Bidenovo svečano otvaranje

Za manje od tri mjeseca, događaji su se tako urotili da preobraze američku političku scenu. Prvo je pandemija COVIDA-19 porazila Donalda Trumpa – ne zato što se javni sentiment u ovoj duboko polariziranoj državi promijenio, već prije zato što je ovaj virus prisilio da se otvore glasačke kapije. Zbog ogromnog odziva u oblasti ranog glasanja i glasanja poštom, izlaznost na izborima 2020. nadmašila je izlaznost 2016. za 20 miliona glasova, i pokazala je veći udio biračkog tijela nego bilo koji američki predsjednički izbori od 1900.

Zatim, zahvaljujući deset godina lokalnog organizovanja aktivista za pravo na glas predvođenih Stacey Abrams, Georgia je zamijenila oba svoja republikanska senatora demokratama na drugom krugu izbora 5. januara, na taj način pruživši tijesnu kontrolu nad američkim Senatom Demokratskoj stranci američkog predsjednika Joea Bidena.

U konačnici, Trump i neki od njegovih kolega republikanaca podstaknuli su gomilu da napadne američki Kapitol. Ta katastrofalna politička pogrešna kalkulacija rezultirala je smrću petero ljudi (uključujući i jednog policajca), Trumpovim drugim opozivom i trajnom sramotom najagresivnijih potencijalnih nasljednika, senatora Josha Kawleya iz Missourija i Teda Cruza iz Teksasa.

Trenutak je bio zreo za Bidena da govori državi o svojim ekonomskim planovima. A kada je govorio, činio je to sa fokusom, preciznošću i jasnim smislom obima i raspona akcije koju ova situacija zahtijeva.

Biden je predložio spasilački plan koji će unaprijediti niz hitnih ciljeva odjednom. Njegov prvi prioritet je javno zdravstvo, dugo zanemarivano pitanje koje se može riješiti dijelom kreiranjem centara za vakcinaciju u zajednici i medicinskih klinika i obučavanjem najmanje 100 000 novih zdravstvenih radnika u oblasti osnova kontrole epidemije. Suštinski elementi ovog plana će dospjeti do siromašnih i manjinskih zajednica, kao i u zatvore.

Drugi cilj Bidenovog plana je podrška primanjima, koja će poprimiti oblik dodatne gotovine za domaćinstva ispod izvjesnog praga, produženo i prošireno osiguranje od nezaposlenosti, plaćeno odsustvo, grantove iznajmljivačima i malim biznisima i porezne poene za troškove brige o djeci.

Treće, Bidenov plan ima za cilj da stabilizira federalizam sa nekih 350 milijardi dolara podrške za državnu i lokalne baze čije su porezne osnove implodirale. Takva sredstva su hitno potrebna da bi se zadržali nastavnici, vatrogasci, policija i drugi esencijalni javni službenici na poslu – kao što je dodatnih 20 milijardi dolara za javni prevoz da radi tokom krize.

Konačno, Bidenov plan ima element poštene igre jer predlaže povećanje federalne minimalne satnice na 15 dolara, koja je davno trebala biti na snazi, što bi povećalo plate svih američkih radnika za nekih 30 posto.

‘Američki spasilački plan’

Biden je ispravno nazvao svoj plan „američkim spasilačkim planom“ prije nego programom „oporavka“ ili „stimulansa“. Ako bude uspješan, ovaj će paket zaustaviti pandemiju, odvratiti niz društvenih nepogoda i spriječiti kolaps usluga državne i lokalne vlade. Ekonomska rekonstrukcija je važna; ali to je zaseban cilj koji može biti unaprijeđen u drugom paketu. Biden se pobrinuo da prizna ovu činjenicu: kada se implementira spasilački plan, rekonstrukcija može početi, s naglaskom na infrastrukturu, energiju i klimatsku politiku.

Između ostalih stvari, ova druga faza može biti iskorištena da vrati američke napredne sektore ponovo na posao u službi javne svrhe i socijalne potrebe.

Ovakav poredak je ključan, jer ovi sektori neće naprosto oživjeti i vratiti se u svoje prethodne pozicije u ekonomiji. Sada kada je pandemija izvršila preokret u avijaciji, komercijalnoj maloprodaji, energetskom sektoru i još mnogo čemu, širok raspon vještina i resursa će trebati biti preraspoređen. Ekonomski program druge faze može biti predvodnik.

Njavažnije, Bidenov plan nije spomenuo gesla s Wall Streeta o budžetskim deficitima ili nacionalnom dugu. Ne predlaže puke privremene mjere koje će kasnije biti obrnute, niti se ulaguje ekonomskim predviđanjima da prekrije jaz između programskih nacrta i rezultata. Uzimajući u obzir ortodoksni sastav Bidenovog ekonomskog tima, ovo je posebno ohrabrujuće za vidjeti. Budući da se posvetio ambicioznom planu na samom početku, bit će teže njegovim ljudima da zaostanu kasnije.

Prvi znaci ozbiljnog liderstva

Pa ipak, tri stvari koje nedostaju iz Bidenovog paketa će doći na red u dogledno vrijeme. Prije svega, ni programi javnog zdravstva ni infrastrukturne, energetske i klimatske inicijative neće obezbijediti dovoljno radnih mjesta da nadomjeste gubitke u američkom ogromnom uslužnom sektoru. Nakon neizbježnog pada rada u uredu i u maloprodaji i nestanka čitavog niza ličnih usluga koje nisu mogle preživjeti pandemiju, Amerikanci iz srednje klase su se povukli u svoje prigradske domove. Već je jasno da će, prije ili kasnije, zagarantovani javni ili neprofitni program zapošljavanja trebati biti u opciji.

Zatim, kako bi se vratili u održivost, mnoge usluge i mali biznisi će se trebati premjestiti na nove aranžmane dijeljenja troškova i novog vlasništva, što se najbolje može postići kroz kooperativne strukture sa prigodnim lokalnim nadzorom i finansiranjem. Slični aranžmani će biti potrebni da se održi rad umjetnika, glumaca, muzičara i pisaca. Kao i u New Dealu, američki kreativci trebaju (i zaslužuju) podršku koju im komercijalna ekonomija neće biti u stanju pružiti.

I zadnje, kada prođe prvobitna kriza, hitne mjere da se odlože stanarine, hipoteke, računi za zdravstvenu njegu i studentski krediti trebat će biti predate sistemu koji može otpisati, otkazati ili na drugi način se pobrinuti za dugove koji se ne mogu otplatiti na pošten i uredan način.

Ovi kasniji koraci podrazumijevaju one ranije. Ali nakon sjajne inauguracije, već vidimo prve zrake koherentnog, kvalifikovanog, posvećenog i ozbiljnog liderstva. Biden je zaista u stanju odgovoriti na hitno stanje u kojem smo, a već je iskoristio trenutak. Država sada mora zahtijevati da Kongres odmah odobri njegov program.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.