Afganistanci su naredne žrtve italijanskog rata protiv izbjeglica

Osim što su zatrpani rasističkim otrovom, migranti su često zatvoreni u užasnim uslovima koji su neprikladni za fizički ili mentalni oporavak nakon što su rizikovali živote na opasnom i nasiljem obilježenom putu na Zapad.

Zahvaljujući dijelom proračunatoj eksploataciji migrantskog pitanja, italijanske desničarske sociopate doživljavaju renesansu, piše autorica (EPA - ANSA)

Vrijeme je za brzi kviz: Ko je, na koncu, najveća žrtva cijele afganistanske krize?

Ako ste odgovorili sa “Italija”, to je tačan odgovor – barem to tako vidi italijanska desnica.

Razmotrite, za početak, nedavno objavljeni članak u talijanskom listu Il Tempo, koji upozorava da će ponovno talibansko osvajanje Afganistana pokrenuti “talas migranata kakav još nismo vidjeli” – pravi “migracijski cunami” – koji će uskoro preplaviti Italiju milionima Afganistanaca.

Prema riječima autora pomenutog članka, Afganistanci često imaju problema sa integracijom u evropsko društvo i već su “počinili stotine seksualnih napada na Evropljanke” – što je nešto što muškarci Evropljani očito nikada ne rade.

Suština, kako nam je rečeno, je to da pravo na azil ne smije nastaviti biti “trojanski konj za masovnu imigraciju [,] islamizam – i u nekim slučajevima terorizam”.

I drugi italijanski mediji su pogođeni talasom obnovljenog ksenofobnog meteža – što nije iznanđujuće stanje stvari u državi u kojoj se četverostruki premijer i medijski tajkun milijarder Silvio Berlusconi jednom požalio da Milan izgleda previše kao Afrika.

Kako pouka priče ne bi prošla nezamijećeno, on ju je i jasno izrekao: “Neki ljudi žele raznobojno i multietničko društvo. Mi ne dijelimo to mišljenje.”

A tu je i primjer iz 2015. kada je list Il Giornale – na čijem čelu se nalazi Berlusconijev brat Paolo – objavio blog koji potpisuje autor Nino Spirli, pod naslovom “Italija NIJE islamska država”.

Spirli, koji je u međuvremenu postao vršilac dužnosti predsjednika južne italijanske regije Calabrije, tvrdio je da nadolazeće migrantske horde dolaze da zauzmu Italiju i istjeraju Italijane sa njihove zemlje, na taj način ponavljajući događaje od prije jednog milenija “kada su Mauri pristali… na moje obale da siluju i ubijaju”.

Poslati migrante nazad u njihove domovine stoga “nije grijeh” već prije “sveta” dužnost.

‘Masovno čišćenje’ domovine

Uistinu, svaka dobra orijentalistička prazna priča zahtijeva da se antagonisti Arapi/muslimani smjeste u drevnu, barbarsku prošlost. Novije invazije ćemo zanemariti – kao što su, naprimjer, italijanski imperijalistički i kolonijalistički manevri u Africi koji su pomogli da se stvori pogodna klima za trenutne migracione obrasce.

Mnogi italijanski mediji su pogođeni talasom obnovljenog ksenofobnog meteža (ANSA)

U knjizi The Addis Ababa Massacre: Italy’s National Shame, naprimjer, naučnik Ian Campbell primjećuje da je “politika terora” bila u osnovi italijanske vojne okupacije Etiopije, koja je trajala od 1936. do 1941. Tokom samo tri dana u februaru 1937. godine, Campbell procjenjuje da su italijanski militanti i civili pobili približno od 19 do 20 posto etiopske populacije Adis Abebe.

Premotajmo naprijed do masovnog pokolja počinjenog pod izgovorom američkog tzv. “rata protiv terorizma” – koji se oslanjao na italijansku vojnu podršku u Afganistanu i drugdje – i predstavljanje Italije kao krajnje žrtve izbjegličkog “cunamija” postaje još manje simpatično.

Spirli, valja spomenuti, pripada Ligi, ultradesničarskoj stranci koju predvodi bivši italijanski ministar unutrašnjih poslova i zamjenik premijera Matteo Salvini, koji je 2018. izjavio da je Italija “pod napadom” muslimana, dodajući: “Naša kultura, društvo, tradicije i način života su ugroženi.”

Salvini, koji je također poznat po tome što je zatvorio italijanske luke pred migrantskim spasilačkim čamcima i obećao da će deportovati pola miliona migranata kao dio svog zacrtanog “masovnog čišćenja” domovine – koje će biti izvedeno “ulicu po ulicu” – pripisao je zasluge pokojnoj talijanskoj novinarki Orijani Fallaci da je predvidjela muslimanski napad.

Slijed Fallacinog silaska u potpuno islamofobno rastrojstvo nakon 11. septembra dobro je sačuvan u njenim pisanjima na teme kao što su muslimanske spletke da se zamijene evropske mini suknje čadorima, a konjak kamiljim mlijekom.

Prije svoje smrti 2006. godine, Fallaci je prijetila da će raznijeti džamiju i islamski centar koji su planirani za izgradnju u Toskani – što je bez sumnje jedinstveno antiterorističko rješenje.

Proračunata eksploatacija migrantskog pitanja

Uprkos navodnom pravljenju razlike između izbjeglica koje zaista bježe od rata i drugih manje zaslužnih kategorija migranata, Liga nije pokazala mnogo suosjećanja u slučaju afganistanske krize – sa Salvinijem koji ponavlja da Italija ne može služiti kao ogromni izbjeglički kamp u ime Evrope i svijeta niti može slijediti politiku otvorenih vrata za “potencijalne teroriste”.

Pristup afganistanskim izbjeglicama koji promoviše stranka Braća Italije – koja je nasljednik zabranjene Fašističke stranke Benita Mussolinija i vodeća je komponenta italijanske tzv. koalicije “desnog centra” – je u međuvremenu sumiran u listu La Repubblica i kaže: “Ne izbjeglicama u Italiji…ali u bilo kojoj drugoj državi – da.”

Prisutno je, naravno, još mnoštvo humanih italijanskih glasova koji pozivaju na ljubazniji prijem izbjeglica (ANSA)

Nije da migranti koji zaista dođu do Italije imaju mnogo toga o čemu bi mogli pisati u pismima kući. Osim što su zatrpani rasističkim otrovom, često su zatvoreni u užasnim uslovima koji su neprikladni za fizički ili mentalni oporavak nakon što su rizikovali živote na opasnim i nasiljem obilježenim putanjama koje nužnim čini jednostrana nepovredivost evropskih granica.

Prisutno je, naravno, još mnoštvo humanih italijanskih glasova koji pozivaju na ljubazniji prijem izbjeglica. Ali zahvaljujući dijelom proračunatoj eksploataciji migrantskog pitanja, italijanske desničarske sociopate doživljavaju renesansu – i nedavna anketa online časopisa Affaritaliani izvijestila je da se blizu polovine Talijana protivi prihvatanju izbjeglica iz Afganistana.

Bez sumnje, jedna funkcija fašističkog utjerivanja straha u kosti jeste da se pažnja javnosti skrene sa domaćih problema i lošeg upravljanja tako što će se krivica za sve probleme kanalisati na imigrante i druge “Druge”.

Evo jednog primjera: višestruki premijer je propagirao tvrdnju da “svi ovi migranti žive od smicalica i kriminala”. Protiv istog tog Berlusconija je nekoliko puta podizana optužnica zbog korupcije – dok bi “smicalice” bile dosta dobar opis situacije u kojoj jedan političar milijarder predsjedava medijskom imperijom u državi u kojoj je politički aktivan.

‘Klima netolerancije’

UN-ovi stručnjaci za ljudska prava su 2018. upozorili da je “javni diskurs koji besramno prihvata rasističku antiimigrantsku i retoriku protiv stranaca” proizveo “klimu netolerancije” koja je bez sumnje povezana sa “eskalacijom incidenata iz mržnje u Italiji protiv grupa i pojedinaca, uključujući djecu, na osnovu njihove stvarne ili tako percipirane etničke pripadnosti, boje kože, rase i/ili imigracionog statusa”.

Jedan mogući primjer: 13-mjesečna Romkinja koju je s balkona zračnom puškom upucao muškarac. To se desilo u julu 2018. – slučajno odmah nakon jedne od Salvinijevih kampanja protiv Roma.

Prije pandemije korona virusa, i sama sam jedan dio svakog ljeta provodila u regiji Puglia na jugu Italije, gdje sam imala priliku primijetiti posljedice političko-medijskog rata protiv izbjeglica i migranata.

UN je odavno upozorio da je javni diskurs koji besramno prihvata rasističku antiimigrantsku i retoriku protiv stranaca proizveo klimu netolerancije (ANSA)

Lokalni stanovnici su mi svake godine prenosili glasine koje kruže o prestupima neželjenih gostiju u Italiji, koji osim što su lopovi, silovatelji i teroristi, također od talijanske države uzimaju i posljednji euro, a taj novac troše na luksuzni smještaj, najnovije modele mobitela i na sve vidove drugih materijalnih pretjerivanja.

Stvari su dodatno izmakle kontroli u ljeto 2017. godine, kada je fotografija Samuela L. Jacksona i Magica Johnsona postala viralna. Na toj fotografiji njih dvojica sjede na klupi u Toskani sa reklamnim kesama iz Louis Vuittona i Prade. Umjesto američkog glumca i bivšeg igrača  košarke, obojice Afroamerikanaca, Italijani su pomislili da su migranti, i izrazili su kako je “sramotno” i šta sve ne što se tako traći novac italijanskih poreskih obveznika.

Neka je stvarnost prokleta, italijanski narativ o ulozi žrtve i dalje je snažan – sa Salvinijem koji se, između ostalog, žali i na to da migranti “donose rat” u njegovu državu – to što Italija donosi rat u druge države očito nije problem.

Sada, dok afganistanske izbjeglice pokušavaju preći iz jednog kruga pakla u drugi – putovanje koje će bez sumnje mnoge od njih koštati života – Salvini je uzbunio javnost izjavivši “da bijeg iz Afganistana nosi sa sobom rizik da postane katastrofa”.

Iako je ovdje bez sumnje riječ o katastrofi, to nije ona vrsta katastrofe o kojoj on priča.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO