Jedino gore od korone su ponuđena rješenja za koronu

Kada sam početkom aprila pisao o prvim potezima Federalne Vlade BiH kojima su se željele ublažiti negativne posljedice pandemije, rekao sam da će takvi potezi donijeti više štete od same pandemije. Od tada pa do danas, pandemija i dalje hara i ne vidi joj se kraj, a potezi različitih vlada sa svih nivoa vlasti su veoma oskudni i uglavnom diskutabilni.

Ispostavilo se – baš kao što sam i spomenuo u tom članku – da je upravljanje krizom i rješavanje kompleksnog problema kao što je pandemija jednako pogubno, ako ne i pogubnije od same krize prouzrokovane pandemijom.

Korona 2 = Afera 2

Nedavno je vlada FBiH donijela odluku o dodjeli sredstava subjektima u turističko-ugostiteljskom sektoru u iznosu od trideset (30) miliona KM na ime finansijske pomoći u okolnostima pandemije COVID-19. Iako je Udruženje hotelijera i ugostitelja BiH pozdravilo ovu odluku, ono je istovremeno bilo ogorčeno njenom realizacijom koja je pokrenula val negativnih komentara i kritika na rad resornog ministarstva.

S druge strane, Vlada i Ministarstvo okoliša i turizma BiH se vješto kriju iza kriterija koje je resorno ministarstvo postavilo u javnom oglasu, ali ti kriteriji nisu bazirani na bilo kakvoj analizi stanja, problema i potreba – smatraju ekonomski stručnjaci i predstavnici udruženja.

Ono što je najviše zasmetalo članovima Udruženja hotelijera i ugostitelja BiH, kao i drugim analitičarima jeste činjenica da su ogromni iznosi sredstava pomoći otišle u ruke velikih igrača koji su sve ove godine ostvarivali velike profite i samim tim imali dobru osnovu da prebrode ovaj krizni period – u najmanju ruku bolje od onih malih i srednjih preduzeća kojih ima daleko više, a koji nisu dobili ta sredstva.

Ne samo to, veliki broj korisnika pomoći su i tokom pandemije ostvarivali zavidan promet i ne može se reći da su bili u krizi. Dodamo li tome da su pojedina pravna lica koristila subvencije države i prije, kao i to da su preko svojih podružnica osigurali veće iznose subvencija od drugih pravnih lica, onda zaista imamo razloga za brigu.

Da stvar bude gora, neki od ovih pravnih lica su veliki dužnici prema državi i često ta dugovanja premašuju milionske cifre. Kritike su išle do te mjere da su neki ovaj set mjera, poznat i kao “Korona 2”, smatrali većim kriminalom od afere “Respiratori” koja je dobila svoj sudski epilog. Možda će i ova odluka dobiti svoj sudski epilog, ali do tada ko zna šta će biti sa našom ekonomijom.

Kriteriji za dobijanje pomoći

Pored općih uslova, da bi pravno ili fizičko lice ostvarilo pravo na pomoć za koju je javni poziv raspisalo Ministarstvo okoliša i turizma BiH, to lice je moralo dokazati da je njihov oporezivi promet pao za najmanje 40 posto u periodu od 01.04. do 30.09.2020. godine u odnosu na oporezivi promet ostvaren u istom periodu u 2019. godini. Kao drugi relevantan faktor koji se uzimao u obzir pri dodjeli pomoći jeste i “procentualno učešće broja zaposlenih kod korisnika po šiframa djelatnosti na dan 30.09.2020. godine u odnosu na ukupan broj zaposlenih kod korisnika koji ispunjavaju formalno – pravne uslove za tu šifru djelatnosti…”.

Uzimajući ovo gore u obzir, sasvim je realno očekivati da su pravna i fizička lica iz ovih djelatnosti ostvarile pad od najmanje 40 posto u navedenom periodu zbog opće situacije. Međutim, ono što nije u skladu sa ovim gore jeste to da se u obzir uzima broj prijavljenih radnika na dan 30.09.2020. godine. Naime, niz pitanja se nameće. Zašto se za ovu stavku nije uzeo prosjek prijavljenih radnika u istom periodu, dakle od 01.04. do 30.09.2020. godine kao u prethodnom kriteriju? Najveći pad zaposlenih je registrovan u prva 3-4 mjeseca od proglašenja pandemije. Kada su restriktivne mjere ublažene došlo je do ponovnog rasta zaposlenih. Očigledno je da se ovakvim pristupom išlo na ruku upravo onima koji su najviše i dobili od ove pomoći.

Zbog svega ovoga, došlo je do toga da jedna turistička agencija, zajedno sa svojom podružnicom, koja broji par desetina zaposlenih dobije više od maksimalne pomoći koja iznosi 700.000 KM. Istovremeno, firme koje imaju nekoliko stotina zaposlenih dobiju isto tako 700.000 KM. Ako gledamo po broju zaposlenih, onda je pomoć prvom subjektu desetorostruko veća u odnosu na drugog.

Sindrom ‘too-big-to-fail’

Globalna finansijska kriza je pokazala slabosti globalnog finansijskog sistema. Države širom svijeta su krenule u spašavanje posrnulih finansijskih giganata jer su ih smatrali “too-big-to-fail” ili “prevelikim da bi propali”. U Evropskoj uniji se desila slična situacija. Umjesto da se pomoć usmjeri na žrtve predatorske politike finansisjkih institucija, a to su njihovi klijenti, vlade su krenule u spašavanje privrednih subjekata koji su ta sredstva iskoristili za svoje bonuse i druge troškove.

U tom periodu Irska je insistirala na tome da ove velike banke propadnu zbog svojih štetnih postupaka. Ipak, vodeće članice Evropske unije nisu bile takvog mišljenja i tražile su od Irske da spasi ove banke i prijetile su isključenjem iz Evropske monetarne unije.

Iako pandemiju nije prouzrokovalo nečasno ili neodgovorno poslovanje pravnih i fizičkih lica nego viša sila, Vlada FBiH spašava pravna lica, umjesto svoje stanovnike i radnike. Isto kao što su u Americi najveće korporacije dobile najveću pomoć države, tako i u BiH “najveće” firme dobijaju najveću pomoć iako se njihova veličina ne mjeri na pravi način. Kada vidimo spisak pravnih subjekata kojima je odobrena pomoć da se zaključiti da je i kod nas korišten ovaj sindrom “too-big-to-fail” ili po principu naše lokalne politike “on je naš, treba ga pogurat”.

Prema javnom pozivu, glavna svrha finansijske pomoći je isplata minimalnih bruto plaća za drugu polovinu tekuće godine i troškove poslovanja nastale u istom tom periodu. Ako su ovo glavni ciljevi ove finansijske pomoći, kako onda objasniti da je jedna turistička agencija dobila deset puta veću pomoć po radniku u odnosu na drugu firmu? Veliko je pitanje i koji su to rashodi koji bi se trebali prihvatiti kao opravdavajući za odobravanje pomoći jer nisu ni svi rashodi opravdani i neophodni, posebno u ovom kriznom periodu.

Da li se moglo bolje pristupiti ovom problemu?

U tržišnoj ekonomiji, kakva bi trebala da bude ekonomija BiH, kompanije rastu i propadaju. Neke zbog svojih vlastitih grešaka, a neke zbog nepredvidivih okolnosti na tržištu. Bilo kako bilo, država se ne bi trebala miješati u tržište, a ako to i uradi onda ne smije diskriminirati kada je u pitanju pomoć privrednim subjektima. Ukoliko već želi da im pomogne onda bi trebala da pomogne svima srazmjerno ili ih prepustiti tržišnim silama ponude i potražnje.

Ovako je postupila Trumpova administracija koja je odobrila korona paket pomoći od 900 milijardi dolara. Prijedlog zakona uključuje plaćanje 600 dolara Amerikancima koji zarađuju manje od 75.000 dolara godišnje. Predsjednik Trump je tražio da Amerikanci dobiju po 2000 dolara, ali su republikanci u Kongresu odbili pristati na promjenu.

Slažem se da bi država trebala da snosi osnovne troškove prouzrokovane odlukama koje su ograničile ili onemogućile rad određenih djelatnosti, ali sve mimo toga bi trebalo da bude u skladu sa prethodno spomenutim.

Ako se već išlo na spašavanje ekonomije, onda je sredstva – ma koliko mala ili velika ta sredstva da su – trebalo usmjeriti na one koji su u najvećoj potrebi sada. To su, prije svega, oni koji su izgubili radna mjesta tokom pandemije, ostala nezaposlena lica i socijalno ugrožene kategorije društva, a nikako firme koje su ušle na tržište preuzimajući rizik koji tržište nosi sa sobom. Ako su ova pravna lica plaćala porez državi, isto tako je svaki stanovnik ove države plaćao i plaća poreze svakodnevno. Direktne i indirektne poreze, takse, akcize i sve druge namete koje im je nametnula upravo ova država.

Na kraju, uzimajući u obzir ovakav pristup problemu – kao što jedan komentator ovih dešavanja rekao – država BiH izgleda poput pijanog milijardera koji se u ovakvoj krizi razbacuje novcem poreznih obveznika.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.