Orbanova ‘podsjećanja’ Hrvata na Veliku Mađarsku

Orban je u više navrata objavljivao spornu kartu koja uključuje i Rijeku u velikomađarskom sastavu (EPA)

Premda se još jedna provokacija mađarske vlade Viktora Orbana želi predstaviti kao leksičko pitanje, činjenica je da iz njegove administracije svakih nekoliko mjeseci dolazi ista poruka žalovanja za nekadašnjom velikom Mađarskom, odnosno Ugarskom koja je obuhvaćala i današnje teritorije Hrvatske, Srbije, Austrije, Rumunjske, Slovačke i Ukrajine.

Zadnji primjer dolazi s obilježavanja stogodišnjice Trianonskog sporazuma 6. juna na kojoj je otkriven spomenik „Mađarska kalvarija“ s više prigodnih spomen-ploča, među kojima se našla već uobičajena karta velike Mađarske iz vremena pred Prvi svjetski rat, kao i natpis čiji cilj je bio da se sugerira teritorijalna veza između Rijeke i Mađarske.

Radi se o pozivu Lajosa Kossutha „Fiume – tengerre magyar“ koji su neki hrvatski mediji preveli kao „Rijeka – mađarsko more“, umjesto „Rijeka – Mađari na more“.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto zbog ove greške u prijevodu, koja je izazvala niz reakcija u hrvatskim medijima, osjetio se osobito iziritiran pa je službeno reagirao i tekstove nazvao proizvodom „fake news tvornice koja se preko svojih laži ne libi okrenuti narode jedne protiv drugih”.

Ustvrdio je također da je mađarska vlada zainteresirana za dobrosusjedske odnose s Hrvatskom, ali se čini da neki hrvatski mediji imaju potpuno drugačije ciljeve.

Szijjartevo saopćenje bilo je dovoljno da ublaži reagiranje hrvatske diplomacije, kao da ova izgubljenost u prijevodu mijenja suštinu Orbanovih poruka koje godinama dolaze iz Budimpešte o ovom pitanju. Uostalom, samo bi potpuni naivac mogao pomisliti da je spomenuti Lajos Kossuth vičući „Fiume – tengerre magyar“ pozivao Mađare da idu na ljetovanje na opatijsku rivijeru. Riječ je o revolucionaru i nacionalisti koji se borio za Veliku Mađarsku koja bi se prostirala od Jadrana do Karpata i u kojoj bi samo Mađari bili nacija, a svi ostali narodnosti bez prava pa je takvu sudbinu namijenio i Hrvatskoj. Njegovo spominjanje u kontekstu Trianonskog sporazuma, uz kartu velike Ugarske, jasna je poruka da jasnija ne može biti, bez obzira na greške u prijevodu.

Objavljivanje sporne karte

Ako i postoje neke dvojbe oko ovoga, riješio ih je sam Orban koji je u više navrata objavljivao spornu kartu koja uključuje i Rijeku u velikomađarskom sastavu. Posljednji put je to učinio prošli mjesec, a predstavnici mađarske administracije svako malo je objave ili na društvenim mrežama ili na panou kao ilustraciju dok govore. Njihov cilj je da podsjete kako su svi ti krajevi prije bili mađarski i da je prema toj državi nametanjem sporazuma napravljena nepravda nakon Prvog svjetskog rata, gdje su bili na gubitničkoj strani. Orban je u subotu ponovio sve ono što i inače govori o nasilnom otimanju teritorija. Rekao je da je karta središnje Europe nemoralno iscrtana i da nikad neće zaboraviti što su učinili Mađarima, da njihova politička, duhovna, gospodarska i kulturna gravitacijska sila raste iz dana u dan te da je povratak Mađara tek počeo.

Hrvatska, međutim, na takve rečenice gotovo u pravilu ne odgovara. Za razliku od Slovenije, čije su vlade redovito osuđivale posezanje za njihovim teritorijem Prekmurja, kao prošle godine kada je kartu na Twitteru objavio ured za međunarodnu komunikaciju mađarske vlade. Slovenski predsjednik Borut Pahor upozorio je da se to može shvatiti kao izraz teritorijalnih pretenzija, što može izazvati „opravdanu zabrinutost i nailazi na odbijanje demokratske politike i javnosti“, dok je bivši premijer Marjan Šarec rekao da se radi o ponašanju koje nije “ni europsko ni miroljubivo” te da je objava takve karte nož u samo srce Slovenije.

I to se, međutim, promijenilo. Nije tajna da su novi slovenski predsjednik vlade Janez Janša i Orban u dobrim odnosima. Slovenski nezavisni mediji više su puta pisali o tajnim vezama između njih dvojice i Orbanovoj pomoći Janši u ponovnom usponu na vlast. Nisu, da budemo do kraja jasni, u puno lošijim odnosima Orban i hrvatski mu kolega Andrej Plenković. I Janša i Plenković odlučno su ustali protiv pokušaja da se Orbanova stranka Fidesz izbaci iz Europske pučke stranke. Kako je napisao jedan komentator, Orban se prema ovoj dvojici ponaša isto onako kako se prema njemu odnosi ruski predsjednik Vladimir Putin – s visine i pokroviteljski.

S tim da Hrvatska, uz sve ovo, ima i problem s mađarskom naftnom kompanijom MOL koja je suvlasnica Ine i oko koje je prošli tjedan u Hrvatskoj izbio priličan skandal kada je otkriven sadržaj memoranduma o izvozu hrvatske nafte u mađarske rafinerije, dok ona u Sisku propada jer nema dovoljno posla.

Veza ekstremenih desnica

Zanimljiva je i veza ekstremne desnice između dviju država. Tako su ekstremisti iz neoustaške strančice Generacija obnove prošle godine u Zagrebu ugostili pripadnike Jobbika, mađarskog pandana, čiji članovi otvoreno posežu za hrvatskim teritorijem, ali to očito nije razlog da se međusobno ne podupiru.

Cijela ova priča odvija se usred predizbornog razdoblja u Hrvatskoj pa je bilo za očekivati da će je barem desničarske stranke iskoristiti za svoje svrhe. Reakcije su, međutim, blage. Jedva da ih ima. HDZ-ovi ministri sitno negoduju po društvenim mrežama pozivajući na dijalog, socijaldemokratska opozicija podsjeća na prijateljstvo dvojice premijera i HDZ-ove afere s naftom, dok ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman u sve ovome ne vidi ništa problematično, jer Budimpešta ne svojata hrvatski teritorij. „Tu postoji jedno sjećanje, jedna povijesna reminiscencija od prije stotinu godina. Nikad Mađari nisu tražili da im se nešto vrati, a u migrantskoj krizi su postavili žice tamo gdje su hrvatsko-mađarske granice, prema tome oni znaju gdje su granice“, rekao je Grlić Radman. Do kuda cijela priča ide, svjedoči glasna šutnja najbolje rangiranog desničarskog kandidata Miroslava Škore, za kojeg se također spekulira da je uvezan s mađarskim kapitalom. Jedini koji je nedvosmisleno razbio šutnju je predsjednik države Zoran Milanović koji je još prošli mjesec osudio vađenje karata iz ormara, kazavši da je Mađarska „trenutno u čvrstom stisku kroničnih ‘kartomana’“.

Šutnja nekad zaista govori puno više od riječi. Zamislite, na primjer, što bi se u Hrvatskoj događalo da je slična poruka, poput ove Orbanove, stigla od drugog prekodunavskog susjeda. Onog iz Beograda.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera