Dodikovo djelovanje priziva u sjećanje ono Mladićevo „razvlačenje pameti“

Nije Dodik usamljen u mentalnom zlostavljanju javnosti, u Srbiji takve šokove imamo na dnevnoj bazi.

Harmonikaško gaženje državnih institucija logičan je nastavak Dodikovih nastojanja da podrije ustavni poredak BiH (Al Jazeera)

Okupilo se veselo društvance za stolom, raspalili po žestokom piću, raspojasali se i raspištoljili, pa udarili u lumperajku.

Brzo su ih ophrvali dert, alkohol i teške emocije, posadili su harmonikaša pored sebe, pa naručuju pesme i pevaju u horu Romaniju i Srpkinja je mene majka rodila.

Glavnog baju obuzela neka mutna nostalgija i čežnja za rodnim krajem, setio se stare majke koju odavno nije video, pa ju je pozvao mobilnim telefonom i otpevao joj pesmu Šabana Šaulića Raširi ruke, o majko stara, uz pratnju harmonikaša i bliskih prijatelja i saradnika.

Ne, ovo nije scena iz neke seoske krčme ili drumske kafane, već iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine, tačnije iz kabineta Milorada Dodika. Nije u pitanju spontano okupljanje, nisu Dodika ponele emocije, pa je u afektu pozvao harmonikaša i na brzinu improvizovao slavlje ko zna čega. Dodik je još prošle nedelje najavio da će dovesti harmonikaša u Predsedništvo, pa je pozvao i novinare da svrate na žurku, gde će se pevati pesma Nema te više Alija.

Obećano – ispunjeno, bar što se tiče fešte, mada je muzički repertoar bio nešto drugačiji. Harmonikaš je, normalno, prijehao na dernek službenim automobilom, jer Dodik nije cicija, pogotovo kad raspolaže novcem i resursima poreskih obveznika.

Služba unutrašnjeg osiguranja saopštila je da se osoba koja je unela harmoniku predstavila kao „Dodikov savetnik”. Sasvim logično, ko je još video savetnika visokih državnih funkcionera bez muzičkog instrumenta. Dobro je da Dodik nije ljubitelj klasike, mogao je savetnik da svrati u Predsedništvo i noseći nešto gabaritnije, klavir ili bar violončelo.

Ponižavanje državnih institucija

Harmonikaško gaženje državnih institucija logičan je nastavak Dodikovih nastojanja da podrije ustavni poredak Bosne i Hercegovine, samo što ova najnovija epizoda ima vulgaran i primitivan karakter – što je bukvalan odraz karaktera samog Dodika.

On već godinama blokira donošenje odluka na državnom nivou, svako malo najavljuje otcepljenje Republike Srpske, izdejstvovao je ukaz o neprimenjivanju u RS zakona Valentina Incka o zabrani negiranja genocida, kao i da nadležni organi Republike Srpske neće sarađivati sa organima BiH kad je reč o primeni odluka visokog predstavnika.

U najnovijoj fazi udara na BiH Dodik je najavio povlačenje iz Oružanih snaga BiH, ukidanje ingerencija Tužilaštva, Suda i takoreći svih drugih državnih ustanova. Tu je računao na podršku opozicije, ali se malo preračunao, jer je i njegovim protivnicima postalo jasno da put kojim je Dodik krenuo vodi ravno u provaliju, pa ne bi baš da ga tamo slede. U međuvremenu se srpski član Predsedništva države koju ne priznaje dosetio kako da dodatno ponizi i popljuje državnu instituciju koja ima nesreću da on u njoj stoluje.

Razvlačenje pameti

U javnosti se pojavila teza da Dodik dovođenjem harmonikaša pravi od države cirkus, što je pomalo nepravedno prema cirkusu, jer u njemu rade ozbiljni artisti, akrobate izuzetnih veština, igrači na žici i trapezu, majstori svog posla, dok je Dodik šampion u devastiranju države i društva, korupciji, otimačini, bahaćenju i ruganju svemu normalnom. Dodik stvara atmosferu drumske birtije i Ibarske magistrale, a njegovo celokupno delovanje priziva u sećanje ono Mladićevo „razvlačenje pameti“.

Dok harmonikaš razvlači mehove na harmonici, Dodik razvlači pamet celokupnoj javnosti, bruka i sramoti državnu instituciju, ali i sve one koje navodno predstavlja. To što od sebe pravi budalu bi moglo da bude samo njegova privatna stvar, da nije izabrani predstavnik građana, ovako sramoti funkciju koju obavlja, ali to mu je stari običaj.

Ruganje građanima, državi, ustanovama i poretku suština je političkog delovanja Milorada Dodika, što pokazuje i njegov najnoviji performans. Veličanje ratnih zločinaca, vređanje novinara, zlostavljanje građana, izrugivanje zdravom razumu, blokiranje države, besramno otimanje od sopstvenog naroda, apsolutna nebriga za zdravlje i živote stanovništva – sve su to pojedinačni izrazi njegovog cinizma. „Posle mene – potop“, to je Dodikova ideja vodilja.

Jedini cilj jeste održati se na vlasti što duže, po svaku cenu, nek’ propadnu i država i entitet i građani, samo da Milorad Dodik zadrži vlast i moć. Jer je svojim zločinjenjem doveo sebe u situaciju da su male šanse da će nakon odlaska s vlasti mirno otići u penziju, već je mnogo izgledniji da će završiti iza rešetaka. U najboljem slučaju, ako mu se baš posreći, zbrisaće u neku zemlju zgodnu za skrivanje ovakvih poput njega, na primer u Rusiju.

Šok i nevjerica

Nije Dodik usamljen u mentalnom zlostavljanju javnosti i razvlačenju pameti građana, niti je bekrijanje i zapevanje uz harmoniku jedini događaj koji u prvi mah izaziva šok, zbunjenost i nevericu. U Srbiji takve šokove imamo na dnevnoj bazi, Dodikov mentor Aleksandar Vučić i njegovi naprednjački čauši nam razvlače pamet sve u šesnaest.

Dovoljno je pomenuti da predsednik Srbije brani Predraga Koluviju, vlasnika najveće plantaže marihuane u Evropi, govoreći kako je tona marihuane sitnica, ništa strašno, pa nije čovek nikog ubio, a ionako je ta droga u mnogim zemljama već legalizovana. Dotični Koluvija se brani govoreći kako je on zapravo zasadio industrijsku konoplju, ali se u međuvremenu desilo nešto čudnovato, biljke su se nekako pretvorile u stabljike marihuane, jer su bile pod stresom. Kako predsednik da ne veruje ovakvom čoveku?

Nije ni u Srbiji retkost da se u državnim institucijama zapeva, a bogami i zaigra, da ne pominjem visoke državne funkcionere koji vole da se prihvate mikrofona, tu je nenadmašan Ivica Dačić, Dodik mu nije ni do kolena. Pre nekolika dana, tokom Samita nesvrstanih, u Narodnoj skupštini je priređena svečana večera nakon koje su se učesnici skupa opustili igrajući užičko kolo, u ritmu muzike. Pevalo se svašta u Skupštini Srbije proteklih decenija, a verovatno je najpoznatiji duet SPS-ovih poslanika Rake i Bidže iz devedesetih koji su iz skupštinskih klupa složno zapevali himnu Miloševiću: Slobodane, Slobodane, ti si komunista, volimo te, volimo te, k'o Isusa Hrista.

Vrhovne poglavice

Priređivanje kafanskog derneka s harmonikašem u Predsedništvu BiH jeste skandalozan čin, ali je skandalozniji po svojoj primitivnoj pojavnoj formi, nego po suštini. Taj čin se suštinski ne razlikuje od drugih Dodikovih nepodopština koje su po pravilu usmerene na rušenje, nipodaštavanje i ruganje državnim institucijama. Na istoj liniji je političko delovanje Aleksandra Vučića koji krši Ustav Srbije svakog dana, preuzimajući bukvalno sve ingerencije vlasti u svoje ruke.

Suština takvog političkog delovanja je neprijateljstvo prema državi, odnosno prema samoj ideji države kao uređenog sistema u kojem vladaju zakoni. Autokratski političari poput Dodika i Vučića doživljavaju državu i građane kao svoj lični plen, nisu oni tu da služe građanima, već čitavo stanovništvo treba da služi njima. Državne institucije tu predstavljaju samo ometajući faktor, da se ljudi poput Dodika i Vučića pitaju – nikakve ustanove ne bi ni postojale. Šta će nam sudovi kad imamo poligraf i sveznajućeg predsednika, šta će nam Skupština kad jedan čovek donosi sve odluke, šta će nam podela na tri grane vlasti kad je nama dovoljan i jedan veliki vođa?

U njihovoj viziji jedina državna funkcija koja zaslužuje postojanje jeste funkcija vrhovnog poglavice, a sve drugo može mirno da nestane. Za razliku od Srbije, gde su sve institucije podjarmljene i razorene, u BiH je situacija nešto drugačija, o čemu svedoči i vest da je Tužilaštvo BiH formiralo predmet protiv Milorada Dodika, po prijavama koje veselog ljubitelja harmonike terete za „podrivanja ustavnog poretka“. Pa posle zašto Dodik ruši institucije? Nije lud Vučić što je zaveo apsolutnu kontrolu, eto šta bi moglo da mu se desi kad bi u Srbiji tužioci postupali po zakonu.

U interesu je svih građana BiH, uključujući čak i Dodikove pristalice, da on što pre promeni pesmu, pa da umesto Šabana Šaulića i Halida Bešlića zapeva nešto od Baje Malog Knindže. Recimo: Zatvorski dani teku / sanjam posetu neku / ipak bi bilo najbolje / da mogu napolje.

Može i solo, bez harmonikaša i muzičke pratnje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera