Mračna strana uspješne izraelske priče s vakcinama
Izrael odbija osigurati vakcine protiv korona virusa za milione Palestinaca nad kojima prisilno vlada.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je 19. decembra primio vakcinu Pfizer-BioNTech protiv COVIDA-19 uživo na televiziji. Ovime je pokrenuta intenzivna nacionalna kampanja vakcinacije u kojoj je više od milion Izraelaca, nekih 12 posto populacije, primilo vakcinu u toku manje od dvije sedmice – što je najveća stopa na svijetu.
Više je faktora utrlo put da Izrael povede u globalnoj vakcinacijskoj utrci. To što se radi o relativno maloj državi – i po površini, i po populaciji – bez sumnje je pomoglo. Doprinio je i digitalizirani sistem nacionalnog zdravstva koji zahtijeva da svi građani budu registrirani. Štaviše, za razliku od drugih država, izraelska vlada nije oklijevala da regrutira vojsku da pomogne s administracijom i distibucijom vakicne. A tu je i politička dimenzija u ovoj priči – Netanyahu se bori za politički opstanak i pobjeda u utrci za vakcinu mogla bi mu donijeti političke poene na predstojećim izborima u martu.
Ali, postoji i mračna strana izraelske “uspješne priče o vakcinama“: dok imunizira svoje građane po neviđenoj stopi, izraelska vlada ne radi ništa da vakciniše milione Palestinaca koji žive pod izraelskom vojnom okupacijom. U okrutnoj ironiji, stotine doza s rokom trajanja pri kraju su navodno bačene u izraelskim klinikama prošle sedmice, dok je milionima Palestinaca uskraćena vakcina.
Dok vakcinacija u Izraelu uključuje palestinske državljane Izraela, ne uključuje oko pet miliona Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali i u Gazi. Od 1967. godine ove dvije palestinske teritorije su pod izraelskom vojnom okupacijom, a Gaza je i pod blokadom od 2007. godine.
Manjak potrepština i ustanova
Među mnogim stvarima, ovaj režim apsolutne kontrole imao je direktni i oslabljujući efekat ne samo na pristup Palestinaca zdravstvenoj njezi, već i na kvalitet njege koja se nudi na Zapadnoj obali i u Gazi. Zbog izraelske okupacije, palestinski zdravstveni sistem se bori s manjkom potrepština i s nedovoljno zdravstvenih ustanova. Godinama već, umjesto da im se dozvoli da razviju samodovoljnost, Palestinci koji žive u okupiranim teritorijama prisiljeni su se oslanjati na pomoć iz vana da bi zadovoljili osnovne zdravstvene potrebe.
Kada ih je COVID-19 pogodio, palestinske vlasti nisu bile u stanju realizirati strategije ublažavanja pandemije ili nabaviti potrebne lijekove i vakcine da zaštite Palestince. Palestinska samouprava tek treba osigurati dovoljan broj vakcina da imunizira palestinsku populaciju protiv COVIDA-19. Zbog teške finansijske situacije, bit će joj potrebna značajna pomoć za bilo kakvu kupovinu.
Nekoliko zvaničnika Palestinske samouprav spomenulo je mogućnost da se dobije dio vakcina iz programa COVAX Svjetske zdravstvene organizacije, da se dopreme vakcine protiv COVIDA-19 u siromašnije države. Ali, to će potrajati – vakcine ioz programa COVAX nisu još dobile odobrenje “za hitnu upotrebu“ od WHO-a, što je preduslov da počne distribucija.
Moralna i pravna obaveza
Početkom decembra Palestinska samouprava je tvrdila da je sklopila sporazum s Rusijom da dobije četiri miliona doza vakcine “Sputnik V” u predstojećim sedmicama. Međutim, ruski zvaničnici su nedavno obavijestili Palestinsku samoupravu da nemaju dovoljno zaliha da popune narudžbe iz inozemstva.
Sve ovo ne bi bilo važno da Izrael prihvati svoju pravnu, moralnu i humanitarnu obavezu da vakicniše Palestince koji žive pod njegovom vojnom okupacijom. Izraelski zvaničnici pokušavaju izbjeći tu odgovornost tvrdeći da Palestinska samouprava tek treba pitati Izrael za pomoć u nabavci vakcine i da, prema Sporazumu iz Osla, koji nikada nije ostvaren, sve programe vakcinacije na Zapadnoj obali treba provoditi Palestinska samouprava.
