Prestanite biti uljudni – Colin Powell je bio ubica

Tokom karijere je uradio odličan posao dobijanja i održavanja dvostranačke podrške za imperijalno ubijanje – s ‘uljudnim’ stavom kad god je to mogao.

Rad Colina Powella je viđen u Zaljevu, Iraku, Panami, Vijetnamu... piše autorka (EPA)

Colin Powell je umro i sada čitamo hagiografske smrtovnice. New York Times ga slavi kao “kreatora puteva“: Prvog crnog savjetnika za američku državnu sigurnost, predsjednika Zajedničkog štaba i državnog tajnika. Ostatak vodećih američkih medija ima sličan narativ, prepun karakteristične američke samodopadnosti ideji da je “nekada diskriminirani“ Afroamerikanac mogao tako daleko dogurati u životu.

Ponosno CNN citira Powellov govor iz 2001. godine, kada je na Senatu potvrđen za državnog sekfretara, a kada je poručio da će “pokazati svijetu: Pratite naš model i tokom vremena, od naših početaka, i ako vjerujete u vrijednosti koje podržavamo, možete vidjeti čudesa kao to što sam ja pred vama da primim vaše odobrenje.“

‘Pomogao’ da nestanu stotine hiljada ljudi

U konačnici, ništa se nije čudesno desilo na rasnom nivou pošto je momak koji je rođen u Harlemu – i kojem je, kao mladom američkom vojniku, bilo zabranjeno da ulazi u određene restorane i hotele u državi kojoj je služio – orkestrirao uništenje nebrojenih ljudi smeđe boje kože u inostranstvu, da ne spominjemo narode drugih boja.

Hagiografija MSNBC-a je otišla korak dalje, kroz procjenu Richarda Haassa, predsjednika Američkog vijeća za vanjske odnose, koji je rekao kako je Powell bio “jedan od intelektualno najpoštenijih ljudi koje sam sreo“. Sada, kako se termin “pošten“ može odnositi na osobu čije su laži od 76 minuta pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda 2003. godine direktno napravile teren za administraciju Georgea W. Busha da uništi Irak – a to nije spriječilo MSNBC da naslovi svoj dio programa o Powellu: “Richard Haass: Colin Powell je bio ukorijenjen u stvarnosti“.

Ako Powellova stvarnost uključuje i nepostojeće oružje Iraka za masovno uništavanje i druge prijetnje, pa šta onda u konačnici “stvarnost“ znači? Trenutno, to u najmanju ruku znači kako se američki medijsko-politički establišment sapliće sam o sebe da oda počast jednom čovjeku koji je umro nakon što je pomogao da nestanu bukvalno stotine hiljada ljudi širom planete – koji su procjenjeni da nisu dovoljno vrijedni ni da se spomenu u bilo kojem odavanju počasti Powellu.

‘Zaslužan za važan pomen u mojoj smrtovnici’

Washington Post, naprimjer, uspio je ugurati kako je “više od 100.000 Iračana preminulo“ zbog “rata i okupacije koje je predvodio SAD“ – cifra koja je, uz činjenicu da je užasno umanjena, manje važna, pa se spominje nakon važnije o “hiljadama američkih poginulih“ u Iraku. Toliko o Powellovim prognozama da će njegov govor pred UN-om 2003. godine “biti zaslužan za važan pomen u mojoj smrtovnici“; ili o tome da je podrška ratu u Iraku bila “mrlja“ u njegovoj biografiji. Ono što nije, možda, bilo poznato Powellu je to da laži o Iraku nisu bile jedina “mrlja“ u njegovoj biografiji, barem ako se objektivno govori.

Kao šef Zajedničkog štaba u vrijeme Georgea HW Busha, Powell je bio zadužen za Operaciju Pustinjska oluja 1991. godine – ili, kako bivši profesor novinarstva na Univerzitetu Texas Robert Jensen reče, “masakr koji nazivaom Zaljevskim ratom“. U članku za Los Angeles Times u maja 2000. godine – skoro tri godine prije “mrlje svih mrlja” – Jensen je kazao kako je spomenuti masakr do sada bio “jedan od napada koji su bili najviše fokusirani na cijelo društvo u modernom ratovanju“, pošto je sačinjavao ciljana i nasumična bombardiranja civila. U oba slučaja, Jensen ističe, bombardiranje predstavlja “ratne zločine prema Ženevskim konvencijama“.

Powell je, također, pratio 1989. godine bombaško razaranje centralnoameričke države Paname, gdje je nepoznat broj uglavnom potlačenih civila Paname pobijeno od američke vojske u sklopu njene Operacije Pravedan cilj protiv dugogodišnjeg saveznika i saradnika Centralne obavještajne agencije Manuela Noriege. Ova operacija, koja je poslužila kao proba za Zaljevski rat, bila je – iznenađenje – zasnovana na izmišljenom i senzacionalističkom narativu, koji je bio dodatno pojačan kada je američka vojska slavljenički objavila da je pronašla kokain u kući koju je Noriega nekada posjećivao. Zanemarite to što je kasnije objavljeno da su “kokain“, zapravo, porcije tamalesa u listovima banana. Bilo kako bilo, to je bio svakodnevni posao “intelektualnog poštenjačine“ i “ukorijenjenog u stvarnosti“.

‘Pristojno utučeni ratni zločinac, umro sa 84 godine’

Toko višedecenijske službe američkom carstvu, Powell je bio indirektno povezan i s drugim plemenitim djelima SAD-a, kao što je zloglasni masakr My Lai u Vijetnamu i skandal Iran-Contra. U svojoj čitulji za magazin Jacobin – naslovljenoj “Colin Powell, pristojno utučeni ratni zločinac, umro sa 84 godine“ – Liza Featherstone se prisjeća kako je ovaj čovjek bio “toliko popularan“ da su ga iz obje američke stranke “desetljećima molili da se kandidira za predsjednika“. No, čak i na nižim pozicijama je uradio odličan posao dobijanja i održavanja dvostranačke podrške za imperijalno ubijanje – sa “uljudnim“ stavom kad god je to mogao.

Tokom prošlogodišnjeg CNN-ovog programa o Stanju u državi (State of Union) slučajno je Powell kritizirao tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa kao nekoga ko “laže o nečemu i izvuče se, jer ga ljudi ne mogu pozvati na odgovornost“. No, ako se trenutni hagiografski izljevi mogu tretirati kao pokazatelj stvari, odgovornost u američkoj politici bit će jednaka čudu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO