Od izbornog plijena do političkog grunta
Posljednjih dana pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini zaokuplja najava Nađe Berberović-Dizdarević, unuke prvog predsjedavajućeg Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, da će se kandidirati na lokalnim izborima na listi Stranke demokratske akcije za jedno sarajevsko općinsko vijeće. Reakcije uglavnom emotivne, oni koji podržavaju SDA brane i pozdravljaju njenu odluku, oni koji nemaju političke simpatije prema politici stranke kritiziraju i protive se.
Možda je tako pošteno. Neka lijepa i obrazovana žena izađe na politički teren i tako provjeri hoće li dobiti podršku biračkog tijela. Reći će nevjerne Tome da se tu nema šta provjeravati, stranka stoji iza nje, ali mnogo je kandidata na lokalnim izborima na koje se disperziraju glasovi, pa tako glasačka stranačka mašina sama po sebi neće biti dovoljna. No, u tim raspravama, uglavnom na društvenim mrežama, niko se nije dotakao činjenice da od kraja prošle godine Izetbegovićeva unuka obavlja funkciju direktorice Javne ustanove Muzej “Alija Izetbegović”. Imenovana je od upravnih tijela koja većinom čine kadrovi SDA, nije ih smijenila ni kratkotrajna vlast šest stranaka bez SDA u Kantonu Sarajevo, a ustanova se finansira javnim novcima, godišnje oko 190.000 eura. Još kad se tome dodaju iznosi koje svakomalo izdvoje sarajevske općine čiji su načelnici iz SDA, skupi se tu pristojan iznos.
Provedena je konkursna procedura, formalnih prepreka za imenovanje unuke nije bilo, jer je u tom istom muzeju prethodnih godina sticala neophodno iskustvo kao naučno-istraživački radnik. Dakle, i u tom periodu bila je budžetski korisnik. Nisu od nepotizma bili imuni ni predstavnici aktuelne opozicije kad su bivali na vlasti, pa je tako predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić, u mandatu premijera entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, zaposlio brata u vladinoj agenciji, a neke stranke “šestorke” u Kantonu Sarajevo također su na funkcije u javnom sektoru zapošljavali najbliže srodnike visokih stranačkih funkcionera.
Švedska i Danska povukle svoj novac
Nekako u vrijeme interesiranja za slučaj unuke Alije Izetbegovića, možda ne i slučajno, ali dokaza o nečijoj namjeri nema, javnost u Bosni i Hercegovini je saznala da su najveći donatori reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini odlučili povući svoje donacije, jer država nije ispunila potrebne uvjete. Institucije su o tome službeno obaviještene polovinom juna ove godine. Bosna i Hercegovina morala je vratiti 2,6 miliona eura, jer su donatori, Švedska i Danska, bili nezadovoljni tempom usvajanja strateških dokumenata u ovoj oblasti.
Strateški okvir za reformu javne uprave u bh. entitetu Republika Srpska usvojen je sa dvije godine zakašnjenja u odnosu na ostale nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini. Razlog protivljenja bio je način raspodjele novca za reforme javne uprave u Fondu koji je namjenski formiran. Spor je riješen promjenom procedura i uslijedilo je usvajanje Akcionog plana početkom jula, ali kasno. A samo za njegovu provedu nedostaje oko 25 miliona eura. Ured koordinatora za reformu javne uprave u Bosni i Hercegovini nekoliko puta je informirao javnost da izostaje suradnja institucija u realiziranju preuzetih obaveza, neki formalni proceduralni napredak je evidentiran, ali bilo je to nedovoljno za bi pokazalo posvećenost vlasti u Bosni i Hercegovini da izvrši neophodne promjene u ovoj oblasti.
Desetljećima evropski partneri upozoravaju vladajuće u Bosni i Hercegovini da mora doći do smanjenja javne administracije. Prema istraživanjima Centara civilnih inicijativa, svaki četvrti zaposleni u Bosni i Hercegovini radi u javnom sektoru, a oko 25.000 je političkih funkcija. Ured za reformu javne uprave je objavio da, prema postojećim sistamatizacijama radnih mjesta, u javnom sektoru nedostaje još oko 7.500 ljudi. Na šest nivoa vlasti, od općina do institucija Bosne i Hercegovine, funkcionira 14 vlada i više od 100 ministarstava, čije funkcioniranje pojede većinu budžetskog novca. Kada se udomi toliki broj ljudi, jednostavnom matematikom se dolazi do broja onih koji čine glasačku mašineriju na izborima. Pri tome, to je disciplinirano biračko tijel,o koje ne propušta izlazak na birališta.
Javni sektor pretvoren u izborni plijen
Ključni razlog što je pokušaj reforme na ovakvom nivou jeste otvorena opstrukcija postojećih vlasti u ispunjavanju ključnih kriterija – smanjenje administracije i zapošljavanje po kriterijima stručnosti. Nepromijenjeno stanje, tvrde u Transparency Internationalu, odgovara vlastodršcima zbog neograničene moći I pretvaranja javnog sektora u izborni plijen. Konkursi su, kao i procedure javnih nabavki, obesmišljene, jer su formalne, na njima pobjeđuju podobni i samo služe kao alibi za stranačka uhljebljenja. U posljednjih nekoliko godina vlasti idu i korak dalje, izborni plijen pretvaraju u politički grunt, pa u određenim sredinama vladaju porodični klanovi, koji ne krčme nasljedstvo, nego javni novac.
Brojni su primjeri afera koje su isplivale u domaćoj javnosti, uglavnom zahvaljujući medijima, koje ilustriraju ovakav odnos izabranih ili imenovanih prema javnim pozicijama. Pandemija korona virusa izgurala je iz javnog diskursa “aferu Asim”, u kojoj visoki dužnosnik SDA Asim Sarajlić obećava da će zaposliti nekoga tako što će mu stranački kolega vratiti dug. Slučaj zapošljavanja u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine, gdje su opet glavni akteri visoki zvaničnici SDA, doživio je sudski epilog, ali se na sve načine pokušava zataškati. Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik je uoči posljednjih izbora pred kamerama rekao da ko u Gacku glasa za opozicionu Srpsku demokratsku stranku ostat će bez posla. I takvih primjera ima mnogo. I oni nas podsjećaju na stav nedavno preminulog akademika Muhameda Filipovića da će Bosna i Hercegovina najveći problem u svojoj budućnosti imati s – kompetencijama. Stranački kadrovi-namještenici u stanju su ignorirati struku i nauku zarad stranačkog ili uskogrudog interesa svojih lidera.
Decentralizacija je u Bosni i Hercegovini iskorištena za stvaranje stranačkih poslovnih zona koje funkcioniraju na principima kriminalnih kartela – ne diraj moje, ja ne diram tvoje. Politički i drugi sporovi nastaju samo onda kad se stranačkim kartelima poklope interesi na nekom prostoru. Osvojena vlast i oni koji budu postavljeni na javne funkcije nikada u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini nisu bili servis građana. Zbog toga u ključnim oblastima nema i dugo neće biti formirane institucije s punim ovlastima na nivou države. Za reformu javne uprave imenovan je koordinator, za borbu protiv korupcije formirana je Agencija, obrazovni i zdravstveni sistemi su rasuti, a usvajanje evropske klauzule nemoguća misija. O čemu se u Bosni i Hercegovini najviše priča, budite sigurni da toga najmanje ima. Programi stranaka listom sadrže depolitizaciju sudstva, zdravstva, obrazovanja i policije kao strateške ciljeve.
Korpucija, nepotizam, klijenitilizam…
Rijetki će to u Bosni i Hercegovini priznati, a još manji broj će javno izgovoriti – većinska javnost u zemlji ne buni se protiv nezakonitosti, zapošljavanja preko štele, protiv mita, pristupa zdravstvu i obrazovanju preko reda, zato što su to društveno nepoželjna ponašanja. Bijes i nezadovoljstvo uglavnom većina ispoljava zato što oni nisu uključeni, što nisu u poziciji da iskoriste pogodnost vlasti, rođačko zapošljavanje, štele u porodilištu, kod ljekara, u školi ili na fakultetu…
U postojećem odnosu političkih snaga, iskreiranom ambijentu duboke ekonomske, socijalne i mentalne porobljenosti, bilo kakve reforme, pa i ona javne uprave, nisu moguće. Ako želimo korjenite, a ne kozmetičke promjene. A s tim ciljem je do sada u oblasti javne uprave potrošeno oko 10 miliona eura. Korupcija, nepotizam, klijenitilizam, etničko zaokruživanje teritorija I zloupotreba moći od najnižeg do najvišeg nivoa vlasti već desetljećima su stil življenja u Bosni i Hercegovini. Donirani novac da se dođe do promjena tu neće pomoći, osim ako donatori imaju neki drugi cilj zašto ga žele utrošiti baš u neuspješne refome. Dakle, moramo prvo mijenjati stil života, pa vlast, ako tada njome ne budemo zadovoljni.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera