Haos u školama i vrtićima: Vlasti šute, roditelji najavljuju proteste

Još od vremena kriznih i kritičnih press-konferencija Kriznog stožera u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, nad glavama vise upitnici o radu vrtića i škola, na koje nitko ne daje odgovor. Vrtići su i tada, baš kao i danas, tražili odgovore na pitanja kako da ustroje svoje djelovanje u vrijeme pandemije. Kad se situacija malo primirila, kad su roditelji počeli ići na godišnje odmore i kad su stožeri utihnuli, a brojke govorile da se broj zaraženih smiruje, sve je stalo, pa i potreba za upitnicima. Kad je krenula nova obrazovna godina, krenuo je i novi kaos.

Prava se drama odvija ovih dana u mostarskim obrazovnim ustanovama. Preporuka Kriznog stožera o tome da u odjelima dječjih vrtića može biti samo devetero djece prerasla je u naredbu, a onda je naredba prerasla u paniku, na koju nitko ne odgovara, jer je neprovediva. Nitko ne zna tko je taj koji će odlučiti kojih devetero mališana može boraviti u vrtiću, niti se zna kako će se praviti rasporedi boravka. Naravno, nitko ne zna što će oni roditelji koji nemaju baka, tetka i sve ostale servise, a koje poslodavci očekuju na radnim mjestima.

Nitko, ama baš nitko, ne trudi se ni dati odgovor na pitanja od kojeg pucaju grupe u kojima se prosipaju problemi mostarskih mama i tata. “Pratite što se piše u medijima”, bila je poruka roditeljima iz jednog mostarskog vrtića, koji nije znao odgovoriti kako će ustrojiti rad. Dokaz je to u kakvom je kaosu sustav i kakvih se gluhih telefona igraju oni koji propisuju naredbe i oni koji naredbe moraju provoditi.

Gradonačelnik šuti, roditelji kasne

S druge strane, zanimljivo je da se spomenuta odluka provodi samo u vrtićima kojima je osnivač Grad, dok se privatni vrtići drže strožih mjera, ali nisu ograničeni brojem djece u skupinama. “U ponedjeljak smo slali žurnu zamolbu Ministarstvu da se očituje. Imamo skupine od 20 djece i teško je pridržavati se svih mjera. Uz one osnovne i standardne mjere, koje poštujemo, razdvajanje grupa će biti nemoguće, prvenstveno jer nemamo ni kapacitet ni ljude za to”, rekla je Danijela Kegel, ravnateljica Javne ustanove “Dječji vrtići” iz Mostara. “Mi nećemo moći smanjiti broj djece ili reći koja djeca će dolaziti u vrtić, a koja ne. Za to jednostavno ne postoje kriteriji. Roditelji idu na posao, život ide dalje, djeca moraju biti u vrtiću”, poručila je.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Možda ne treba spominjati, jer je to postala praksa službenog Mostara, ali Grad Mostar nije niti riječi rekao o ovome problemu. Mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, po običaju, šuti, a roditelji se, po običaju, javljaju kasno. U kuloarima kruže priče kako se spremaju prosvjedovati. No, to su, valjda, trebali činiti u vrijeme dok je zasjedala Skupština HNK-a, na kojoj su donesene izmjene Zakona o obrazovanju, a koje su zacementirale neshvatljive mjere u školskim učionicama.

Vrtiće, opet, nitko nije spominjao, pa su samovoljno produžili pauzu, kako bi uhvatili koji dan da se snađu, ali i da smire roditelje, koji neprestano zovu i raspituju se o situaciji. Pojedini roditelji najavljuju da će pokušati izazvati kaos tako da će svi dovesti djecu pred vrtiće, kako bi dokazali da navedene mjere nemaju veze sa stvarnošću. Ravnatelji vrtića im nemaju što reći, osim da prate medije. A to, valjda, nije način da se upravlja tako osjetljivim sustavom – da se medijima nameće uloga medijatora između onih što ne vide i onih koji ne mogu poslušati.

Svadbama i kafićima niko ne može stati ukraj

U mostarskim školama je prividno manji kaos, ali je jednak roditeljima, koji se, uz nastavu u školama – koja sve manje liči na nastavu, moraju pripremati i za online učenje. Mostarske škole su već iscrtale staze po kojima će se đaci kretati, odjeljenja su prepolovljena i podijeljena u skupine, a u planovima koji su proslijeđeni roditeljima stoji i stavka online nastave. No, tu stavku još nitko nije objasnio, pa se nagađa što će to sada djeca učiti na daljinu. Šuška se da bi se na daljinu trebalo učiti pjevati.

Netko je mudar, negdje u nekakvom stožeru, donio odluku da korona virus djecu vreba samo u zadnjih 15 minuta školskog sata, pa je školski sat dug samo pola sata. Ostalo vrijeme djeca će provesti u redanju po logorski iscrtanim dvorištima, namještanju maski i udisanju dezinficijensa tko zna kakve kvalitete. Jer, mnogi sumnjaju u kvalitetnu provedbu mjera, budući da su mostarske škole jedva imale potrebne stvari za normalno odvijanje normalne nastave i da su bili na rubovima higijene. Tim više jer su skoro sve okružene kontejnerima koje Grad, onaj šutljivi vladajući organ, unatoč obećanjima i mjerama ne dezinficira.

“Fizički razmak od najmanje dva metra u zatvorenom prostoru posebno provode uposlenici u odnosu na druge uposlenike te se navedeni fizički razmak najmanje dva metra preporučuje kada je god moguće između uposlenika i djece, s iznimkom direktne njege djeteta, koja se provodi u što kraćem vremenu. U istom zajedničkom prostoru uposlenici održavaju fizički razmak od dva metra te se sastanci, dogovori i edukacije trebaju odvijati elektronski ili telefonom, a ulazak roditelja u ustanovu treba izbjeći kad je god moguće”, stoji to u mjeri koja obrazovne ustanove pretvara u tvrđave, a mjere izlaže ruglu, jer nitko nigdje ne drži razmak. Pogotovo ne od dva metra i pogotovo ne na svadbama i u kafićima, kojima nitko ne može stati u kraj.

Džepovi vladajućih se sve slabije pune

Istodobno, pored ravnatelja vrtića, i sindikat učitelja i nastavnika uzaludno galami na one koji naređuju. Ni njih nitko ne sluša, jer se vlast, u tehničkom mandatu, gdje premijer predloži zakon pa ode u Skupštinu, kao zastupnik, dignuti ruku za njega, ne želi još stvari na stolu koje ne može riješiti. Onda ih gura pod tepih, koji će, javnom nabavkom, ponovno kupiti, umjesto da novac preusmjeri u škole.

“Dijeljenje odjela u dvije skupine i satom od 30 minuta rad u izravnoj nastavi se povećava za 15 minuta po razredu. Učitelj razredne nastave tako tjedno u prosjeku dobiva 150 do 300 minuta izravne nastave preko norme, dok učitelji vjeronauka i engleskog jezika dobivaju 120 do 150 minuta, ovisno o broju odjela. Ukidanjem dopunske i dodatne nastave te sekcija ne postiže se smanjenje rada, jer te aktivnosti nisu istovjetne, odnosno ne ulaze u tjednu normu učitelja”, navodi Sindikat učitelja i dodaje kako je protuzakonita naredba da se sadržaji stavljaju na platformu, jer to “predstavlja dodatni posao, a nema nikakav cilj niti svrhu”.

Ni ovo nitko nije saslušao. Loptica se, tehnički, prebacuje. Baš kao što tehnička vlada prebacuje lopticu u vječnu šutnju kad su u pitanju medicinari i policajci, koji traže pregovore o uvjetima rada i plaćama. A to je ono što boli vladajuće. Diranje u džepove, koji se sve slabije pune, a jednako pohlepno prazne. Stoga briga o mjerama i djeci nije pitanje za njih. Njih, jednostavno, nije briga.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera