moralno stanje društva, želja za očuvanjem autohtonog u životu zemlje i ekologija.

Čim je stupio na dužnost glavnog tajnika Kineske komunističke stranke, Xi Jinping je proglasio doktrinu “Kineskog sna” – gospodarskih i društvenih promjena koje trebaju povećati blagostanje kineskih građana – te objavio kampanju borbe sa korupcijom u stranačkim redovima. Do sada je procesuirano više od 2 milijuna stranačkih dužnosnika. Jedni su dobili ukore, drugi isključenje, a neki i zatvorske kazne – uključujući doživotne. Već 2017., vlada Xi Jinpinga obznanila je borbu protiv “triju kritičnih prijetnji”: financijskih rizika, siromaštva i zagađenja okoliša. Ove je pak godine Xi Jinping predstavio ideju “Zajedničkog blagostanja”, odnosno pravednije raspodjele novca i dobara te i zatražio od tajkuna i velikih kompanija da budu društveno odgovorniji.

Problem nejednakosti i nepoštene raspodjele dobara vlada je strpala zajedno u koš sa financijskim rizicima. Tehnološke kompanije koje su ujedno zauzele ogromni dio tržišta financijskih usluga bile su primorane da usklade svoje poslovanje sa zakonima koji se odnose na financijske institucije. Dosta njih je dobilo kazne za monopolističke prakse i nepošteno suzbijanje konkurencije. Državna tijela su također naredila podizanje plaća dostavljača i veću zaštitu njihovih prava.

Odgovor na društvene probleme

Vlada je reagirala na problem online prijevara i burnog rasta influencera (od kojih su neki “teški” i po 30 milijuna dolara) koji su masovno izbjegavali plaćanje poreza. Pooštren je porezni nadzor nad bogatim biznismenima i zvijezdama industrije zabave. Udar na pop i celebrity kulturu bio je dogovor na masovno negodovanje ljudi povodom kontroverznog videa u kojem mladići i djevojke u kanalizaciju izlijevaju desetke litara mlijeka jer su im bili potrebni samo čepovi sa QR-kodovima sa kojima su glasali za svoje omiljene zvijezde u jednom od glazbenih talent show-ova. Što se tiče, kritike ženstvenih muškaraca, prisjetite se straha od moralne degradacije i utjecaja stranih kultura.

Uplitanje u kompjuterski život djece nije novina već nastavak procesa. Prije dvije godine, vlada je postavila limit za kompjuterske igre na 90 minuta dnevno. No, roditelji su se i dalje brinuli rastućom ovisnošću njihove djece o Internetu – i kupovinama unutar igara.

Industrija privatne poduke našla se pod povećalom jer su se roditelji počeli žaliti kako su obrazovanje i priprema za rigorozne prijemne ispite postali nepodnošljivo skupi. To je problem adolescentskog stresa i anksioznosti, ali i socijalne ravnoteže – djeca imućnih roditelja su bila u daleko većoj prednosti. Skupoća obrazovanja je povezana i sa demografskim problemima budući da plaši brojne Kineze koji razmišljaju o djeci.

U ovom socijalnom kontekstu možemo promatrati i slučaj sa Evergrande-om. Radi se o “kontroliranom urušavanju” prenapuhanog kineskog sektora nekretnina koji je postao prerizičan za kinesku ekonomiju i društvo. Sektor nekretnina je imao velik udio u kineskom BDP-a (oko 29 posto), a cijene su zadnjih deset godina rasle u nedogled. Čitavi novoizgrađeni kvartovi su zjapili prazni. U govoru na 19. kongresu Kineske komunističke stranke, Xi Jipning je rekao da su “kuće za život, a ne spekuliranje”. Nakon toga, vlada je počela sustavno pojačavati pritisak na sektor nekretnina i uvela stroge financijske kriterije za poslovanje kompanija na tržištu nekretnina, sa jasnim saznanjem da će većina pasti na ispitu.

Kao što vidimo, kineska politika nastoji dati odgovor na društvene probleme. A tih je problema daleko više od navedenih.

Kriza povjerenja

Već duže vrijeme kinesko društvo se nalazi u tzv. krizi povjerenja uzrokovanom velikim urbanim, ekonomskim i tehnološkim transformacijama. Tu je i stres zbog velike konkurencije u ranim fazama života (obrazovanje i izlazak na tržište rada), ogromnog pritiska na poslu, samoće u velikim urbanim sredinama i postepenim gubitkom vjere u smisao i rezultate rada. Posebno među mladim ljudima.

Istraživanje Nacionalnog vijeća za zdravlje iz 2017. je pokazalo da 40 posto brucoša ne vidi smisao u životu. Upravo tada su mladi Kinezi smislili pojam za svakodnevnu mizeriju i manjak perspektiva za napredak. Pojam “qiou” je kombinacija riječi siromašan, blato, i ružan, a prevodi se otprilike kao “toliko siromašan da jedeš blato” ili “siromašan i neugledan”. Uskoro se pojavila subkultura reducirane motivacije i apatije pod nazivom “sang”. Danas je pak među mladim, obrazovanim urbanim ljudima uzeo maha pokret “ležanja” (tangping). Mladi”ležači” tvrde da ne žele sudjelovati u beskonačnoj ekonomskoj utrci i kulturi konzumerizma. Ne kupuj stan, automobil; ne stupaj u brak, ne rađaj djecu i ne troši! – glase slogani pokreta na forumima. U proteklim su se godinama dizali sve brojniji glasovi protiv tzv. prakse 996 – rada od 9 do 21 sat, šest dana u tjednu – koja je postala norma u brojnim kompanijama, posebno u prestižnim divovima poput Alibabe ili Tencenta. Što je poduzela vlada? Visoki narodni sud i Ministarstvo ljudskog potencijala i socijalne sigurnosti su izdali smjernice kojima je praksa 996 proglašena nezakonitom.

Čuveni kineski ekonomist Hu Angang upozorava na “zamku srednjeg dohotka”. Zemlje srednjeg dohotka se suočavaju sa problemom nejednakosti i društvenom polarizacijom. Ako zemlja predugo ostane u tom rangu, pada socijalna mobilnost, raste društveno nezadovoljstvo i trošak života zbog gubitka konkurentnosti naspram zemalja sa niskom cijenom rada i nepremostivom konkurencijom razvijenih bogatih zemalja.

Interesne grupe koje profitiraju od statusa quo koče reforme koje su neophodne kako bi svi slojevi stanovništva dobili znanja i mogućnosti koji su nužni za kvalitativni tehnološki napredak. Hu upozorava da umjesto vjere u neoliberalan model kao optimalan recept za razvoj, zemlje moraju pažljivo pratiti objektivnu realnost svog ekonomskog razvoja te proaktivno implementirati rješenja i reforme koja će riješiti njihove strukturne proturječivosti. Kako kaže Xi Jinping, glavna proturječivost suvremene Kine je razlika između neuravnoteženog razvoja i rastućim potrebama ljudi za boljim životom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO