Polovina bh. stanovništva čini radnu snagu drugih zemalja
Jedan aforizam kaže kako postoje političari i državnici. Političari misle samo o tome kako da dobiju sljedeće izbore, a državnici razmišljaju o tome kako učiniti nešto veliko za svoju državu.
Ugledni zagrebački profesor ekonomije Velimir Srića, iznoseći viziju „Hrvatske 2020“, koristi ovaj aforizam želeći skrenuti pažnju prema ključnom problemu svake zemlje: pomanjkanje državničkih manira onih koji vode narod jest jednak gubitku vizije jedne moguće budućnosti. Prihvatajući takvu matematičku jednadžbu možemo svjedočiti kako bosanskohercegovačkim političkim prostorom većinom dominiraju oni političari čije reforme imaju smisao samo ukoliko mogu donijeti sitnu političku korist.
Kriza uzrokovana pojavom pandemije korona virusa najbolje oslikava trenutni politički prostor kojim caruje manjak proaktivnosti, kriza reformi, kriza stvaralaštva i, konačno, kriza uspjeha. Ciljevi većine političkih elita nisu zakukuljeni, već naprotiv – ako nemamo vlast, onda je moramo dobiti; ako već imamo, onda je moramo zadržati. Jednostavno, zar ne?
Međutim, mnogo ozbiljniji problem, koji nesvjesno (ili svjesno) potiskujemo, ima nesumnjivo veću razornu moć nego pandemija uzrokovana pojavom korona virusa. Prema statističkim podacima najnovijeg godišnjeg dokumenta Sistematska dijagnostika zemlje, koji objavljuje Svjetska banka, polovica bosanskohercegovačkog stanovništva danas čini radnu snagu drugih zemalja.
„Ljudi u Bosni i Hercegovini su veoma talentovani, preduzetni i vrijedni radnici, i kao takvi predstavljaju najznačajniji resurs zemlje. Nažalost, taj potencijal se često realizuje van zemlje, s obzirom na to da polovina njih već živi vani, a emigracija se i dalje nastavlja“, upozorava pomenuti Izvještaj.
Ključni problemi bh. ekonomije
Detaljnije analiziranje sadržaja izvještaja traži mnogo napora zbog ozbiljnosti njegovih negativnih prognoza. Međutim, ukoliko sumiramo ključne poruke koje izvještaj nudi, možemo ustanoviti kako je naša ekonomija izašla iz ravnoteže zbog simultanog djelovanja tri ključna problema: javni sektor ima prenaglašenu ulogu što doprinosi prekomjernoj rastrošnosti, zatim potrošnja koja predstavlja osnovu rasta što stvara određeni disbalans i, posljednje, nedovoljno integrisana ekonomija što smanjuje izvozni potencijal.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
„Osiguranje održivosti rasta putem investicija koji trenutno iznosi 18 posto bruto društvenog proizvoda mora porasti“, upozorava izvještaj, ukazujući „kako obrazac trenutne potrošnje značajno potkopava rast“. Međutim, otežavajuću okolnost predstavljaju izazovi usporenog ekonomskog rasta koji pogađa skoro sve zemlje regiona. Samo četiri posto stranih direktnih investicija otpada na izvozne aktivnosti što nije dovoljno maloj ekonomiji, a skoro dvije trećine izvoza otpada na sektore koji stvaraju malu dodanu vrijednost. Uspostavljanje ravnoteže zahtijeva tri važne promjene: javni kapital treba privatizirati što će doprinijeti boljoj konkurentnosti, zatim jačati izvoznu orijentaciju što će pomoći jačanju izvoznih kapaciteta i, posljednje, ohrabrivanje investicija što će omogućiti investicijski vođen rast.
Prema prognozama koje sadrži ovaj Izvještaj, Bosni i Hercegovini treba stotinu godina da dostigne životni standard koji trenutno uživaju europski građani. Zbog ovakvih pesimističnih podataka neke projekcije ukazuju kako možemo očekivati smanjenje broja stanovnika (sa 3,2 miliona na 2,7 miliona do 2050. godine) što izravno doprinosi povećanju broja penzionera blizu trideset posto. Naša zemlja ubrzano gubi svoj najdragocjeniji resurs – ljudski kapital.
„Ljudski kapital predstavlja najvažniji pokretač privredne i finansijske budućnost zemlje“, upozorio je David Malpass, predsjednik Svjetske banke, prilikom objavljivanja izvještaja o Indeksu ljudskog kapitala koji pokazuje „količinu ljudskog kapitala, odnosno, ljudskog potencijala, koje dijete rođeno danas može očekivati da će postići kad napuni osamnaest godina, uvažavajući rizike lošeg zdravlja, odnosno, lošeg obrazovanja, koji mogu biti“.
Prilikom mjerenja indeksa ljudskog kapitala Svjetska banka koristi tri indikatora: preživljavanje (hoće li danas rođeno dijete doživjeti školsku dob?), obrazovanje (koliko će dugo trajati njegovo sveukupno obrazovanje?), zdravstvo (hoće li dijete biti potpuno radno sposobno). „Mnoge nedovoljo razvijene zemlje uprkos pokazanom blagom ekonomskom napretku mogu doslovno anulirati postignute rezultate zbog negativnog djelovanja panedmije uzrokovane korona virusom“, stoji u izvještaju.
Ovo upozorenje posebno postaje značajno u zemljama koje imaju negativne demografske trendove poput naše. Skoro trećina ljudi živi izvan matične zemlje zbog brojnih razloga među koje možemo ubrojiti bolji posao, kvalitetnije obrazovanje, bolje usluge i čišću sredinu. Zbog toga prognoze koje možemo pronaći čitajući pomenuti izvještaj nisu obečavajuće. Međutim, ono što mnogo zabrinjava jeste veliki broj mladih koji napuštaju našu zemlju. Među takvim pojedincima i porodicama skoro je 30 procenata onih čija je dob između 18 i 35 godina.
Kakve mjere nadležni (ne)poduzimaju?
Posebno dominiraju osobe s dva kraja dostignutog stepena obrazovanja – niskokvalifikovani radnici i visokoobrazovni kadar. Slabije obrazovni posjeduju određene zanatske vještine koje druge zemlje smatraju visokocijenjenim radnim zanimanjima, a visokoobrazovni kadar napušta zemlju nakon završetka fakulteta tražeći posao koji ovdje teško mogu pronaći. Među zanatlijama dominiraju građevinari, mehaničari i električari i druga slična zanimanja, a među visokoobrazovanim kadrovima prednjače inžinjeri, medicinari, informatičari i drugi visokoobrazovni kadrovi.
Većina naših građana poželjnom destinacijom smatraju europske zemlje zbog sigurnosti socijalnog osiguranja koje nude svojim građanima. Primjera radi, preko četiri stotine hiljada bh. državljana radi u Njemačkoj i Austriji različite poslove koji zahtijevaju različite kvalifikacije. Stanovništvo koje ostaje u Bosni i Hercegovini ubrzano stari dok mlada populacija većinom traži mogućnost zaposlenja izvan naše zemlje. Ukoliko pratimo trend unazad nekoliko godina možemo zaključiti kako trenutno imamo više stanovnika životne dobi preko 65 godina, nego stanovnika ispod 15 godina.
Populacijska slika Bosne i Hercegovine je dramatična i potrebno je strateški pristupiti rješavanju ovog nadasve gorućeg problema. Zbog negativnog prirodnog prirasta stanovništva polagano postajemo zemlja staraca. Zemlja bez mladih koji trebaju preuzeti vrlo odgovorne pozicije postaje zemlja staraca, odnosno, zemlja koja umjesto onih stvaraju vrijednost postaje zemlja onih koji troše. Stopa fertiliteta je najniža u regiji, odnosno, jedna od deset najnižih u svijetu.
Trenutno penziona izdvajanja čine iznad 11 posto bruto društvenog proizvoda (poređenja radi, u Sloveniji i Njemačkoj izdvajanja čine iznad 10 posto, u Slovačkoj i Rumuniji ispod sedam posto, u Francuskoj i Austriji blizu 13 posto, u Britaniji ispod 5 posto). Ovi podaci govore kako skoro 1,3 zaposlenih izdržavaju jednog penzionera. Održivost ovog kompliciranog bosanskohercegovačkog sistema zahtijeva matematički omjer 2:1, odnosno, broj radnika koji izdržava jednog penzionera treba biti minimalno dva. Prema opisanim trendovima uskoro će broj penzionera premašiti broj zaposlenih.
Zabrinjava činjenica kako Bosni i Hercegovini nedostaje potencijal kojim može povećati navedeni omjer. Jednostavnog rješenja koje može zaustaviti negativan trend emigracije nema. Ukoliko zemlja nije kadra ponuditi prilike koje omogućavaju kvalitetan život svojim građanima, ovaj trend neće biti zaustavljen. Bosna i Hercegovina teško može priuštiti dalji gubitak stanovništva zbog činjenice kako time može onemogućiti isplatu osnovnih socijalnih izdataka.
Uprkos negativnim efektima uzrokovanih pojavom panedmije korona virusa, koji doslovno poništava sve ranije dobro urađeno, bh. vlasti nemaju alternativu stvaranju uslova koji trebaju osigurati bolji život svojim građanima. Stvaranju pretpostavki prethodi usmjereno vođena politika koja treba prepoznati sve izazove koji čekaju ovo društvo. Takvi izazovi traže kvalitetan odgovor koji, jasno, mogu dati samo oni državnici koji imaju ponuditi viziju jedne moguće budućnosti. Naprimjer, viziju Bosne i Hercegovine 2050.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera