Popravljanje stanja: Put do pomirenja u Zaljevu

Kako bi popravile veze, zaljevske zemlje koje su bile dio krize GCC-a moraju proći kroz proces pomirenja.

Vijeće zaljevske saradnje, po 41. put, sastalo se u saudijskom gradu Al-Ula 5. januara (AP)
Vijeće zaljevske saradnje, po 41. put, sastalo se u saudijskom gradu Al-Ula 5. januara (AP)

Gorka politička podjela u regiji Zaljeva, koja je dovela do toga da Bahrein, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat nametnu zračnu, kopnenu i pomorsku blokadu Katara tri i pol godine, izgleda da se bliži kraju. Diplomatski napredak početkom januara doveo je do potpisivanja deklaracije tokom samita Vijeća zaljevske saradnje (GCC) u saudijskom gradu Al-Ula kojim je došlo do obnove odnosa zaljevskih država i ukidanja blokade.

Dok Katar i četvorka država blokade okreću novi list i idu dalje, regija Zaljeva mora otvoriti, ustanoviti i priznati društvene i političke štete koje je kriza u Zaljevu izazvala. Rascjepi u društvenom životu Zaljeva ne mogu biti ni promijenjeni niti zaboravljeni tako lako.

Blokada je žestoko pogodila narod regije Zaljeva čije su prekogranične plemenske i porodične veze bile iznenada prekinute. Povjerenje društva kroz nekada blisko pozvezane zaljevske zajednice je slomljeno. Uvrede su razmjenjene, vođene su užasne kampanje dezinformacija koje su katarske i zajednice drugih država zavađale. Sve to, zajedno sa iznenadnim zatvaranjem granica i zračnog prostora Katara, jako je potreslo katarske stanovnike i izazvalo duboki osjećaj da su ih zaljevski susjedi izdali.

Ukoliko regija Zaljeva nastavi ovako svojim putem i pomirenje bude ograničeno na ponovno otvaranje granica i uspostavljanje diplomatskih odnosa, povjerenje između Katara i njegovih susjeda će biti i dalje slabo, zamjeranja će i dalje bujati, što bi moglo dovesti do nove štetne krize.

Zbog toga je potreban proces tranzicijske pravde kako bi se osiguralo kvalitetno i trajno rješenje krize u Zaljevu. Tranzicijska pravda pruža mnogo mogućnosti društvima koja su u prošlosti doživjela loše stvari da nastave dalje, uključujući procese ustanovljavanja istine, repatrijacije, kompenzacije, reformi institucija, memorijalizacije, dokumentacije, nacionalnog pomirenja i krivične odgovornosti. Kao posljedica utjecaja zaljevske krize na društvo, proces pomirenja koji prošlost tretira na konstruktivan način je jedan od mehanizama tranzicijske pravde koji će biti ključan u obnovi povjerenja i izbjegavanja sličnih kriza u budućnosti.

Oštećene veze

Odmah nakon nametanja blokade 2017. godine, Bahrein, Saudijska Arabija i UAE su protjerali državljane Katara i naredili vlastitim državljanima da napuste Katar. Umjesto da pokrene mjere odmazde protiv država koje ga blokiraju, Katar je dozvolio njihovim državljanima da ostanu. Mnogi stanovnici država GCC-a su napustili Katar, ali su neki i ostali zbog porodičnih ili poslovnih veza ili zbog obrazovanja.

No, ovaj progon i prozivke zaljevskih građana su imali značajan društveni utjecaj jer je došlo do razdvajanja porodica bez presedana. Braća, sestre, roditelji i drugi rođaci se nisu mogli ni viđati ni posjećivati. Komuniciranje preko telefona i društvenih mreža je također bilo otežano, čak i riskantno, pošto su države blokade nametnule žestoke zakone o cenzuri kojima su predviđene oštre kazne za kritiziranje vlasti i iskazivanje simpatija prema Kataru.

Skoro četverogodišnja blokada i oblak političkih tenzija koji je nastao samo je produbio osjećaje zamjeranja i nepovjerenja, i unutar porodica i između stanovnika GCC-a. Kampanje dezinformacija i ratovi propagande na internetu podijelili su porodice sa prekograničnim vezama.

Rođaci koji su nekada bili nerazdvoji odjednom su prestali pričati, dok su drugi vodili političke borbe i razmjenjivali oštre optužbe. Ogorčene političke svađe su se vodile na porodičnim WhatsApp grupama gdje su članovi blokirali jedne druge. Animozitet je bio naročito žestok u katarsko-emiratskim odnosima tokom blokade.

