‘Virus’ digitalnog autoritarizma razorniji od korone

Među brojnim implikacijama koje nam je sa sobom donio novi korona virus (Covid-19) je i porast kršenja ljudskih prava, a posebno prava na poštivanje privatnosti pojedinaca i njihovog ličnog života kroz porast stope kontrole nad ponašanjem pojedinaca i praćenja njihovog postupanja i kretanja, što posebno dolazi do izražaja u doba bolesti i epidemija, kao što je to sada slučaj s korona virusom.

Proteklih sedmica nekoliko zemalja, posebno u južnoj Aziji poput: Južne Koreje, Tajvana i Hong Konga, kao i Kine, radilo je na razvoju i korištenju modernih tehnologija za nadzor, usmjerenih na praćenje osoba zaraženih korona virusom i njihovih kontakata, a u cilju borbe protiv korona virusa i zaustavljanja njegovog širenja. U isto vrijeme, neke države poput Izraela koriste ove tehnologije za kontrolu kretanja pojedinaca, prateći njihova kretanja i lokacije boravka pod izgovorom borbe protiv virusa.

Moglo se očekivati da će zemlje, bilo demokratske ili autoritarne, posegnuti za sličnim tehnologijama u nadolazećem razdoblju, pod izgovorom očuvanja javnog zdravlja i zaštite svojih građana od rizika epidemije. Državna tijela i institucije imat će pravo pristupati medicinskoj dokumentaciji pojedinaca i pratiti podatke o njihovom zdravstvenom stanju, bez prethodnog odobrenja kao što je to uobičajen postupak.

Era digitalnog autoritarizma

Ranije spomenuto znači da smo zvanično ušli u eru digitalnog autoritarizma koji nameće veću kontrolu i upravljanje nad ponašanjem pojedinaca pod izgovorom brige za zdravstveno stanje i uz argument da su u pitanju zdravstvene mjere.

Iako je takva situacija sada već prisutna u autoritarnim režimima koji uskraćuju lična prava svojih građana, bez i najmanjeg osjećaja odgovornosti ili straha od polaganja računa, takvo autoritarno ponašanje će se sada proširiti i na zemlje koje se obično opisuju kao demokratije i ustavne vladavine, a koje se, između ostalog, temelje na pitanju poštivanja privatnosti pojedinaca, kao osnovnom pravu koje ne smije biti narušeno i ne podliježe odstupanjima.

Već smo svjedočili sličnim slučajevima u prošlosti kada su demokratske zemlje koristile tehnologije za kontrolu nad pojedincima na način koji je narušio njihovu privatnost, poput onoga što se dogodilo u Americi nakon događaja 11. septembra 2001., kada je američka administracija u to vrijeme dozvolila zadiranje u privatnost pojedinaca pod izgovorom borbe protiv terorizma.

Edward Snowden, stručnjak za tehnologiju koji je radio za američku Centralnu obavještajnu službu (CIA), razotkrio je 2013. godine tajni američki program. Snowden je otkrio razmjere prodiranja američke vlade u privatni život građana, putem tehnologija i digitalnih platformi kako bi ih špijunirala bez njihovog znanja. Špijunirani su čak i lideri i političari izvan Sjedinjenih Američkih Država.

Još je čudnije to da pojedini zapadni stručnjaci i istraživači koji rade u oblasti zdravstva i tehnologije staju o odbranu opcije da njihove države pristupe uvođenju dodatnog nadzora i kontrole nad kretanjem svojih građana, pod izgovorom zaštite od rizika širenja epidemije, kao što je to učinio Nicholas Wright, neurohirurg i stručnjak za medicinsku tehnologiju sa Medicinskog centra Univerziteta Georgetown.

Pojačana medicinska kontrola građana

Wright je objavio članak u američkom listu Foreign Policy u kojem ističe da pandemija “Covid-19” zahtijeva od zemalja (i autoritarnih i demokratskih) da pojačaju medicinsku kontrolu nad građanima. Wright tvrdi da je ovaj nadzor u interesu društva sa zdravstvenog i ekonomskog aspekta, a kao argument u prilog tome navodi ono što se dogodilo prilikom borbe protiv sličnih epidemija tokom posljednja dva stoljeća, posebno u Britaniji.

To je doprinijelo da, nakon toga, evropske zemlje povećaju kontrolu nad svojim građanima, kroz vođenje pisanih evidencija o njihovim povredama i bolestima, u koje kasnije mogu imati uvid i koristiti ih u borbi protiv epidemija u devetnaestom i dvadesetom stoljeću.

Wright vjeruje, krajnje naivno, da to što države pribjegavaju nametanju sve većih kontrola neće biti iskorišteno u loše svrhe, već da spada u okvire “bezazlene upotrebe”, kako je to opisao. Svoje stajalište brani podsjećanjem na domaći projekat za špijunažu koji je pokrenula američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) nakon događaja 11. septembra, koji je, prema njegovim riječima, doprinio smanjenju i eventualnom sprečavanju terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države.

Kako bi izbjegao eventualne kritike na račun takvog pristupa, Wright promovira novi koncept, a to je ideja “demokratskog nadzora”, što je, prema njegovim riječima, nužnost kojoj bi demokratske zemlje, posebno Amerika i Velika Britanija, trebale pribjeći kroz širenje upotrebe tehnologija “umjetne inteligencije”.

Represivni režimi ne odgovaraju nikome

Problem ovdje ne počiva u proširenju kontrole nad pojedincima, bez obzira na argumente i opravdanja koja se iznose kako bi se to ostvarilo, već u tome što se izuzetak pretvara u pravilo, tako da se legitimizira i institucionalizira unutar demokratskih sistema. To nanosi štetu glavnim načelima na kojima se temelje ti sistemi, kao što je princip poštivanja sloboda i ličnih prava, od kojih je najvažnije pravo na privatnost.

Šta više, ovo kršenje prava pojedinaca u demokratskim sistemima koristi se kao opravdanje za kršenja ljudskih prava u autoritarnim režimima, posebno u našoj arapskoj regiji koja uvijek traži takve iznimke i promovira ih kao pravila u odnosima sa svojim građanima. Istina je da represivni režimi ne moraju opravdavati svoje ponašanje, posebno pred svojim građanima, međutim, porast kršenja osnovnih prava pojedinaca, posebno u demokratskim zemljama, dat će veći legitimitet, opravdanost i institucionalizirati ta kršenja prava u našim zemljama.

Demokratske zemlje neće podbaciti u iznalaženju načina da kontroliraju svoje građane, bilo putem savremenih tehnologija koje su teško provjerljive ili nametanjem novih životnih pravila koja doprinose kršenju njihovih sloboda i ličnih prava, pod izgovorom zaštite javne sigurnosti. To znači da ”virus” digitalnog autoritarizma nije ograničen samo na represivne države, bilo u našoj regiji ili izvan nje, već pogađa i demokratske države, što može dovesti do slabljenja njihovog imuniteta i političkog legitimiteta.

Ako je novi korona virus do sada zarazio više miliona ljudi, virus “digitalnog autoritarizma” pogodit će cijeli svijet, od istoka do zapada. Taj virus će se teško moći liječiti ili pronaći adekvatno cjepivo za njega u narednim desetljećima.

Izvor: Al Jazeera