Tri desetljeća ‘uspona i padova’ stožerne stranke bh. Hrvata

Proslavila je Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine 30 godina, kako rekoše, “uspona i padova”. Obilježavanje je održano u Zagrebu, pa potom u Mostaru. U Sarajevu, gdje je stranka utemeljena, nije bilo velikog spomena obljetnice. Kritičari – i glasni i šaputavi; i javni i skriveni – ionako govore da je HDZ BiH, prema odlukama (političkog) Sarajeva, onom koje misli da je samo ono Bosna i Hercegovina, najglasniji kad je daleko od toga grada i lica politike u njemu.

HDZ-u BiH se, pristojno je, treba čestitati. Baš kao što mu se, između izlizanih priopćenja s optužbama o rušenju države, treba čestitati na činjenici da je odigrao bitnu ulogu u njezinu stvaranju. I to je, čini se, jedino što se HDZ-u BiH ima čestitati. Poslije je sve, što aljkavošću, nesnalaženjem, pohlepom, popuštanjima i zanemarivanjem izbornih obećanja, što pod pritiscima stranaca, bilo puno više za kritike. “Preuzmimo odgovornost i napravimo zajednički iskorak”, poručio je u slavljeničkom obraćanju Dragan Čović, koji stranku vodi pola njezina života.

No, upravo je odgovornost ono što je u HDZ BiH – uljuljkan u mirnu luku političkog nemira, u kojem ne gubi pozicije zbog nejake alternative i osnažene glas-mašinerije – najviše izblijedilo. Vidi se to po kadrovima stranke – friškom gubljenju živaca ministra zdravstva, vječite šutnje nekih ministara koje javnost nije čula da pričaju o resoru i nedoraslih na funkcijama na bilo kojoj razini. Stranka nije imuna na sve ono što sustav kakav je nasađen u Bosni i Hercegovini nudi strankama, a to je da, bez obzira na sve učinjeno i neučinjeno, nemaju potrebe odgovarati biračima za bilo što. Po tome pitanju, HDZ BiH je i sigurniji na svojim tronovima, jer mu aljkav Izborni zakon Bosne i Hercegovine, kakav je trenutno na snazi, daje alibi, a birači, sve i da žele, ne mogu skinuti trenutne vladare.

Nezadovoljstvo, klanovi, nametanja i kazne

Politika HDZ-a BiH, nakon prvih godina kaosa, u kojem se uspjela ozbiljno organizirati i biti toliko organizirana da su strane sile poslale tenkove na nju, godinama se svodila na isto. Borba za narod, borba za jednakopravnost, borba za promjene u državi, uz još toliko borbi da su politički ratovi postali besmisleni, a politički ciljevi često i brzo zaboravljeni čim bi se zasjelo u dogovorene fotelje. Zamjera se stranci, a i zamjerat će se, što je često ignorirala sve kritike ma koliko bile dobronamjerne i sva predizborna stajališta čim bi zasjela u vlast s partnerima koje ne može birati. Nakon toga, nastaje trgovina, pa se čini kako su sve stranke u zemlji dio jednog trgovačkog lanca, u kojem vrijedi sveto pravilo da, unatoč galamama, stvarnog uplitanja u nečije terene i planove, nema. U početku se vrlo često mijenjalo čelo stranke. Okolnosti, nezadovoljstvo, klanovi, nametanja i kazne, tražile su i promjene.

U novom tisućljeću stranku vodi isti čovjek, a ona se pretvorila u utvrdu odabranih, u čijoj su sjeni svi drugi. “Općenito gledajući, najveći uspjeh iz toga razdoblja predstavlja činjenica da nismo poraženi kao narod, da smo ostali nezaobilazan čimbenik u svim mirovnim pregovorima, susretima i dogovorima kojima se nastojalo postići mir, urediti i organizirati život i suživot na ovim prostorima”, rekao je Čović u čestitci članstvu. No, pitanje je koliko se Hrvati u Bosni i Hercegovini trenutno mogu smatrati pobjednikom u zemlji u kojoj, uz političku nemoć prema drugima, nemaju moći ni ustrojiti se drugačije. Oni koji su mislili drugačije, a među njima je bilo i osnivača stranke, koje se, zbog kritika, HDZ BiH odrekao, pokušali su drugim putem. No, njih je HDZ BiH poklopio djelovanjem kroz Hrvatski narodni sabor u Bosni i Hercegovini, u kojem ipak HDZ BiH ima glavnu riječ i samo je paravan i izvikana institucija za borbu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Da HNS koristi samo HDZ-u BiH kaže i Čović, navodeći kako kroz HNS “osiguravamo da HDZ BiH, kao kralježnica tog projekta, osigurava potpunu prepoznatljivost i dominaciju na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini i okružju”. Ali, kad borbe zatreba – a uzmimo Aluminij kao primjer: HNS-u i njegovom Odboru za gospodarstvo trebalo je dugo vremena da reagira – osim izlizanih priopćenja, HNS ne postiže ništa. A i kad reagira, riječ je o neobvezujućim izjavama i stavovima, koje samo jednu stranku čine većom, a ustvari se radi o držanju pod kontrolom svih drugih u političkom životu Hrvata. Ako taj život još uvijek može da se održi. Naime, iako krivaca ima više, svakako da se stranci, koja 30 godina vlada tvrdeći da se brine za narod, valja zamjeriti stanje u kojem se taj narod nalazi. Ne treba zaboraviti da se HDZ BiH u sebi sklonim glasilima branio od činjenice da se Hrvati, jer su dvojim državljanstvom građani Europske unije, jednostavnije odlučuju na bijeg iz Bosne i Hercegovine istupima kako je riječ o podmetanju brojki kako bi se taj narod prepalo u Bosni i Hercegovini.

Da nedodirljivi ostanu takvi

Kad se podvuče crta i pogleda ispod nje, iako je čelnik stranke pisao knjige o onome iznad crte, HDZ BiH se nema baš čime pohvaliti. Priča o tome da su predvodnici europskog puta je stvaranje imidža, jer od zadnjeg ispaljenog metka državu se tjera u EU i tjera je se da želi u Uniju. To, dakle, nije zasluga HDZ-a BiH, jer nitko se ne želi gurati u sustav u kojem neće moći djelovati onako kako je naučio. Politici 30-godišnje stranke najveći je cilj zadržavanje pozicija na kojima je sad i nastavak vladanja nad resorima i javnim poduzećima, kako bi se vojska onih koji trebaju biti u službi stranke učinila koliko-toliko zadovoljnima. Jedini politički cilj najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini sveo se na borbu za dobro odabranima ma koliko oni pričali drugačije. Svelo se sve, a to je preslik svih drugih vladara, na to da nedodirljivi ostanu takvi. Ciljevi su manje bitni, iako ih se crta. A HDZ BiH se ne može baš pohvaliti ciljevima.

Natezanje koje je Mostar dovelo na razinu većeg sela, dvije komponente u Ministarstvu obrane, javni servis, nikakva demografska politika na nižim razinama, spašavanje Aluminija, koje je izazvalo prvi veliki bunt protiv stranke u njezina tri desetljeća. Sve je to ono što HDZ BiH nije uspio ostvariti. A nije se ni trudio, iako je imao alate. No, opravdanje uvijek imaju u Stranci demokratske akcije, koja im kao ništa ne da. I u stranci je nategnuto, pa se, uz skrivene klanove, javno čiste oni u neposlušnim područjima odakle pak dolaze, nedovoljno hrabre i jasne tvrdnje da je Željko Komšić prešutnim odobrenjem HDZ-a BiH zasjeo tamo gdje je zasjeo.

Najnoviji je ispit Izborni zakon Bosne i Hercegovine, kojeg, kako reče Čović, koji neprestano pred javnost baca rokove iako ih ne uspijeva ispoštovati, dobivamo do kraja godine. A to bi onda moglo značiti da bi Hrvati mogli sebi izabrati nekog drugog da ih vodi. Ovako, tvrdoglavo političko Sarajevo, to prijestolje čini još stabilnijim i čvršćim, na kojeg bi, prema Čovićevim najavama, uskoro trebao sjesti netko drugi. A tko, pitanje je na koje nitko još nema nikakav odgovor.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera