Postizborno sutra nikako da svane u Mostaru
Na tih dvjestotinjak glasačkih listića još nije službeno stavljena tačka.
Ako je netko imalo zalepršao što se nakon 12 godina u Mostaru mogla upražnjavati demokracija glasačkim listićima, na zemlju ga je spustilo to što je Mostar grad u Bosni i Hercegovini.
Festival demokracije, to izrugivanje i festivalu i demokraciji, u gradu na Neretvi počeo se kvariti tako što je SDA jedno vrijeme uvjeravala javnost da je jedini ispravni brojač sve dok se aplikacija za brojanje nije otela kontroli. Ona je, kako su i sami stranački dužnosnici priznali u izbornoj noći, pogrešno brojala pa su sva mahanja zastavama pala na jedno odmahivanje do sutra.
Nakon toga su se ispuhivali festivalski baloni jedan po jedan i mostarsko bušenje još traje.
Stari vjetrovi
To poslijeizborno sutra Mostaru nikako da svane jer se, naime, glasački listići nikako ne mogu izbrojati do kraja. Na tih dvjestotinjak glasačkih listića još nije službeno stavljena točka i Središnje izborno povjerenstvo, zaduženo za festivale i demokraciju, prepustilo je Mostar starim vjetrovima.
Pisalo se uoči izbora, a galamili su neki kandidati nakon, kako su izborna povjerenstva u mostarskom novom biranju zakazala pa, osim što nisu građanima pojasnili kako i što se bira, nisu ni onima što nadgledaju i broje pojasnili najbolje što ih čeka. Odmah su na vidjelo izašle zabune u brojanjima, nepoklapanje popisa, a navodno su na nekim papirima nedostajala i neka imena kandidata pa je došlo do zabune kome pisati glasove.
Festival se pretvorio u cirkus. No, bilo kako bilo, nepravilnosti su navodno otklonjene, tužiteljstvo bi trebalo provjeriti prijavu Hrvatskog narodnog sabora zbog muljanja s prebivalištima, a brojanje se nastavlja kako bi to postizborno jutro Mostarcima napokon svanulo nakon 12 godina mraka.
No, mnogi su, nakon što se izborna prašina slegla, iznenađeni rezultatima u Mostaru i svi se kao nešto čude što su s najviše glasova prošli SDA i HDZ BiH kojima se najglasnije lijepila etiketa za sve loše u gradu. Svjetlo, pod kojim su Mostarci živjeli svih 12 godina blokade zbog nametnutih pravila i nemogućnosti i nehtijenja dogovora, ostalo je isto.
Pobjednici su isti
Bilo je teško očekivati da će u vakuumu u kojem su živjeli bez izbora, u kojem se nije previše pozornosti pridavalo življenju, Mostarci promijeniti svijest i da će kada uzmu izborne olovke u ruke biti nešto drugačiji od ostatka zemlje. Pobjednici su, dakle, isti. Doduše, u nešto drugačijem omjeru nego što je to bilo zadnji put kad su Mostarci glasovali, ali se HDZ BiH i SDA drže na tronu.
Te dvije stranke, ma koliko se prividno ne mogle između sebe, ne mogu jedna bez druge pa će ih se opet nastaviti pitati puno toga kad se jednom ustoliči nova vlast u gradu na Neretvi.
Bio je ovo ispit i za jedne i za druge. HDZ BiH je trebala pokazati opet snagu nakon što je baš u Mostaru prvi put doživjela narod pred središnjicom i nakon što je stranka u jednom cijelom kantonu i ostalim lokalnim zajednicama počela gubiti potpuno povjerenje kakvo je imala do sada. Mostar je, bez obziran na program, utvrda koja se mora zadržati.
S druge strane, SDA koja je izgubila povjerenje u svim većim sredinama, željela je, a to i njezini analitičari i mislioci provlače između redova pišući o povijesnoj pobjedi, trebala preoteti Mostar pa je udružena s drugim probosanskim snagama, iako u Mostaru nema ni B od Bosne, izašla na megdan. No, već se prvih dana nakon izbora moglo čuti i vidjeti kako u tako širokoj koaliciji stvari pucaju.
Pitanje koalicije
Istodobno koaliciju BH Blok, koju čine SDP i Naša stranka, a među kojima također nije sjajan i bajan koalicijski odnos, SDA je bez pitanja stavljala pod svoj plašt toliko da su se dužnosnici morali braniti od dovođenja pred svršen čin, a to je da će biti u SDA taboru. Više puta su iz SDA ispaljivane strelice da će se Naša stranka prikloniti toj koaliciji kako bi stvari u Mostaru bile čiste. No, to je, barem za sada, Naša stranka odbila. Tako je ostala na ispitu dosljednosti, koji ako pogledamo druge epizode u BiH, može lako pasti.
A na dosljednost će biti ispitivana i Hrvatska republikanska stranka koja je pomela sve druge stranke s hrvatskim predznakom. Tako je HDZ 1990 priznao poraz a ostale stranke, poput HSP-a, nisu se nakon izbora službeno ni oglasile. I dok je HDZ-ovim dlanom poklopljena sva druga snaga iz HNS-a, republikanci su se nametnuli kao bitan faktor.
Tako, iako s prilične udaljenosti, pušu za vratom HDZ-u BiH, i neće se moći puno toga učiniti bez njih. No, oni imaju svoje zahtjeve i svoju ideju o tome tko treba sjediti na čelu grada. Pitanje je hoće li i do kada odolijevati pritiscima o hrvatskoj koaliciji kako bi stvari u Mostaru bile čistije.
A, kad smo kod čistoće, čini se kako ona Mostarcima i nije na prvom mjestu. Mnogima je razočarenje što lista Pravo na grad, nastala iz nevladine organizacije koja je kriminal s komunalijama iznijela na čistac i zbog koje su potrošači u Hercegovini puno svjesnijih svojih prava nije dobila veće povjerenje građana.
Jedini koji su se držali jedino lokalnih tema i onoga što bi lokalni izbori i trebali biti, jedini koji nisu naginjali niti na jednu stranku i predznak, nisu ipak uvjerili Mostarce da je došlo vrijeme da se brinu o svakodnevnom življenju umjesto visoke politike.
Podvlačenje crte
S ovakvim pobjednicima koji će, kako se šuška i galami, koalirati kako bi spasili grad i raspodijelili pozicije, pokazalo se kako je i Mostar samo dio veće političke igre. Na kraju krajeva, i u izbornoj noći počela se voditi prepirka o stolnom gradu i različitom shvaćaju stolnosti iako je sasvim jasno da i Mostar mora biti stolni grad kako su to stolni drugi gradovi po BiH.
No, oni koji su očekivali da će Mostar u biranju biti nešto drugačiji od ostatka zemlje očito su daleko od stvarnosti, a kad se podvuče crta pod mostarsku nedjelju u kojoj se do birališta dovuklo tek nešto više od polovine stanovnika, dogodilo se nije ništa. Osim što se još jednom pokazao lošim izborni sustav u BiH.
Mostarski izbori pokazali su kako su neke stvari zacementirane i kako politika još uvijek djeluje tako što se u središnjice stranaka moraju donositi popisi članova obitelji koji se olovkom zaklinju na vjernost i tako osiguravaju radna mjesta na nekim od jasala.
Stvarni život neka je druga priča. Iako su stranke koje su to očekivale i dobile ove izbore, promjene se u ovoj zemlji ne događaju preko noći. Pa makar oni koje prozivaju da su krivi za sve biti stotine puta razapinjani i makar ta noć trajala 12 punih godina.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.