Da li je važnije rušiti kipove ili neznanje?

Izvješća o Muhammedovom iskustvu objave govore kako se poslanik islama nakon susreta sa božanskim izaslanikom u pećini Hira, na brdu Nur pored Mekke, izbezumljen i prestrašen vratio kući. Kada je ugledao svoju suprugu Hatidžu, preklinjao ju je: “Pokrij me! Pokrij me!” Ona je prebacila deku preko njega i on je tu ležao dok ga strah nije prošao. Ispričao joj je šta se desilo i rekao: “Bojim se za sebe”. Hatidža ga je pokušala utješiti: “Bog tebe nikada neće osramotiti!” Nakon nekoliko dana odvela je svog muža njenom oronulom starom rođaku Vereki, sinu Nevfelovom, koji bijaše konvertirao na kršćanstvo i naučio da čita Evanđelja na njihovom izvornom jeziku.

Muhammed je starcu opisao svoje “teško” iskustvo susreta sa božanskim, a Vereka je na to odgovorio: “Ovo je nomos (Zakon, ar. namus) koji je objavljen Mojsiju”. Grčka riječ nomos može također u kršćanstvu značiti moralnu uputu datu od strane Krista, posebno naredbu da se voli susjed, a u nekim oblicima tradicije Vereka prepoznaje novog glasnika kao Isusa svog naroda koji je donio zapovjed.

***

Nedavno je američki dnevni list The New York Times donio zanimljivu priču o čudnom slučaju “poštovanja iz neznanja”, koja govori kako su njujorške vlasti nakon više od 50 godina sa vrha zgrade Apelacionog suda uklonile sporni kip poslanika Muhammeda.

Priča je objavljena u jeku kampanje rušenja kipova i statua historijskih ličnosti koja je neugodno pratila milionske proteste “Black Lives Matter” u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi, nakon brutalnog policijskog nasilja u kojem je ubijen afroamerički građanin George Floyd, 25. maja ove godine.

Uz to, u Americi su se javili i pozivi da se preimenuju poznate vojne baze, nazvane po generalima koji su učestvovali na strani Konfederacije u američkom građanskom ratu iz 19. stoljeća. Čak su i statue Kristofora Kolumba oskrnavljene, a u Londonu, gdje se nalazi i čuveni kip Sir Winstona Churchilla na Trgu Parlamenta, britanske vlasti su preko noći instalirale zaštitni okvir bojeći se da će biti oskrnavljen u protestima. Otvorila se velika debata o tome kuda će sve ovo odvesti, odnosno koliko duboko i široko će ta usijana atmosfera podjele ugroziti historijsko naslijeđe.

Kip postavljen u neznanju

I upravo u ovom kontekstu demonstrativnog rušenja simbola koji nekada doista označavaju sporne i kontroverzne ličnosti, The New York Times se odlučio podsjetiti na priču o jednoj gotovo zaboravljenoj kontroverzi o statui poslanika Muhammeda koja je uklonjena 1955. godine.

Da se kojim slučajem “znalo”, ovakav vid predstavljanja poslanika islama bio bi velika uvreda, vjerovatno i veća od one koje su objavljivanjem karikatura izazvale neke europske novine. Ali, očito da niko nije znao da je mramorni kip od oko 2,5 metra, koji je na vrhu zgrade Apelacionog suda u New Yorku stajao od 1902. godine, zapravo kip poslanika Muhammeda.

Vjerovatno je postavljen u neznanju, a sa ciljem odavanja poštovanja njegovom doprinosu svjetskom zakonodavstvu. Naravno, odnos prema ovom slučaju “poštovanja iz neznanja” pokazao je i američki list The New York Times koji je odlučio da uz ovaj tekst ne objavljuje fotografiju kipa.

Prilika za uklanjanje kipa desila se 1953. godine prilikom renoviranja i popravki zgrade. Kao jedina karakteristična crta na kipu bila je zakrivljena istočnjačka sablja koja je tokom vremena otpala.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Nakon saznanja o ovome reagirale su ambasade Egipta, Indonezije i Pakistana traživši tada od State Departmenta da intervenira kod gradskih vlasti, a mnogi muslimani su također direktno pisali Sudu zahtijevajući da se statua ukloni.

“Čini se da arhitekti i dizajneri zgrade Suda nisu imali namjeru uvrijediti muslimane ili bilo koga. Arhitekta James Brown Lord blisko je sarađivao sa grupom skulptora uključujući i Alberta Lopeza, kako bi ukrasio zgradu ličnostima koje bi bile pouka i inspiracija promatračima… Ovi umjetnici su sliku proroka predočili u jednom duhu poštovanja. Njih je interesirao doprinos islama, jedne od velikih svjetskih religija, američkom pravu i civilizaciji početkom 20. stoljeća”, kazala je Michaele H. Bogart, profesorica historije umjetnosti na Stony Brook univerzitetu za The New York Times.

Nastali estetski problem zbog nedostatka jednog od deset kipova riješen je tako što je sedam kipova pomjereno zapadno, a 1955. godine “kip Muhammeda” koji je težio gotovo pola tone spušten je na ulicu, zamotan u ambalažu i bez incidenata i halabuke otpremljen u jedno skladište u Newarku.

Paradoksalno, jedna od glavnih odlika misije Muhammeda u Mekki bila je borba protiv kipova i kumira, te poziv na pozitivan angažman sa svijetom. Muhammed nije bio puki svetac već Božiji glasnik koji je pokušavao revolucionizirati duhovnost ljudskog roda.

Ali nisu kipovi bili njegovi primarni neprijatelji koliko je to bio duh neznanja koji je vladao u tom vremenu. Upravo je tu problem današnjeg rušenja pukih kamenih statua historijskih ličnosti ma koliko kontroverzne bile. Jer, šta bi nam onda od historijskog naslijeđa ostalo?

Duh neznanja

Nasuprot tome, svuda okolo nas blješte kumiri hedonizma i konzumerizma, simboli iskrivljenih vrijednosti, ekonomskog izrabljivanja i političkog ugnjetavanja. Slike obijanja skupocjenih prodavnica luksuzne robe tokom protesta i bjesomučno pljačkanje markirane odjeće i obuće dovoljan su pokazatelj tih poremećenih vrijednosti, jer su upravo ti veliki brendovi – kumiri naše savremenosti – podignuti novcima običnih ljudi koji u današnjem duhu neznanja takve idole zapravo finansiraju.

U vremenu kasne antike sedmog stoljeća, Muhammed je ustao upravo protiv tog duha neznanja i tih kumira hedonizma koji su porobljavali i iskorištavali slabe. Ova izvješća koja smo spomenuli o Muhammedovom iskustvu objave će ga za auditorij tog vremena ali i kasnije u povijesti nepogrješivo označiti kao svetog čovjeka, a historija će ga zasigurno obilježiti kao jednog od najvećih ljudi i zakonodavaca.

Vjerovatno ga je takvog, kao zakonodavca, doživljavao i meksički skulptor Albert Lopez koji je njegov kip isklesao zajedno sa ostalih devet kipova, uključujući Mojsija, Konfučija, Zaratrustru i Justinijana, a sve u pokušaju “odavanja počasti” velikanima zakonodavcima povijesti.

Nakon Muhammedovog razgovora sa Verekom, starac mu je zloslutno poručio: “Volio bih da mogu biti živ kada te tvoj narod protjera”. Uznemiren, Muhammed je upitao da li je to zaista ono što će mu se desiti. “Da,” odgovorio je Vereka odlučno. “Kadgod je neki čovjek donio ono što ti donosiš, prema njemu se postupilo neprijateljski”.

Danas više nema tih velikih zakonodavaca, ali na sličan svijet se postupa prema svim onim ljudima koji pokušaju mijenjati stvari i pozivati na vraćanje istinskih ljudskih vrijednosti znanja, mira i uvažavanja. Stoga i jeste opravdano pitanje: da li je preče rušiti kipove ili neznanje?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera