Izrazito američki nemiri
Vrijeme je da svijet spozna šta se krije iza kompletne priče o američkoj posebnosti.
Ukoliko su protekle četiri godine predsjednikovanja Donalda Trumpa oštetile pažljivo čuvanu – možda netačnu – reputaciju Amerike kao bastiona demokratije, onda su je novembarski izbori, dani poslije njih, a naročito dešavanja od 6. januara, u potpunosti uništili.
Dok je šokirani svijet pokušavao naći smisla u upadu rulje u američki Capitol, mnogi novinari kao da su bili zbunjeni, jer nisu znali kako nazvati dešavanja. Puč? Revolucija? Termin koji bi izabrao bi pokazao ne samo ideološku pristranost određenog reportera, već i njegovo osnovno razumijevanje šta su, zapravo, Sjedinjene Američke Države.
Obično je prizor nenaoružanih i većinom mirnih demonstranata kako okupiraju zgrade javne uprave tokom protesta zbog namještenih izbora nazivan “snagom naroda“ ili nekom obojenom revolucijom. Ovo je, međutim, bilo drugačije.
Neobična ‘saradnja’ i brutalnost policije
Bilo da je riječ o Filipinima 1986. ili Ukrajini 2004. godine, prodemokratske demonstracije protiv izborne krađe obično su usmjerene protiv autoritarnog lidera koji ne pušta vlast iz svojih ruku, a ne tako da ih on orkestrira. One su obično reakcije na jasne slučajeve krađe izbora, a ne na nevjerovatne teorije zavjere u koje su umiješani i mrtvi predsjednici Venecuele. Njihovi ciljevi idu dalje od uskih zahtjeva da pojedinci preuzmu vlast i sadrže šire sistemske reforme. Također, obično su kulminacija (a ne početak) dugih kampanja otpora diktaturi i brutalnostima.
Ničega od toga nema u ovom slučaju. Glavna zamjerka Trumpa na prošlogodišnje izbore je ta da je on izgubio. Premda je bilo mnogo toga spornog u izborima, uprkos zvaničnim istupima, koje su mediji prenosili beskonačno i gdje se govorilo kako su izbori savršeni, Trumpa i njegove pristalice nije motivirala zabrinutost zbog namještanja rezultata izbora ili utjecaj na glasače.
Reakcija policije je govorila za sebe. Neki su pokušavali ublažiti situaciju pričom kako je policija Capitola bila nadjačana brojem i silom, no jasno je vidljiva ekstremna nespremnost da se djeluje silom u vrijeme kada su demonstranti satima slobodno vladali zgradom. Pravi protestni skupovi rijetko imaju takve momente saradnje s policijom. Neko bi se, naprimjer, prisjetio brutalnosti na koju su protesti Black Lives Matter naišli prošle godine. Ako se te situacije uporede – policija je 6. januara crveni tepih prostrla većinski bijelim demonstrantima na Capitol Hillu.
Sporni termini ‘terorizam’ i ‘puč’
Iako ovo nisu bili protesti za osnaženje naroda, moramo se pripaziti drugih oznaka koje im američki i strani mediji pokušavaju prišiti. Dva od takva termina su “terorizam“ i “puč“. Nijedan od njih nije ispravan. Mnogi su stava kako je “terorizam“ korištenje sile kako bi se društvo ili grupa prestrašili s ciljem postizanja željenog političkog ishoda. I istina je kako su se elementi navedenog vidjeli na Capitolu.
Rulja je možda pokušala prestrašiti zastupnike u Kongresu da odbiju certificirati izbornu pobjedu Joea Bidena. Međutim, ne treba uvrštavati sve slučajeve političke iznude, uključujući i one s elementima nasilja, pod “terorizam“, inače će sam taj koncept izgubiti na snazi i važnosti zbog pretjeranog korištenja.
Slično pretjerivanje je opisivati ove događaje kao pokušaj državnog udara. Udare skoro nikad ne izvršavaju čelnici koji već drže vlast. Češće su oni mete takvih manifestacija. I čini se malo pretjerano tvrditi kako su ovi ljudi upali u parlament jer su željeli preuzeti vlast.
Pa, o čemu je onda riječ? Rodilo se kao protest, završilo se kao nemiri. No, važnije je istaći kako je riječ o reklami – o podsjećanju svijeta, a naročito samih Amerikanaca, kako je ova država, uprkos svim njenim pretenzijama da se ističe i izuzima, u biti običan demokratski eksperiment s mnogo mana. “Ovo nismo mi“, rekao je Biden, ali činjenice pokazuju drugačije.
Kreiranje mita o ‘sjajnom gradu na brdu’
Izrazi šokiranosti u medijima i međunarodnim reakcijama manje govore o SAD-u, a više o onima koji ih iznose. Ovo, u konačnici, nije prvi put da su bjelačke rulje upale u javne zgrade i pokušale isprepadati američke zvaničnike. Aprila prošle godine je naoružana masa upala u zgradu vlasti savezne države Michigan, a na istoj lokaciji su grupe naoružanih ljudi ciljale izborne zvaničnike nakon glasanja 3. novembra. Ovo je upravo ono kakva je Amerika, ili barem jedan dio nje.
Trumpova era je možda ekstremno rušila neke norme, ali ostaje odlučno i temeljito američka, jer prati put na kojem je SAD već dugo vremena. Raširena nemogućnost spoznaje ovoga samo prikazuje koliko su uspješni napori propagande države u kreiranju mita o historijskom “sjajnom gradu na brdu“ koji treba predvoditi ostatak svijeta.
Ova zavodljiva vizija je dugo sprečavala mnoge širom planete, a i u samoj državi, da spoznaju koliko je ona groteskno manjkava postala. Ta spoznaja bi promijenila stajalište ostatka svijeta o ovoj državi (i o Zapadu općenito) i dovodila do manje zabune kada se žele opisati tamošnji događaji. Za Amerikance, u drugu ruku, to bi bio prvi korak prijeko potrebnog puta ka samospoznaji, koji su do sada uspješno izbjegavali.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.