Globalni klimatski izazov Kine za Zapad

Zapad bi trebao odgovoriti na obećanje Pekinga da neće finansirati postrojenja na ugalj vršenjem pritiska na svoj privatni sektor da slijedi primjer Kine.

Muškarac vozi skuter u blizini termoelektrane kompanije Shanghai Waigaoqiao Power Generator (AFP)

Pred svjetskim liderima na Generalnoj skupštini UN-a prošlog mjeseca, kineski predsjednik Xi Jinping je obećao da njegova država “neće graditi nove energetske projetke na ugalj u inozemstvu”.

Ova odluka je veliki korak ka usklađivanju globalnih finansija sa našim kolektivnim klimatskim i razvojnim ciljevima i mogla bi pomoći da se izgradi podstrek da i privatni sektor prestane finansirati proizvodnju energije dobivene iz uglja.

Od vremena globalne finansijske krize 2008, dvije kineske banke za globalne potrebe, Kineska razvojna banka i Banka za uvoz i izvoz, donijele su postepeno povećanje javnih finansija za energiju i infrastrukturu koje je popunjavalo veće finansijske rupe i omogućavalo ekonomski razvoj na novim tržištima i u zemljama u razvoju.

U Centru za globalnu razvojnu politiku na Univerzitetu u Bostonu, mi prikupljamo baze podataka koje prate kineske prekomorske razvojne finansije uopće i energetski sektor posebno. Prema našem istraživanju, ove dvije banke su osigurale 460 milijardi dolara stranim vladama između 2008. i 2019. godine, što je otprilike jednako količini koju je dala Svjetska banka tokom tog istog perioda.

Također smo procijenili da su kineske banke između 2007. i 2016. osigurale nekih 197 milijardi dolara sredstava stranim vladama za energiju – što je gotovo jednako iznosu koji su osigurale sve veće zapadne multilateralne razvojne banke (MDB) zajedno. U saradnji sa kolegama s Univerziteta Princeton, otkrili smo da su kineska finansijska ulaganja jednaka kapacitetu proizvodnje energije koju je finansiralo 10 najvećih multilateralnih razvojnih banaka.

Kako je Kina odvela igru na viši nivo?

Iako se Kini trebaju pripisati zasluge za popunjavanje infrastrukturnih finansijskih rupa na način koji potiče rast, sastav tih finansija, posebno u energetskom sektoru, skoncentrisan je u intenzivne karbonske sektore. Ugalj, nafta, plin i hidroeenrgetska postrojenja u tropskim šumama dominiraju kineskim energetskim ulaganjima. Takva ulaganja predstavljaju rizik za globalnu klimu, javno zdravlje i biodiverzitet.

Nekad u vrijeme potpisivanja Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. godine, većina multilateralnih razvojnih banaka počela je ukidati prekomorsko finansiranje uglja, a u maju 2021. grupa G7 je obećala “da će poduzeti konkretne korake prema apsolutnom okončanju direktne vladine podrške za nesmanjenu međunarodnu proizvodnju energije iz termalnog uglja do kraja 2021.”.

Potom je u septembru tekuće godine došla Kinina objava. U početku je bilo nekih nedoumica jer jezik obećanja nije bio jednako jasan kao jezik koji su upotrijebile zemlje G7. Neki su se pitali da li obećanje da neće “graditi” nove termoelektrane zaista značilo da neće finansirati ugalj.

Međutim, nedugo nakon Xijevog govora u UN-u, Banka Kine je objavila da će prestati finansirati prekomorsko iskopavanje uglja i termoelektrane ove godine. Kina je jednim zamahom dostigla nivo obećanja grupe G7 i odvela igru na viši nivo, tamo gdje je prava akcija – u komercijalni i privatni sektor.

Više od 80 posto svih novih kapaciteta za iskopavanje uglja izvan Kine između 2013. i 2019. finansirala su nekineska tijela. Među najvećim pozajmljivačima globalnoj industriji uglja su japanske firme kao što su Mizuho Financial i SMBC Group i američki finansijski divovi kao što su Citigroup, Banka Amerike i JP Morgan. Banka Kine je također bila među glavnim pozajmljivačima industriji uglja do svog nedavno datog obećanja.

Na putu ka naprijed

Sada kada su velike svjetske Vlade svojim primjerom pokazale i zabranile prekomorske termoelektrane, i Banka Kine im se pridružila, vrijeme je da se i privatni sektor povede za njihovim primjerom. Ako privatne finansijske institucije ne počnu sa povlačenjem sredstava iz energije proizvedene iz uglja, nećemo postići naše globalne klimatske i razvojne ciljeve.

U našem putu ka naprijed, moraju se napraviti dvije stvari. Prije svega, Zapad mora izvršiti pritisak na privatni sektor da i on izbaci ugalj iz upotrebe. Zatim, umjesto da potpuno ukinu sredstva, globalni finansijski sudionici trebaju pomjeriti sastav energetskih sredstava prema čišćoj energiji kao što su vjetroenergija i solarna energija.

Kina i Zapad ne trebaju ukinuti energetska sredstva državama kojima su potrebna. Umjesto tog trebaju zamijeniti finansiranje uglja sa podrškom za vjetroenergiju i solarnu energiju, dvije industrije u kojima je Kina najdominantnija.

U nedavno objavljenom naučnom radu, otkrili smo da u zemljama u razvoju postoje prilike za razvoj obnovljive energije vrijedne hiljadu milijardi dolara, zasnovane na planovima ovih država kroz njihove državne doprinose Pariskom sporazumu o klimatskim promjenama. Uzimajući u obzir kinesku dominaciju u ovim sektorima i umijeće njenih državnih banaka, ako ona usmjeri svoj orgomni kapital, tehnologiju i umijeće prema ovim planovima, to može dramatično proširiti pristup zelenoj energiji širom zemalja u razvoju.

Takav potez nije samo dobra klimatska politika, već i dobro bankarsko poslovanje. Zapad bi trebao slijediti ovaj primjer.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO