Ovako izgleda smrt jedne demokratije

Državni udar s tenkovima na ulicama? Ili građanski rat koji bjesni dok se vojnici i gerile bore za političku moć?

Takvi prizori vam vjerovatno izlaze pred oči kada razmišljate o državi u kojoj su demokratske institucije i norme ugrožene. Ali to bi se bolje moglo predstaviti kroz situaciju koja je trenutno na snazi u SAD-u.

Tamo generali ne smišljaju spletke protiv izabranih zvaničnika, već političari traže načine da promijene izborne zakone kako bi uveli restrikcije na glasačka prava.

Od Floride do Iowe, državna zakonodavna tijela koja kontrolišu Republikanci usvojila su zakon koji uvodi restrikcije i na glasanje poštom kao i na glasanje uživo.

Demokratski pad je vidljiv i u potpuno legalnim, iako stranačkim, revizijama izbora koje se događaju u saveznim državama Arizoni, Wisconsinu i Pennsylvaniji. Prema mišljenju desnice, koja predvodi ova nastojanja, postoji potreba da se potvrde rezultati izbora 2020.

Ovdje se zapravo ne radi ni o kakvom potvrđivanju, već o bacanju sumnje na legitimitet Bidenove predsjedničke pozicije. A da budemo jasni – još čekamo na bilo kakav opipljiv dokaz da su demokrate, na bilo koji način, namjestile izbore 2020. kako bi Biden mogao biti predsjednik.

Još preciznije – evo kako demokratija umire, kroz ove koordinirane napore da se oblikuje američki politički sistem tako da favorizira jednu stranku.

Urušavanje demokratskih institucija

Takva dinamika je u toku u državi koja bi trebalo da je bastion demokratije, dok antidemokratske snage progresivno nagrizaju institucije koje podržavaju vladavinu zakona i norme tolerancije.

Prije gotovo 25 godina je Fareed Zakaria popularizirao ideju “neliberalne demokratije” kada se referirao na dinamiku koja se odvijala u Rusiji, Venecueli i nekim državama u istočnoj Evropi.

Njegova ideja je da se u ovim državama održavaju izbori u kojim učestvuje većina populacije, ali su ustavne zaštite za vladavinu zakona i prava pojedinaca slabe.

U takvim okruženjima, elite su oblikovale preferencije ljudi, motivirajući ljude s osjećajima rasizma ili ekstremnog nacionalizma da isključe specifične grupe. Potom bi lideri u ovim državama progonili neslaganje uz masovnu podršku budući da su sebe i svoje stranke smjestili iznad vladavine zakona.

U isto vrijeme slična, neliberalna demokratija u SAD-u poprima dodatne karakteristike.

Prije svega, nije sasvim jasno da elite stoje iza inicijative da se uruše demokratske institucije. Istina, tu je predsjednik Trump i njegove neosnovane tvrdnje da su izbore 2020. ukrale demokrate.

Da govorimo samo o izborima, onda bi možda ovaj narativ i imao smisla. Glasanje je ipak jednostavna radnja. Ali ne, rasformiravanje demokratije je daleko dublje i mnogo dugotrajnije.

Samo uzmite u obzir pobunu od 6. januara u zgradi američkog Capitola, u Washingtonu. Na tom događaju ste imali hiljade ljudi mobilizirane iz cijele zemlje koje su vjerovale da su izbori 2020. nelegitimni.

Je li ta pobuna bio jedan, neobičan događaj? Neki rubni element koji vrišti ludilom sa uglova američkog političkog života?

Ne, ni najmanje.

‘Nije samo Trump’

Prema CNN-ovoj anketi provedenoj u prvoj sedmici septembra ove godine, većina republikanskih birača, 61 posto, i dalje podržava Trumpa, a 59 posto ih vjeruje da su izbori ukradeni.

Dakle, nije samo Trump.

Larry Elder, koji se kandidovao i koji je izgubio u pokušaju da smjeni demokratu Gavina Newsoma tvrdio je da je riječ o prevari i prije nego što su glasovi izbrojani.

Prisjetimo se i da je izborna prevara diverzija koju desnica koristi godinama. Pristalice desničarskog predsjedničkog kandidata i predstavnika Teksasa Rona Paula, prije gotovo 10 godina, su se organizovale da ometaju nastojanje birača da se registruju istog dana.

Pazite, šanse da ćete pronaći stvarne slučajeve izborne prevare su jednake šansama da vas pogodi munja. Višestruke studije, koje je proveo niz novina i neprofitnih organizacija, su otkrile da su se od 2000. primjeri izborne prevare povećali i da ih ima na desetke.

Bilo je i stranačkih napora da se izvrši nepravedna podjela na glasačke okruge. To traje godinama i to su bili slučajevi gdje političari biraju svoje biračke tijelo, a ne obratno.

Ali podržavanjem takvih činjenica promaši se poenta.

Ono što je zaista izraženo, ne samo od strane Trumpa i njegovih pristalica, već i od drugih koji godinama traže slučajeve izborne prevare kada je nema, ili rade na podjeli na okruge za stranačku dobit, jeste želja za moći.

Mračni dani Amerike

Moć nije nužno loša stvar; problem nastaje kada organizovani akteri vide svoju stranku i prioritete kao one koji pružaju principe uz koje bi država trebala stati. Od zagovaranja da se ukine pravo na abortus do rezova poreza, ideja je da se radi samo sa stajalištima jedne grupe ljudi kako bi se osmislio način života za sve druge u državi.

Zato, dok su u toku pravna nastojanja da se preokrenu izborni rezultati, lokalni, nestranački dužnosnici koji su nadzirali biračka mjesta, primaju prijetnje smrću i zastrušuje ih se. Pobunjenici od šestog januara su se osjećali tako osnaženo da bi rizikovali sve za svoja stajališta, uključujući i demokratski proces.

Takve legalne i nelegalne postupke povezuje temeljna struja – moć.

Amerika prolazi kroz težak period. Ne postoje jednostavni načini da se krene naprijed niti jednostavna rješenja koje će povezati ljude.

Ključno je da ljudi shvate, barem i na trenutak, koliko su postali „zakopani“ svako u svoj ćošak. Nije to samo tako kod desničara, već i kod ljevičara, gdje odbacivanje suprotnih pogleda pokazuje manjak empatije i poniznosti.

Ljudi se ne moraju slagati oko svega. Zapravo je takvo nastojanje dio problema. Zbog demokratije, trebamo prepoznati razlike ondje gdje postoje bez da ih pokušavamo izbrisati.

Ako ljudi ne prihvatne tu jednostavnu, a ipak tešku činjenicu, mračni dani Amerike će samo postati mutniji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.