Izraelsko nadziranje i kraj politike kakvu poznajemo

Skandal sa softverom Pegasus je pokazao da kritičari Izraela i njegovi saveznici više nemaju pravo na privatnost.

Apple je izbacio update softvera nakon što su se novinari, aktivisti i političari našli na meti špijunskog programa (Getty)

U junu 2020. iskusna novinarka Al Jazeere Arabic Ghada Oueiss našla se usred meteža na društvenim mrežama kada joj je telefon hakovan i kada je njena privatna fotografija na kojoj je u kupaćem kostimu procurjela online.

Čitava mreža profila na Twitteru brzo je proširila pomenutu fotografiju, neosnovano tvrdeći da je snimljena u kući njenog šefa – što je bio očit pokušaj da se obezvrijedi njen novinarski rad i da se zastraši i da je se natjera da šuti.

„Nikada prije nisam vidjela ništa slično ovome“, napisala je ona u mišljenju za Washington Post u julu 2020. o svojoj muci. „To što sam čitala me ljutilo, šokiralo i uplašilo”.

Oueiss je jedna od brojnih novinara koji su se našli na meti takvih hakerskih napada u regiji MENA tokom proteklih godina.

Nove nadzorne tehnologije su učinile ove napade tako zastupljenima da ne samo istaknuti novinari, već i mnoge druge javne ličnosti i obični građani sada žive sa strahom da bi njihovi podaci mogli biti ukradeni i podijeljeni na internetu da se našteti njihovom ugledu i karijeri.

Zaraza telefon bez klika na link

U julu ove godine, naprimjer, istraga grupe medijskih organizacija je otkrila da su autoritarni režimi koristili softver Pegasus, proizveden od strane izraelske kompanije NSO Group, da napadnu telefone političara, novinara, članova kraljevske porodice, direktora i disidenata širom svijeta. Ispostavilo se da je i Oueissin telefon, bio zaražen ovim softverom.

Softver Pegasus tako je sofisticiran da može zaraziti iPhone ili Android uređaj, a da vlasnik uređaja ne mora čak ni kliknuti na kompromitirajući link. Ovaj softver potom može prikupiti poruke, šifre, fotografije, internetske pretrage i druge podatke. Može i preuzeti kontrolu nad kamerom i mikrofonom na telefonu, pretvarajući ga u uređaj za nadziranje.

Isto tako u julu, kanadska organizacija Citizen Lab koja prati ilegalno nadziranje i hakovanje i koja je dio grupe koja je razotkrila skandal s Pegasusom, otkrila je da je softver koji je razvila druga izraelska kompanija Candiru, također bio upotrijebljen da se napadnu telefoni i kompjuteri novinara i disidenata u deset država.

I NSO Group i Candiru tvrde da je njihov špijunski softver namijenjen za upotrebu protiv kriminalaca i „terorista“ i kažu da ovu tehnologiju prodaju samo vladama. Također tvrde da svoje proizvode prodaju stranim vladama uz odobrenje i pomoć izraelskih vlasti.

Nije slučajnost da je Izrael dom dvaju vodećih tehnoloških kompanija koje proizvode visoko invazivne špijunske softvere danas. Izraelska država koristi Palestince kao pokusne kuniće da usavrši svoju tehnologiju za nadziranje već decenijama. Izrael, naprimjer, već dugo koristi vrhunski softver za prepoznavanje lica na punktovima da provjerava Palestince na Zapadnoj obali. Prema podacima Citizen Laba, NSO Group i Candiru regrutuju svoje osoblje iz redova izraelskih obavještajnih službi.

Bez interesa za pritisak na Izrael

Postoji još jedan razlog zbog kojeg je Izrael svjetski lider u proizvodnji tehnologije za nadziranje: izraelska država ne želi da njenu industriju nadzora smatraju odgovornom za njena pretjerivanja. Čak ni nakon skandala s Pegasusom, zbog čega je nekoliko međunarodnih nevladinih organizacija pozvalo na to da se izraelska industrija nadzora reguliše, nema naznaka da će se kompanije kao što su NSO Group i Candiru suočiti sa sankcijama ili sa ozbiljnom istragom zato što su svoje proizvode prodale autoritarnim, korumpiranim, pa čak i nasilnim vladama i izložile živote, izvore prihoda i reputacije desetaka hiljada novinara, političara, aktivista i disidenata riziku.

Ni međunarodne institucije ni globalne sile nisu zainteresovane da izvrše pritisak na Izrael da obuzda svoju moćnu industriju nadzora, niti da poduzmu pravne korake protiv ovih izraelskih tehnoloških kompanija direktno. Odmah nakon izbijanja skandala s Pegasusom, UN i EU su izrazili svoju zabrinutost zbog špijunskog softvera Pegasus, ali nisu pokrenuli tužbu protiv kompanije koja ga je razvila i prodala.

Manjak odgovornosti koji okružuje izraelsku industriju nadzora prijetnja je za nezavisno novinarstvo, političko učešće i aktivizam širom svijeta, a posebno u regiji MENA.

Dok Pegasus i drugi špijunski softveri vojnog stepena pretvaraju pametne telefone i kompjutere u uređaje za nadzor, aktivisti, političari i novinari širom arapskog svijeta postaju svjesni da svaka privatna fotografija koju snime, svaki telefonski razgovor koji vode i svaka poruka koju pošalju mogu biti jednog dana upotrijebljeni protiv njih. Ovo je posebno istinito za one koji su kritičkog stava prema izraelskim genocidnim politikama protiv Palestinaca ili za one koji imaju stav protiv mnogih kršenja ljudskih prava i međunarodnog zakona od strane Izraela i njegovih moćnih saveznika u regiji.

Ovo nije paranoja niti pretjerivanje. Izrael već decenijama špijunira i ucjenjuje Palestince koji se opiru njegovoj okupaciji i ugnjetavanju. Izrael je čak pokušao špijunirati svoje najbliže saveznike, uključujući, kako je otkrio informativni magazin Politico 2019, i Trumpovu administraciju u Washingtonu. Osigurao je vladama koje podržavaju njegove vanjskopolitičke ambicije tehnologije koje su im omogućile da špijuniraju disidente, aktiviste za ljudska prava i političke oponente.

Ključno širenje straha

Nema razloga da se sumnja da ova aparthejdna država koristi i nastavit će koristiti sve dostupne špijunske softvere da prikuplja podatke i ucjenjuje aktiviste, političare, pa čak i obične građane koji govore i djeluju protiv njenih interesa. To što se dogodilo Oueiss i mnogim drugim propalestinskim Arapima postat će standardna taktika korištena protiv budućih generacija političara iz regije MENA i aktivista koji kritikuju izraelske politike.

Neki mogu tvrditi da ništa od ovog nije razlog za brigu za one koji „nemaju šta kriti“ ili one „koji nisu ništa loše napravili“. Ali postupak ne mora biti „loš“ da bi bio politički i društveno štetan. Kao što se vidi na primjeru Oueiss, nešto tako neupadljivo kao fotogtafija u kupaćeom kostimu može biti pretvoreno u nešto mnogo opakije od strane onih koji žele nanijeti štetu. Kao što je slučaj sa mnogim drugim izraelskim politikama u regiji, širenje straha je ključno.

Sve veća izraelska imperija nadziranja, koja ne služi samo Izraelu već i njegovim saveznicima, znači da političari, aktivisti i novinari u regiji MENA više ne mogu razdvajati svoj posao i svoj javni nastup od privatnog života.

To znači da su mladi arapski političari i aktivisti suočeni sa uznemirujućim izborom: oni će ili uvesti autocenzuru i šutjeti o brojnim izraleskim zločinima kako bi zaštitli sebe i svoje voljene od užasavajućih hakerskih napada, ili će se odreći svog prava na privatnost na internetu i prestati koristiti usluge i proizvode koji su ključni za moderni život kao i za politički i građanski aktivizam samo da bi mogli nastaviti sa svojim radom bez straha od izraelske ucjene.

Pegasus i bez sumnje drugi izraelski špijunski programi za koje još nismo čuli, pretvorili su naše telefone i kompjutere u uređaje za nadziranje na usluzi izraelskoj državi i njenim saveznicima.

Gotovo je sigurno da međunarodna zajednica neće učiniti ništa da reguliše izraelsku industriju za nadziranje u skorije vrijeme. Kao rezultat, političari, aktivisti i novinari u regiji MENA će biti prisiljeni da prihvate da više nemaju pravo na privatnost. To će obilježiti ne samo početak još jezivijeg poglavlja za našu regiju, već i kraj politike kakvu poznajemo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO