Šta čeka novog biskupa u Hercegovini

“Svjestan sam činjenice da trenuci poteškoća i kušnje ne nedostaju ili neće nedostajati na mojemu i na vašem putu, a možda i – ne daj Bože! – trenuci umora i izdaje”, poručio je u svojoj prvoj propovijedi mons. Petar Palić novi mostarsko-duvanjski biskupom i trajni apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanski.

Naime, mons. Palić, koji je ranije obnašao dužnosti hvarskog biskupa, generalnoga tajnika Hrvatske biskupske konferencije i generalnoga vikara Dubrovačke biskupije, preuzeo je dužnost hercegovačkog biskupa od Ratka Perića koji je ovom biskupijom upravljao 28 godina.

Umirovljeni Perić rekao je kako u nekim stvarima nije uspio tijekom svojega mandata, a o novi hercegovački biskup ne krije da će pred njim biti puno izazova, među kojima su oni što godinama čekaju da se raspetljaju.

Prije svega, tu je poznati Hercegovački slučaj, čvor franjevaca koji se ne da raspetljati već desetljećima, a koji odbijaju prepustiti neke hercegovačke župe, unatoč kaznama, dijecezanskim svećenicima.

Uz to, izazov za novog biskupa, baš kao što je bilo i za njegovog prethodnika, bit će Međugorje kojeg Crkva još uvijek službeno nije priznala i oko kojeg se godinama vode razne polemike.

U prvom intervjuu nakon što je ustoličen, biskup Palić priznaje kako nije dovoljno upoznat s onim što ga čeka.

“Ne dovoljno, ali raspolažem jednom drugom važnijom informacijom, a to su brojni dobri duhovni i materijalni Božji darovi i ljudski plodovi te pozitivne stvarnosti ovih biskupija”, priznaje biskup.

S druge strane, kaže kako je svjestan problema i izazova, ali i nagovijestio možda i preokret u pristupu onome što će se naći pred njim.

“Čarobni štapić nemam. Previše se snage, emocija i energije utrošilo u razgovore, pregovore, uvjeravanja, dokazivanja. Potrebno je osloboditi se promišljanja ‘ovo je naše, ovo je vaše'”, rekao je govoreći o Hercegovačkom slučaju.

Novi biskup tako kaže kako se previše vremena potrošilo na priču, a premalo na djelovanje, pa su župe koje su trebale biti predane ostale u rukama franjevaca koji su u nemilosti Vatikana i franjevačkog reda.

Mogla bi se okrenuti priča. U kojem smjeru, prerano je pričati, ali izjave biskupa da se mora poštivati vrh, dovoljno govore.

Katolička crkva nema ključ

Kad je u pitanju Međugorje, biskup će to pitanje prepustiti Vatikanu jer je u hercegovačkom svetištu već nadbiskup Henryk Hoser kojeg je papa Franjo imenovao apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za tu župu na, bitno je primijetiti, neodređeno vrijeme.

“Moja će obveza biti držati se uputa Svete Stolice”, kaže biskup Palić dodajući kako se ipak raduje posjeti tom mjestu.

U svojem prvom obraćanju vjernicima, ali i u prvim intervjuima nakon imenovanja, biskup Palić osvrnuo se i na Bosnu i Hercegovinu.

Govorio je o tome kakva bi trebala biti ova zemlja te o tome kako misli da Crkva nije moćna da spriječi odlaske ljudi iz zemlje koji sve više bježe u neke nove svjetove, ali se i sve više otuđuju od vjere koja je na ovim prostorima tradicionalno snažna i važna u identitetu.

“Želim poput Jakova (biblijski lik iz Knjige postanka, op.a.) sanjati BiH kao zemlju koja ujedinjuje, a ne dijeli, i u njoj ove naše biskupije koje imaju svoju bremenitu, ali ponosnu povijest. Želim sanjati zemlju, u kojoj ima mjesta za dostojanstven život svakoga čovjeka. Želim sanjati o ovoj zemlji kao zemlji mira, sloge i skladnoga napretka, bez ikakvih ucjena, pritisaka i prijetnji, u kojoj ne vlada pravo jačega, nego uzajamno poštovanje i razumijevanje”, rekao je u svojoj propovijedi.

Kasnije se u intervjuu osvrnuo na broj vjernika kojih je sve manje na područjima njegove biskupije. Kaže kako Crkva ne može puno toga učiniti.

“Katolička crkva nema ključ, a ni velike mogućnosti rješavanja problema, osobito što se tiče iseljavanja. Razlozi iseljavanja su nekada ekonomski, nekada politički ili neki drugi. Na ovim prostorima sve se to pomiješalo, kao što je i sastav stanovništva mješovit”, rekao je.

Time je načeo i jedan od glavnih razloga nezadovoljstva njegova (budućeg) stada životom na ovim prostorima.

Ekonomski i politički razlozi iseljavanja, a dobro znamo da su ti razlozi čvrsto vezani u još jedan nerješivi čvor, izravno se tiču elita koje su bile za vrijeme njegova slavlja u prvim redovima i njihovim partnerima iz nekih drugih prvih redova nekih drugih slavlja.

‘Ustajali zrak’

Papa, na poslušnost kome se poziva novi biskup, otvoreno je više puta govorio o tome što nagriza ovo društvo.

Upozorio je i da “katolički svećenici, biskupi i kardinali boluju od duhovnoga Alzheimera”, ali i da elite grizu ovo društvo. A tim elitama, svjedoci smo, vjerske zajednice u BiH gledaju kroz prste kao da nisu u suprotnostima s onim što svete knjige govore.

Naime, kad se ustoličio Franjo, u našoj se javnosti pojavila knjiga Korupcija – Zlo našeg vremena koju je napisao kao “običan” redovnik Jorge Mario Bergoglio.

U predgovoru te knjige govori kako korupcija nije grijeh nego nešto teže od grijeha. U članku Papa navodi kako korupcija vodi do besramnosti te “dovodi do gubitka stida koji čuva istinu…” te da, dok se grješnik nada oprostu, korumpiran čovjek nema nade jer, upravo zbog osjećaja pobjede i izgradnje, ne osjeća da je u grijehu.

Između ostalog, kao primjer navodi ljude u vlasti koji će uvijek uključivati druge u svoju korupciju i činiti ih svojim suučesnicima.

“Ne radi se o sazivanju na počinjenje grijeha”, piše Papa, “već na novačenje u stanje grijeha, u stanje korupcije.”

Upozorava da korupcija “nije čin, nego stanje, osobno i društveno stanje u kojem se čovjek navikne živjeti”. Kaže kako smo skloni naviknuti se na korupciju kao ljudi koji se naviknu na vonj iz usta.

“Duša se privikava na vonj korupcije. Događa se isto kao sa zatvorenim prostorom: samo onaj tko dolazi izvana primjećuje ustajali zrak”, piše Papa.

Vonj koji razara društvo

A budući da je novi biskup došao iz vana, sigurno je da bi mogao i trebao osjetiti vonj od kojeg, mada naviknuti na njega, većinom bježe pripadnici njegova stada a prema kojem se svećenstvo nedovoljno određuje udaljavajući od sebe vjernike koji traže pravičnost ovozemnog svijeta dok dočekaju vječni život u kojem valjda korupcije nema.

Jedan od zadataka novog biskupa trebao bi biti upozoravanje na vonj koji razara društvo i upozorenje da bi se možda Crkva trebala riješiti Alzheimera i odlučnije staviti na stranu onih koji, ne gurajući se u prve redove, mole za mrvu boljeg života.

Priča o tome da će biti vune dok ima ovaca česta je i glasna u vrijeme izbora. No, pravo je pitanje što će pastiri ako im nestane stada, a sve je jasnije, ma koliko se to umotati htjelo, da su prvi redovi izgurali ovce pod nečije tuđe nebo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera