Pripajanje u Palestini i Netanyahuov proračun

Dok se premijer Benjamin Netanyahu zagrijava da ispuni svoje obećanje da će unaprijediti izraelski suverenitet sa preko 30 posto Zapadne obale počevši od prvog jula, političari i analitičari iz cijelog svijeta pitaju se šta motiviše ovaj poriv za pripajanjem.

Uzastopne izraleske vlade suzdržavale su se od nametanja izraelskog suvereniteta nad Zapadnom obalom duže od pola stoljeća, otkako je Izrael okupirao ovu zemlju 1967.

Desničarski ideolozi koji su prethodili Netanyahuu, kao što su premijeri Menachem Begin, Yitzhak Shamir i Ariel Sharon, držali su se politike tihog, ulizivačkog pripajanja. Nakon okupacije Istočnog Jerusalema i primjene izraelskog zakona na njega 1967. i pripajanja Goolanske visoravni 1981, usvojili su preporuke pravnika, viših sigurnosnih zvaničnika i veterana diplomata i tvrdili su da je Izrael samo privremeni čuvar Zapadne obale dok njihova sudbina ne bude mogla biti odlučena na pregovorima. I Netanyahu je slijedio ovu strategiju donedavno.

Jedno objašnjenje za Netanyahuovu žurbu da pređe sa pripajanja u praksi na pripajanje po zakonu su predstojeći američki predsjednički izbori koji bi mogli ukloniti američkog predsjednika Donalda Trumpa s vlasti i zakopati „mirovni“ plan s njegovim imenom, koji je po prvi put u 53 godine dao Izraelu zeleno svjetlo da pripoji palestinske teritorije.

Demokratski predsjednički kandidat Joe Biden, koji vodi u odnosu na Trumpa na anketama, jasno je izrazio svoje protivljenje jednostranom izraelskom pripajanju, rekavši jevrejskim donatorima tokom webinara na kojem su prikupljana sredstva 20. maja, „Ja ću preokranuti korake Trumpove administracije za koje mislim da su značajno unazadili izglede za mir.“

Međutim, provedba plana o pripajanju neće biti laka ni za vrijeme Trumpa na vlasti.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Čak ni glavni idejni tvorac Trumpovog mirovnog plana Jared Kushner, nije presretan kada je u pitanju davanje dozvole Netanyahuu da započne pripajanje palestinskih teritorija u žurbi. Prema novim izvještajima, on je zabrinut da bi „dozvoljavanje Izraelu da se kreće prebrzo moglo dodatno otuđiti Palestince“.

Međunarodna zajednica je većinski protiv pripajanja. „Ako bi se provelo, pripajanje bi činilo ozbiljan prekršaj međunarodnog zakona, ozbiljno bi narušilo izglede za dvodržavno rješenje i potkopalo mogućnosti za obnovu pregovora“, šef Ujedinjenih nacija Antonio Guterres kazao je na nedavnom sastanku Vijeća sigurnosti. „Pozivam izraelsku vladu da napusti svoje planove o pripajanju.“

Evropska unija je također jasno dala do znanja da neće zažmiriti na izraelsko pripajanje dijelova Zapadne obale kojim se krši međunarodni zakon. Desetog juna je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas otputovao za Izrael samo da upozori Netanyahua da bi pripajanje moglo ubrzati evropske sankcije i moguće zvanično priznavanje palestinske države.

Ni vođe naselja nisu presretne zbog ideje pripajanja. Pokrenuli su javnu kampanju protiv Trumpovog plana. Oni kažu da bi pripajanje predstavljalo rizik otvaranju vrata za palestinsku državu dok bi okončalo svako širenje izraelskih naselja u većem dijelu Zapadne obale. David Elhayani, koji predsjedava krovnim vijećem naselja, otišao je tako daleko da tvrdi kako Trump i Kushner „nisu prijatelji izraelske države“.

Arapske države, čijim se prijateljstvom Netanyahu voli hvaliti, također odbijaju prihvatiti njegove planove za jednostrano pripajanje.

Dvanaestog juna je Yousef Al Otaiba, ambasador Ujedinjenih Emirata u SAD-u poduzeo neobičan korak i napisao mišljenje za izraelske novine Yedioth Ahronoth da izrazi odbijanje svoje države jednostranog pripajanja Zapadne obale. „U UAE-u i diljem većeg dijela arapskog svijeta, voljeli bismo vjerovati da je Izrael prilika, a ne neprijatelj“, napisao je on. „Izraelska odluka o pripajanju bit će nepogrešiv signal da li i Izrael tako gleda na stvari.“

Vrhovni izraelski sigurnosni zvaničnici u međuvremenu upozoravaju da bi pripajanje izazvalo nasilje i osnažilo Hamas na račun Palestinske samouprave. Izraelski ambasadori u svjetskim prijestolnicama kažu da se boje lavine osuda, pa čak i ekonomskih sankcija.

A zbog čega? Zbog većinom simboličnog poteza koji ne bi postigao ništa drugo do fokusiranja svjetske pažnje na izraelska kršenja ljudskih prava i uklonio masku „privremenog starateljstva“ u ono što je preraslo u aparthejdni režim na Zapadnoj obali.

Netanyahu, iskusni premijer, ne može biti slijep na sve ove posljedice.

On je također svjestan klauzule u svom koalicionom sporazumu sa liderom Plave i bijele stranke Bennyjem Gantzom koja kaže da će tražiti način da unaprijede Trumpov plan „dok rade na sigurnosnim i strateškim interesima države Izrael, uključujući i potrebu da održavaju regionalnu stabilnost, čuvaju mirovne sporazume i rade na budućim mirovnim sporazumima“. Nakon jordanskog upozorenja na ozbiljne posljedice pripajanja za regionalni mir, Gantz bi mogao zauzeti stav da pripajanje nije u skladu sa uslovima koalicionog sporazuma i napustiti vladu.

Netanyahu se ne doima pretjerano zabrinutim zbog mogućeg napuštanja Plave i bijele stranke što bi moglo voditi ka novim izborima. Zapravo, za Netanyahua bi takav scenario mogao biti jedna od najpozitivnijih posljedica pripajanja.

Izborna kampanja bi mogla odgoditi njegovo suđenje i povećati njegovu političku moć. Rezultati ankete od 8. juna objavljeni na Kanalu 12 u Izraelu pokazuju da bi, ukoliko bi se sada održali izbori, Netanyahuova stranka Likud dobila 40 mjesta u Knesetu (u poređenju sa trenutnih 36), čineći je nadaleko najvećom političkom strankom u državi. Plavi i bijeli pod Gantzovim vođstvom bi pali sa trenutnih 33 mjesta na 12, dva manje od nekadašnjih saveznika Yair Lapid i Moshe Yaalon. Jevrejski glasači bi prihvatili navodni „ideološki razlog“ za raspad tzv. vlade sve i ako im se ne sviđa ideja dodatnih izbora.

Stoga, ako Trump da zeleno svjetlo, ovo teritorijalno pripajanje će se pretvoriti u političku separaciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera