Da bi se EU mogla efikasno pozabaviti rasnom nepravdom, trebaju nam podaci

Stanovnici stoje u redu da bi dobili besplatnu hranu od udruženja ACLEFEU u Clichy-sous-Boisu blizu Pariza tokom izolacije zbog korona virusa u Francuskoj 22. aprila 2020. (Reuters)

Protesti protiv rasne nepravde i pandemije COVID-a 19 iznijeli su na vidjelo rasne nejednakosti prisutne u socijalnim i ekonomskim sistemima širom svijeta. Ljudi, umorni od policijske brutalnosti i sistemskog rasizma protiv Afroamerikanaca i drugih rasnih grupa, izašli su na proteste protiv rasne nepravde u svih 50 saveznih američkih država.

Protesti protiv rasizma organizovani su i u evropskim prijestolnicama uključujući London, Dublin, Amsterdam i Berlin, a pozivi za rasnu pravdu odjeknuli su širom svijeta. Dok je povod za ove proteste bilo ubistvo nenaoružanog Afroamerikanca Georgea Floyda, izljev bola i ljutnje usred globalne pandemije COVID-a 19 tiče se mnogo širih razloga.

Bjelačka nadmoć je, sama po sebi, smrtonosni problem javnog zdravstva koji postoji od ranije i pogoršava utjecaje COVID-a 19. Podaci, tamo gdje su dostupni, su jasni.

Međunarodni mediji su izvijestili o šokantnim zdravstvenim razlikama u SAD-u gdje su stope smrtnosti za rasne manjine neproporcionalno visoke, najdramatičnije za Afroamerikance koji, u odnosu na nacionalni prosjek, umiru 2,4 puta više od bijelaca.

Postoji razlog da se u Evropi očekuju slični trendovi. Prema podacima britanske vlade, crni muškarci i žene imaju više od četiri puta veću vjerovatnoću da umru od COVID-a 19 nego bijelci, kada se u obzir uzme starosna dob. Južni Azijati također se suočavaju sa većim rizicima u poređenju sa bijelcima.

Zdravstveni stručnjaci u Norveškoj otkrili su da se ljudi rođeni u Somaliji razbolijevaju od COVID-a 19 u stopama koje su više od 10 puta veće od nacionalnog prosjeka. Slični trendovi su se pojavili u Švedskoj i Finskoj.

Evropski pristup rasizmu

Izuzev ovih primjera, međutim, iznenađujuće je malo podataka ili diskursa o utjecajima ove bolesti na rasne i etničke manjine u ostatku Evrope. Ova tišina mnogo govori o evropskom pristupu rasizmu.

Velika većina država članica Evropske unije ne koristi koncept rasnog ili etničkog porijekla u prikupljanju podataka, uprkos politikama kao što su Evropska direktiva o rasnoj jednakosti i Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju koje zabranjuju rasnu ili etničku diskriminaciju. Francuska ih otvoreno zabranjuje.

Bez raščlanjenih podataka, doslovno je nemoguće količinski odrediti u kojoj mjeri diskriminaciju doživljavaju rasne i etničke grupe, ili kako COVID-19 utječe na njihove živote.

Većina dokaza o rasnim zdravstvenim razlikama ukazuje na prisustvo strukturalnog rasizma kao pokretačke snage za socijalne odrednice zdravlja. U SAD-u i u Velikoj Britaniji, veće su šanse da manjinske populacije budu siromašne, pretjerano zastupljenje u opasnim i poslovima na prvoj liniji, imaju manji pristup kvalitetnoj zdravstvenoj njezi, informacijama i zdravoj hrani i veće su šanse da žive u gusto naseljenom smještaju. Većina ovog je istina za Somalijce u Norveškoj i drugim nordijskim državama.

Uzimajući u obzir oskudnost izvještaja iz drugih evropskoh država, mogli biste povjerovati da su ovi trendovi jedinstveni.

Iako nema zvaničnih cifri, rasne i etničke manjine, uključujući Rome, muslimane i ljude afričkog porijekla, čine najmanje 10 posto ukupne populacije Evropske unije. Nezavisna istraživanja Agencije za osnovna prava pri EU i istraživanja aktivista protiv rasizma otkrivaju iskustva raširene rasne i etničke diskriminacije u oblasti rada, obrazovanja, zdravstva, smještaja i pravosuđa.

Evropska mreža protiv rasizma je također mapirala izvještaje o nedavnim kršenjima prava, uključujući rasno profiliranje i zločine iz mržnje, odražavajući povećane rizike za manjine tokom krize zbog COVID-a 19.

Adresirati sistemski rasizam

Izvještaj Evropske komisije iz 2017. navodi izvore otpora prikupljanju podataka o rasnoj i etničkoj jednakosti uključujući strahove, zasnovane na historijskom presedanu, da će to doprinijeti diskrimaciji i da će reducirati manjinske grupe, ili da podaci o obrazovanju i sromaštvu, naprimjer, nisu efikasna mjerila za mjerenje diskriminacije. Mnogi također navode zabrinutost zbog zaštite podataka. Zanimljivo je da ovi razlozi za zabrinutost nisu spriječili države da prikupljaju podatke o ravnopravnosti na osnovu roda i starosne dobi.

Istina je, međutim, možda najbolje reflektovana u citatima iz izvještaja država članica uključenih u istraživanje Evropske komisije. Danski izvještaj je priznao da „je trenutno politička podrška mala… jer i nije baš priznato da je diskriminacija problem u Danskoj“. U svom izvještaju, portugalsko Ministrstvo pravde je na sličan način primijetilo „zvanični i institucionalni diskurs da problemi diskriminacije nisu primjenjivi na Portugalce“.

Međutim, aktivisti i stručnjaci koji se bore protiv rasizma se ne slažu s tim. Benjamine Laini Lusalusa iz belgijskog dekolonizacijskog kolektiva KUMBUKA govorio je o rasprostranjenom i „proračunatom neznaju“ koje sprečava Evropljane da priznaju ili se efikasno pozabave strukturalnim rasizmom. Stručnjakinja za rasna pitanja Alana Lentin na sličan je način pisala o evropskoj šutnji koja omogućava državama ne samo da izbjegnu ova pitanja, već i da se proglase nerasistima ili čak antirasistima, iako dokazi govore suprotno.

Dok političari debatuju kako da ponovo grade nakon pandemije COVID-a 19, evropski lideri imaju priliku da obrnu, umjesto ukorijene, postojeće nejednakosti.

Paketi stimulansa i oporavka trebali bi uključiti mjere da se adresiraju potrebe evropskih najugroženijih rasnih i etničkih manjinskih grupa koji nose breme ove krize. Osim tog, EU mora nametnuti nove uslove finansiranja koji zahtijevaju da javna tijela u državama članicama prikupljaju podate o jednakosti na osnovu rase i etničkog porijekla, koristeći metodologije koje vode manjinske grupe, i da izvještavaju o nastojanjima da se eliminiše nejednakost na osnovu Direktiva. Ovo će biti ključno za osiguravanje inkluzivnog i održivog oporavka za Evropu.

Samo opremljena ovim znanjem može Evropa značajno adresirati sistemski rasizam kako bi formirala inkulzivniju i otporniju uniju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera