Duga historija brutalnosti policije Minneapolisa

Pripadnici policije Minneapolisa privode ljude tokom protesta zbog smrti Georgea Floyda (Reuters)

Poslao sam 26. maja tekstualnu poruku dobroj prijateljici i nekadašnjoj kolegici dok sam radio u Minneapolisu. Rekla mi je kako je zauzeta radom na izvještavanju o smrti čovjeka kojeg je ubila policija što se desilo dan ranije.

Odmah sam potražio priču i pronašao videosnimak Georgea Floyda koji umire pod koljenom policajca. Bio sam šokiran okrutnom prirodom prizora, šokiran glasovima prolaznika koji su molili policajca da prestane. Bio sam šokiran, ali ne iznenađen. Ipak, to je Minneapolis i naučio sam kako se takve stvari tamo dešavaju.

Kada sam počeo prevazilaziti svoj šok, moja naredna misao je bila da sam prepoznao policajca Dereka Chauvina, čovjeka koji je koljenom pritiskao Floydov vrat osam minuta i 46 sekundi. Ranije sam ga vidio.

Kada je potvrđeno da je on 19-godišnji veteran policije Minneapolisa, to je bila potvrda i mome sjećanju – on je tamo radio tokom pet godina, od 2002. do 2007. godine, kada sam izvještavao o odjelu kao mladi reporter koji radi priče o policiji sa ABC-ovu TV stanicu KSTP.

Minneapolis je prekrasan, živ grad koji je dugo smatran uporištem napredne politike. No, brutalnost je duboko uvriježena u kulturu gradske policije. Tokom rada tri šefa policije, jednog okružnog tužitelja i mnogih žalbi na brutalnost, radio sam izvještaje o policiji svakodnevno.

Postoji veliki broj žalbi na policiju Minneapolisa već dugo. Zapravo, Keith Ellison, glavni tužitelj Minneapolisa i bivši američki kongresmen, govorio je o problemima sa odjelom već decenijama. Sada je on glavni tužitelj slučaja ubistva protiv Chauvina i slučaja pomoći u tome protiv tri preostala policajca na licu mjesta.

Kao što se desilo sa mnogim slučajevima policijske brutalnosti nad tamnoputim osobama u SAD-u, Floydova smrt bi bila skrivena da nije bilo činjenice da je snimljena i da je video podijeljen na društvenim mrežama.

Seksualno zlostavljanje uhapšenog

Zapravo, pokušaj prikrivanja je već bio započet nekoliko sati prije objave videa incidenta. Policija je objavila saopćenje za medije sa naslovom: Čovjek preminuo nakon medicinskog incidenta tokom interakcije sa policijom. Naravno, nije navedeno da je „medicinski incident“ zapravo policajčevo koljeno na čovjekovom vratu. Srećom, videosnimak sa mobitela je pokazao pravu stranu i otkrio vanpravno ubistvo.

Nije me iznenadilo da je policija pokušala prikriti ovo. Tokom rada o policiji, naučio sam koliko daleko mogu ići da bi izbjegli dati odgovore na teška pitanja.

Skoro svaka priča o policijskom radu postaje glavna priča lokalnih večernjih vijesti. Tom poslu sam prišao kao novinski reporter – svaki dan je počinjao čitajući policijski zapisnik od protekle večeri. No, za razliku od novinskih reportera, na TV-u sam bio svaku noć u 10 sati pa je svaki policajac znao tačno ko sam.

Zbog toga nisam bio popularan među vođama policijskog odjela, a nepovjerenje je bilo obostrano.

Uspio sam osigurati izvore iz Treće policijske stanice gdje su radili svi policajci koji su bio slučaja Floyd. Izvori su mi slali dokumente i informacije o stanici koje uprava nije željela objaviti, no i oni su imali svoje načine pokušavanja remećenja informiranja.

Sedamnaest godina prije nego je policija Minneapolisa ubila Floyda, upoznao sam Keitha Ellisona, tada borca za ljudska prava i državnog političara, na sjeveru grada 2003. godine. Pričao mi je o jednom svom klijentu.

Stephen Porter, 25-godišnji Afroamerikanac, optužio je dvojicu bijelaca policajaca Minneapolisa da su ga sodomozirali drškom čistača za toalet tokom hapšenja. Porterov slučaj je bio kao većina drugih: optužbe Afroamerikanca protiv bijelih policajaca. No, za razliku od slučaja Floyd, nije bilo snimka niti svjedoka i nije bilo društvenih medija da privuku svjetsku pažnju.

Istraga Ministarstva pravde SAD-a je trajala osam mjeseci i nije dovela do optužbi protiv bijelih policajaca koji su bili otuženi za zlostavljanje Portera.

Kada je taj slučaj zatvoren, bjelački šef policije i bjelački gradonačelnik Minneapolisa RT Rybak su slavili, a gradonačelnik je rekao kako je riječ o „jednoj od najradosnijih konferencija za medije“ na kojima je ikada bio kada su objavljeni rezultati istrage FBI-ja.

Razgovor iz zatvora

Tada je Porter pristao da razgovara sa mnom iz zatvora gdje je služio trogodišnju kaznu zbog posjedovanja droge. Znao sam da će me kritikovati zbog toga što sam ga stavio u vijesti, pa sam ga pitao teška pitanja, a on je mirno odgovorio na svako od njih.

Kazao je kako su ga policijaci seksualno zlostavljali, te kako je policijski odjel Minneapolisa to sakrio.

Znao je kako će neki sumnjati u njegovu priču zbog dosijea koji je imao. „Nisam anđeo i bio sam i prije u zatvoru, ali nikada ne bih došao na TV i lagao o nečemu ovakvome“, rekao mi je. Vjerovao sam mu i objavio intervju u vijestima u 22 sata.

Ukoliko je bilo sumnji u Porterovu kredibilnost, bilo je i osuđujućih činjenica o jednom od policajaca koji su bili optuženi. Jeffrey Jindra, koji je kasnije otišao u penziju, tokom godina službe je sakupio nekoliko žalbi i tužbi za pretjerano korištenje sile. U drugom, također poznatom, slučaju, grad je platio osumnjičenom za ubistvo 110.000 dolara jer je tužio Jindru za brutalnost, kazavši kako ga je iskusni policajac udarao dok je bio u lisicama, te slomio mu vilicu na nekoliko mjesta. Zbog toga mu je umetnuto nekoliko metalnih dijelova, objavio je Star Tribune Minneapolisa.

Nakon slučaja Porter, mnoge druge žalbe Afroamerikanaca na račun policije Minneapolisa stigle su do mene. To je bilo stalno bubnjanje.

Počeo sam uviđati uzorak ponašanja i shvatio kako odjel ima kulturalni problem, no ukazati na njega neće biti lako. Policija je bila odlična u blokiranju, izbjegavanju i skretanju i najmanje sugestije na policijsku brutalnost. I postajala je sve oštrija prema meni.

Nekoliko godina kasnije, otkrio sam priču o nenaoružanom tamnoputom tinejdžeru koji je ubijen dok je bježao od policije. Policijski odjel je bio bijesan na mene što „pravim veliku priču“ od ove situacije. Lideri odjela, pod komandom šefova Williama Mcmanusa i Tima Dolana, dolazili su mi, tražili da povučem priču i objavim izvinjenje za, kako su tvrdili, nepošteno izvještavanje.

Stav tužiteljice Klobuchar

Nisam se brinuo da ću izgubiti posao, ali sam se brinuo za sigurnost kada je kapetan policijske stanice zahtijevao da odam izvor priče ili da se pokrene tužba protiv mene.

Moji šefovi su cijenili agresivno izvještavanje, ali ne i žalbe na moj rad. Kako bi zadovoljili policiju, poslali su me na obuku da vidim kroz šta prolazi policajac dok hapsi sumnjivca. Pomoglo mi je da vidim kako policija ima opasan posao pod visokom pritiskom i kako nema rutinskog rada.

Podržavam rad policije i vjerujem kako je ogromna većina policajaca dobra. Pisao sam o radu policije St Paula, o šerifovim uredima u mnogim okruzima Minnesote, o FBI-ju i Odjelu domovinske sigurnosti. Kao reporter iz Austina (Texas) i Hartforda (Connecticut) nikada nisam čuo za slučajeve policijske brutalnosti. No, Minneapolis je drugačiji. On se ističe kada je priča o brutalnosti, ona je tamo endemska.

Problem u Minneapolisu je dublji od same policije. Dok sam tamo radio, tužiteljica je bila Amy Klobuchar, sada američka senatorica koja se smatra kandidatkinjom za potpredsjednicu uz Joea Bidena, mogućeg predsjedničkog kandidata Demokratske stranke. Klobuchar je odbila otvoriti slučajeve protiv mnogih policajaca koji su bili umiješani u policijska ubistva i činove brutalnosti.

Stalno je slala slučajeve visokoj poroti da odluči da li će teretiti policajce – i većinom se to nije dešavalo.

Ona je 29. maja rekla kako sada žali zbog toga. „ Sada mislim da sam bila u krivu“, kazala je tokom intervjua na MSNBC. „Mislim da je bilo bolje da sam bila odgovorna, pogledala slučajeve i lično donijela odluke.“

Isti tim

Ipak, u konačnici je činjenica kako je jako teško doći do presude protiv policije u SAD-u. Oni imaju sve oblike zaštite, moćan sindikat i tužitelji često jako oklijevaju da ih procesuiraju. Na kraju, oni su obično u istom timu.

Smrt Georgea Floyda je učinio očitim državni očaj zbog rasizma u američkom društvu. Minneapolis kao da je popravljao situaciju kada je izabrao Medariju Arradonda kao prvog tamnoputog šefa policije. Arradondo je bio zvijezda u nastanku kada sam izvještavao o odjelu i nije iznenađenje da je stigao do vrha.

Arradondo je naslijedio metež kada je preuzeo poziciju 2017. godine, no nedavno je počeo davati obećanja da će popraviti odnose sa afroameričkom zajednicom i reformirati policijsku kulturu. To je bilo prije ubistva Floyda.

„Nisam onda napustio odjel i neću ga napustiti sada“, kazao je tokom emotivne konferencije za medije u srijedu. „Historija se sada piše i odlučan sam da se izborim da budemo na pravoj strani historije.“

Keith Ellison je dizao glas zbog policijske brutalnosti u Minneapolisu 25 godina. On je heroj afroameričke zajednice i svi ga širom Amerike trebaju vidjeti u tom svjetlu. Sada je na njemu da izbori pravdu za Georgea Floyda i mnoge druge.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO