Kako i zašto ubiti Juliana Assangea

U ponedjeljak će sud u Londonu odlučiti da li će izručiti osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea SAD-u po optužnicama za špijunažu. Ako bude osuđen, ovaj zviždač će se suočiti sa zatvorskom kaznom do 175 godina u svačijoj omiljenoj “zemlji slobodnih“. Ovaj australski državljanin je optužen da je naštetio SAD-u i njegovim saveznicima objavljivanjem povjerljivih dokumenata.

Assange je sarađivao s bivšom analitičarkom američke obavještajne službe Chelsea Manning, koja je već prošla kroz horor šou takozvanog američkog sistema, jer su od nje procurjeli povjerljivi dokumenti povezani, između ostalog, s američkim ratovima u Afganistanu i Iraku.

Među najzloglasnijim materijalom koji je objavio WikiLeaks je video o “kolateralnom ubistvu“ objavljen 2010. godine. Snimak prikazuje epizodu iz Bagdada iz 2007. godine i na njemu se vidi jed kako osoblje helikoptera Apapche entuzijastično usmrtilo desetak Iračana, uključujući dvojicu novinara Reutersa – što je pogodan nagovještaj, možda, egzistencijalnih opasnosti novinarskih nastojanja da dokumentiraju istinu.

Istina o ‘herojskim intervencijama’ američke vojske

U Assangeovom slučaju, njegov zločin je upravo to: što je rekao istinu, koja krši zvanični narativ o herojskim intervencijama američke vojske koje spašavaju svijet. Prema perverznoj perspektivi SAD-a, savršeno je u redu masakrirati iračke civile – samo da se o tome ne priča.

Šta je, na koncu, imperijalni rat do kontinuirano masakriranje i razaranje civilne populacije? Pa ipak, ukazivanje na krvareće očigledno može vas odvesti u zatvor na 175 godina. I to ne bilo koji zatvor. Charles Glass, iskusni novinar i bivši glavni dopisnik ABC Newsa za Bliski istok – koji je i sam posjetio zatvorenog Assangea u Londonu – piše u The Interceptu da, ako bude izručen, Assange riskira da bude zatvoren u “Alkatrazu na Stjenjaku“, strogom federalnom zatvoru u Koloradu, u kojem je smješten bombaš bostonskog maratona Džhohar Čarnajev i saučesnik u bombardiranju Oklahoma Cityja Terry Nichols.

Tamo bi se Assangeov život sastojao od “stalnog samostalnog borakva u betonskoj ćeliji, s prozorom širokim 10 centimetara, sa šest provjera dnevno i jednosatnim vježbama u kavezu na otvorenom“. Slična se kazna, naravno, dodjeljuje svim američkim vojnicima koji ubijaju i siluju, a potom bježe, i političarima koji ih šalju da to rade. (Samo se šalim).

Zlostavljanje koje bi moglo rezultirati smrću

U međuvremenu, dok Assange čeka na presudu o izručenju, Britanci rade fini posao održavanja režima “uskraćivanja pristupa zdravstvenoj njezi i produženog psihološkog mučenja” – kako je potvrdilo 117 doktora u pismu medicinskom časopisu The Lancet. Još u novembru 2019. godine je specijalni izaslanik Ujedinjenih naroda za borbu protiv mučenja Nils Melzer upozorio da bi ga psihološka tortura i zlostavljanje kojima je Assange podvrgnut u Velikoj Britaniji, po nalogu SAD-a, u konačnici mogli koštati života.

Izgleda da vas, onda, čin iznošenja na vidjelo američkih zločina mučenja i ubijanja u inostranstvu može odvesti putem mučenja i pogibije. Nazovite to poetskom nepravdom. U e-mailu koji mi je poslala Julie Wark, autorica The Human Rights Manifesta, prisjetila se opservacija specijalnog izaslanika, naglašavajući da je “banda takozvanih demokratskih država namjerno demonizirala i zlostavljala jednog pojedinca s gotovo nultim obzirom za ljudska prava i vladavinu zakona… Zvanično čudovište koje se okrenulo protiv Assangea i drugih zviždača mjera je zločina koje države žele zataškati.“

Očito, presedan izručivanja australskog državljana iz Velike Britanije u SAD, zbog “zločina“ iznošenja na vidjelo realnosti, bio bi razoran udarac za novinarstvo širom svijeta – iako bi sigurno pomogao u razotkrivanju realnosti u svjetskoj samoproglašenoj “najvećoj demokratiji“, gdje, kao što se ispostavilo, sloboda štampe nije aktuelna. Isto važi i za druge zanimljive stvari, kao što su sloboda govora i razmišljanja.

‘Nacionalna sigurnost’ kao posao od jednog dana

Daniel Ellsberg, poznati zviždač iz 1970-ih, optužen na osnovu američkog Zakona o špijunaži iz 1917. godine, jer je objavio Pentagosnke dokumente i tako otkrio veličinu američke prevare i kriminal u Vijetnamskom ratu, izdao je otrežnjujući savjet u vezi trenutnog cilja imperije: “Julian Assange je prvi novinar protiv kojeg je podignuta optužnica. Ako bude izručen SAD-u i osuđen, neće biti posljednji.“

Na um mi padaju i drugi novinari – oni čiji su životi uništeni bez potrebe da se pribjegava optužnicama za špijunažu. Takav je Gary Webb, bivši reporter San José Mercury Newsa, koji je počinio samoubistvo 2004. godine, nakon što je osramoćen jer je razotkrio kako je američka podrška 1980-ih za desničarske kontra plaćenike koji su vodili posao s drogom u Nikaragvi pokrenula epidemiju krek kokaina u crnačkim zajednicama u Los Angelesu.

Jasno je da je objavljivanje američkih politika koje ubijaju ljude kući i u inozemstvu daleko veća prijetnja po “nacionalnu sigurnost“ nego što su same te politike. Dok SAD nastavlja s jezivim ambicijama da realnost učini povjerljivom, izručenje Assangea bi, u svjetlu njegovog narušenog mentalnog zdravlja, gotovo sigurno predstavljalo smrtnu kaznu. Ali, za imperiju, koja je samoautorizirala sebe za mučenje i ubijanje bez kazne i da iskorijeni istinu na svakom koraku, sve će to biti posao od jednog dana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.