Američke sankcije turskoj odbrambenoj industriji i njihov utjecaj na odnos dvije zemlje

Ove sankcije izrečene Ankari neće utjecati na njenu prodaju odbrambenih tehnologija drugim zemljama.

Turska je bila prisiljena prekršiti američku želju i kupiti ruski odbrambeni sistem, zbog sigurnosnih izazova s kojima se suočava (Arhiva)

Zbog turske kupovine sistema protivzračne odbrane S-400 od Rusije došlo je do neslaganja između Ankare i Washingtona. Ovo neslaganje je ušlo u novu fazu tokom protekle sedmice, kada je Bijela kuća primijenila Zakon o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije (CAATSA) kako bi uvela paket sankcija Turskoj. Ovaj zakon predviđa dvanaest vrsta sankcija, od kojih se najmanje pet mora primijeniti protiv ciljanih zemalja. U ovom slučaju, na meti se nisu našle turske finansijske institucije, već su se sankcije ograničile na sektor odbrambene industrije.

Među ovih pet vrsta sankcija koje je najavio državni sekretar Mike Pompeo, nakon savjetovanja s Ministarstvom finansija, nalaze se: zabrana izdavanja američkih izvoznih dozvola za turski kompleks odbrambene industrije, zabrana prijenosa robe i tehnologija, zatim zabrana uzimanja kredita od američkih finansijskih institucija i zabrana bilo kakve potpore Izvozno-uvozne banke Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Ove sankcije izrečene Ankari neće utjecati na njenu prodaju odbrambenih tehnologija drugim zemljama. Može se smatrati da su Sjedinjene Američke Države odlučile uvesti umjerene, a ne oštre sankcije, jer su preferirale kompromisno rješenje kojim se izbjegava žrtvovanje odnosa s Turskom. Možda je to ono što je potvrdio američki državni sekretar, rekavši da SAD ne želi podrivati vojne sposobnosti ili borbenu spremnost turskog saveznika, već da se samo želi ciljati Rusija i ograničiti njen utjecaj.

Ove sankcije dolaze u iznimnim političkim okolnostima u Washingtonu, gdje je izabran novi predsjednik, ali još uvijek nije preuzeo svoje dužnosti. Kao što je poznato, Trump, koji će u Bijeloj kući ostati do 20. januara, oštro se protivio tim sankcijama.

Važna članica NATO-a

Turska je veoma važna članica NATO-a. Međutim, bila je prisiljena prekršiti američku želju i kupiti ruski odbrambeni sistem, zbog sigurnosnih izazova s kojima se suočava. Turska je tražila podršku NATO-a nakon što su bitke u sirijskom ratu došle do njenih granica, a projektili padali na pogranične gradove. Međutim, Washington je rasporedio raketni sistem Patriot, a onda ga ubrzo i povukao, ostavljajući Ankaru samu u sukobu.

Prema tome, može se reći da Bijela kuća ne može mnogo kriviti Tursku. Zapravo, turska strana je ta koja može nekoga kriviti, s obzirom na to da su Sjedinjene Američke Države uvijek mobilizirale svijet pod sloganom borbe protiv terorizma kad god su to željele. Međutim, sada su postale najveći podržavatelj i finansijer terorizma na svijetu. Ovo je možda nešto o čemu niko ne smije otvoreno govoriti, zbog stalne prijetnje sankcijama koje sve plaše. Ali Turska o tome govori na svakom mjestu, a reći će to i Washingtonu u lice.

”Bijela kuća ne može mnogo kriviti Tursku. Zapravo, turska strana je ta koja može nekoga kriviti, s obzirom na to da su Sjedinjene Američke Države uvijek mobilizirale svijet pod sloganom borbe protiv terorizma kad god su to željele.”

U međuvremenu, embargo koji će biti uveden na tursku nabavku nekih proizvoda neophodnih za odbrambenu industriju neće naštetiti ovom sektoru, već će ga potaknut na dalji razvoj. Dosadašnja iskustva pokazala su da su ograničenja i sankcije djelovali kao poticaj za inovacije te pomogle da Turska dođe do vlastite tehnologije.

Obim turske odbrambene industrije se udvostručio i dosegao 11 milijardi dolara u 2019. godini. Procenat domaće proizvodnje u nabavci odbrambene opreme  dosegao je 70 posto, dok na polju bespilotnih letjelica iznosi 100 posto, nakon što se u toj oblasti uveliko oslanjalo na Izrael do 2010.

Bespilotne letjelice loše kvalitete

Turska je u to vrijeme bila nezadovoljna ovim poslovanjem s Izraelom, jer nije dobivala ono što je željela. Izraelske borbene bespilotne letjelice bile su loše kvalitete, brzo su se kvarile i bile skupe za održavanje. Također, fotografije koje su snimali ovi dronovi bile su beskorisne, a postojale su i sumnje da Izrael šalje fotografije i informacije Kurdistanskoj radničkoj partiji (PKK), koju je Turska proglasila terorističkom organizacijom, imajući u vidu da operacije protiv ove terorističke organizacije u kojima su korištene te fotografije nisu ostvarivale uspjeh.

Međutim, nakon događaja na konferenciji u Davosu, kada je Erdogan žestoko napao Shimona Peresa, Izrael je uveo sankcije Turskoj koje su uključivale zaustavljanje prodaje bespilotnih borbenih letjelica. To je potaknulo Ankaru da razvije vlastitu tehnologiju u ovom sektoru, da bi za nekoliko godina postala jedna od vodećih zemalja na ovom polju. I sada, zahvaljujući proizvodnji dronova, Turska je uspjela ostvariti velike pobjede nad terorizmom, ne samo na svojoj teritoriji, nego i u Libiji, Siriji i Azerbejdžanu, a ove letjelice su stekle herojsku reputaciju.

Ovo je jedan primjer koji se može primjeniti na mnoge druge sektore u kojima Turska ostvaruje brz napredak, a nametnuta ograničenja i sankcije podstiču je da ostvari samodovoljnost. To se može iskazati riječima Uzvišenog Boga: ”Možda nešto ne volite, a ono je dobro po vas”.

Izvor: Al Jazeera