Pa ipak, ovim se ignorira činjenica da Član 56. Četvrte ženevske konvencije posebno ističe da okupator ima dužnost osigurati “usvajanje i primjenu zaštitnih i preventivnih mjera nužnih za borbu protiv širenja zaraznih bolesti i epidemija“. Drugim riječima, izraelski režim ima pravnu obavezu osigurati dovoljnu količinu vakcina protiv COVIDA-19 za Palestince koji žive pod izraelskom vojnom okupacijom.
Štaviše, i izraelski i međunarodni zakon zabranjuju Izraelu da dozvoli distribuciju vakcine u Gazi i na Zapadnoj obali koju nije odobrio za svoju populaciju. Dakle, Izrael je ne samo odgovoran za vakcinaciju Palestinaca koji žive na okupiranim teritorijama, već ima i pravnu obavezu osigurati da vakcine koje oni prime zadovoljavaju kriterije izraelskog zdravstvenog sistema.
Kreiranje lažne slike
Od početka ove neviđene krize globalnog zdravstva Izrael, međutim, ne samo da je odbio biti na nivou svojih jasno definiranih pravnih obaveza prema palestinskom narodu, već je i kreirao lažnu sliku da radi s Palestinskom samoupravom da porazi virus. U martu prošle godine, naprimjer, kada je “dozvolio“ ulazak medicinskih zaliha i opreme u Gazu, Izrael je dobio pohvale od Ujedinjenih naroda jer “sarađuje“ s Palestincima u pogledu rješavanja problema COVID-19.
U praksi, izraelski režim, koji je iscrpio sposobnosti palestinskog zdravstvenog sistema kroz višedecenijsku vojnu okupaciju, hvale zato što je dozvolio da nekolicina medicinskih potrepština koje su donirale druge države bude transportirana u Gazu, iako je, po međunarodnom zakonu, kao okupaciona sila, dužan sam osigurati te zalihe. Kreiranje utiska da Izrael pomaže Palestincima da se bore protiv virusa dok ih drži pod okupacijom nevjerovatan je uspjeh izraelske propagandne mašine. Ali, ovo ne iznenađuje, uzimajući u obzir da je Izrael sakrio nasilje svog režima s takvim iluzijama desetljećima.
Zaista, Izrael često hvale međunarodna zajednica i mediji zato što je dopustio palestinskom pacijentu iz Gaze, za kojeg nije bilo mjesta u lokalnim bolnicama, da dobije liječnički tretman u bolnicama u Tel Avivu. U ovim “lijepim“ pričama, međutim, rijetko se spominje stvarni razlog zbog kojeg Palestinci trebaju ići u Izrael na liječenje: osakaćujuća vojna opsada, koja sprečava lokalne bolnice da nabave nužnu opremu i zalihe da same pruže tretman.
Van utrke i prije njenog početka
Bez sumnje, kad god Palestinska samouprava uspije osigurati pošiljku vakcina, ovo postignuće će opet biti predstavljeno međunarodnoj zajednici kao znak “velike koordinacije“ između Izraelaca i Palestinaca. Da bi dostavila vakcine Palestincima koji žive u okupiranim teritorijama, Palestinska samouprava treba biti u koordinaciji s izraelskim režimom, koji održava punu kontrolu nad svime što ulazi i izlazi iz Zapadne obale i Gaze. Stoga, kada i ako Izraelci “dozvole“ da vakcine budu dostavljene Palestincima, vjerovatno će biti pozdravljeni od mnogih u međunarodnoj zajednici za “saradnju“ i “koordinaciju“ s Palestincima.
Palestinci, naravno, nisu jedini koji su praktično izbačeni iz utrke za vakcinu prije nego je ona i počela. Većina država na globalnom jugu također je izostavljena iz trke, a većina doza vakcina koje će biti dostupne kratkoročno dodijeljena je bogatim nacijama, koje imaju sredstva i političku moć da ih kupe. Ali, izraelska vojna okupacija i jedinstvena kontrola nad palestinskom populacijom čini izazov s kojima se suočavaju vlasti na Zapadnoj obali i u Gazi posebno teškim.
Mjesta kao što su okupirane teritorije, gdje je zdravstvena infrastruktura slaba i teško je održati socijalnu distancu, ili potrebne higijenske mjere, trebala bi imati prioritet u vakcinaciji. A ipak, zbog prevalentnih struktura ugnjetavanja, neće ga imati. Dakle, dok svijet gleda brzi izraelski program vakcinacije u čudu, ne bi smio ignorirati širu sliku – da izraelski režim odbija obezbijediti vakcinu za milione ljudi nad kojima prisilno vlada.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.