„Zaljevska kriza je razbila društva. Bilo je teško pričati sa rođacima sa kojima sam se uvijek slagao. Postojao je stav ‘ili si sa mnom ili protiv mene’“, kazao mi je u nedavnom intervju Hamad al-Marri, Kataranin koji ima rođake u Saudijskoj Arabiji.

Zbog toga je bio važan tren kada je saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman dočekao i pozdravio zagrljajem katarskog emira šeika Tamima bin Hamada Al Thanija na aerodromu u Al-Uli ranije ovog mjeseca. No, duboka ljutnja i osjećaj izdaje nastali krizom u Zaljevu na nivou žitelja GCC-a ne mogu biti izliječeni takvim simboličkim trenucima niti političkim dogovorom napravljenim iza zatvorenih vrata.

Pomirenje u Zaljevu traži napore koji će se baviti teškom prošlošću kako bi se izbjeglo dešavanje slične krize. Ovo je bit ciljeva tranzicijske pravde.

Fokus na pomirenju

Dok se tradicionalno podrazumijeva da je tranzicijska pravda proces u slučaju gdje država vrši tranziciju iz rata ili represivne vladavine ka miru i demokratiji, ona daje bitan okvir za pomirenje u Zaljevu.

Tranzicijska pravda često uvjetuje adekvatno pomirenje sa prošlosti prije nego društvo „okrene stranu“ i krene dalje. Trenutni sukob u Zaljevu je ostavio ogromnu otvorenu ranu koja traži inicijative za pomirenje i od strane državnika i od državljana Zaljeva.

„Promjena u Zaljevu se često dešava od vrha prema dole“, objasnila mi je jedna iskusna analitičarka Zaljeva. Ona, zajedno sa još nekim Kataranima sa kojima sam razgovarala (među kojima su i neki iz mješovitih zaljevskih porodica), ističe kako bilo kakvo značajno pomirenje mora imati podršku i vodstvo države. Ovo je zato jer su takvi državno-društveni odnosi u Zaljevu pa postoji nivo povjerenja i lojalnosti koji daje šansu liderima da utječu na društvene odnose.

Slično kako su državni mediji i njihovi medijski saveznici vodili raspad povjerenja u društvima od 2017., na isti način mogu pomoći pri njegovoj obnovi. Zvanična saopćenja o podršci zaštite društva regije od političkih sukoba bit će neophodna da se pomogne cementiranje procesa pomirenja. Vlade regije mogu dodatno poduzeti prekogranične inicijative saradnje u raznim sferama javnog života kako bi pomogle obnovu povjerenja.

Na nivou zajednice, proces tranzicijske pravde bi trebao biti jako ličan i trebao bi biti vođen od strane onih koji su direktno pogođeni krizom u Zaljevu. Inicijative o pomirenju mogu sadržavati prenošenje priča kroz dokumentaciju ili usmene govore, prekogranična okupljanja porodica, zaštićenu transnacionalnu pokretljivost državljana zaljevskih država, te povratak regionalnim saradnjama u poljima poslovanja, umjetnosti i sporta. Zajedničke umjetničke inicijative koje dokumentiraju priče razdvojenih porodica, na primjer, mogle bi isticati njihov utjecaj preko regije i služiti kao podsjećanje na štete koje je kriza napravila.

Važan dio procesa pomirenja je priznavanje prošlosti. Katar je već počeo sa time kroz memorijalizaciju na javnim prostorima. Država podiže spomenike i naziva javne prostore „5.6.“ kako bi obilježila datum početka blokade. Ovo se radi kako bi se zapamtila blokada, u smislu „nikada nećemo zaboraviti“.

Kako je jedan Kataranin čija je porodica protjerana iz Saudijske Arabije tokom krize rekao: „Da, trebamo okrenuti novu stranu. Ali, ne trebamo izbrisati sve strane koje su bile ranije. Ako to uradimo, u budućnosti ćemo dočekati novu krizu“.

U uvodu pred sastanak u Al-Uli, Katar je navodno pristao odustati od svojih međunarodnih tužbi protiv država blokade u sklopu nastojanja pomirenja. No, njegovi napori u očuvanju javnog sjećanja na blokadu šalju jasnu poruku: Posljednje tri i po godine će biti zapamćene kao period viktimizacije i otpora, a ne samo po političkim tenzijama.

Tranzicijska pravda je važna kako bi društvo moglo krenuti dalje iz bolne prošlosti. Inicijative u tom pravcu koje Katar bude poduzeo će neizbježno imati i pozitivan utjecaj na njegove susjede, te pomoći da se obnovi povjerenje u budućnosti uz pomoć međupovezane prošlosti regije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO