Ruski desant i zbunjene bh. ‘vojskovođe’

Niko ni ne pomišlja da uputi demarš ruskoj ambasadi u Sarajevu, ili ruskoj vladi, zbog očiglednog kršenja diplomatskih konvencija i regula (Al Jazeera)
Niko ni ne pomišlja da uputi demarš ruskoj ambasadi u Sarajevu, ili ruskoj vladi, zbog očiglednog kršenja diplomatskih konvencija i regula (Al Jazeera)

Postojala je ona propagandna priča iz vremena Šestodnevnog izraelsko-arapskog rata iz 1967, koja glasi otprilike ovako: “Znate li čije su vojskovođe najveće na svijetu? Ruske i egipatske. Zašto? Pa, ruske vojskovođe su i Napoleonovu i Hitlerovu vojsku pustile duboko u svoju teritoriju i sačekali zimu da ih poraze. A zašto egipatske? Njihove vojskovođe su pustile izraelske snage duboko u svoju teritoriju i sada čekaju zimu i snijeg.”

Ova priča bi mogla dobiti nastavak, koji bi mogao da glasi: “Treće su bosanskohercegovačke. Zašto? Pa zato što su naše ‘vojskovođe’ pustile rusku vojsku da desantiraju duboko u bosansku teritoriju da bi tri sedmice kasnije (nakon što su Rusi, predvođeni general-majorom Mihailom Černišovim, danima neskriveno hodali po pola Bosne i Hercegovine i na kraju je sami napustili, onako kako su i došli), odlučnom kontraofanzivom spriječili da ta ista ruska vojska uđe (ponovo) u Bosnu. Samo, nažalost, to nije zamišljena priča nego tragikomična stvarnost utamničenog bh. društva i države.”

Ministar sigurnosti Fahrudin Radončić, dan nakon što se bacio ispred ruskih oklopnjaka i spriječio napredovanje neprijatelja po pravcu Karakaj – Sarajevo – Mostar, dao je objašnjenje za taj famozni manevar, prema kojem je uspješni ruski desant na Banju Luku bio samo taktičko propuštanje i žrtvovanje jednog dijela teritorije da bi se neprijatelj izmorio, a sve kako bi se savladao odlučnom i usmjerenom vatrom floskula, neznanja i ideologema. Ukratko, saopštio nam je, sa okusom gorčine, ali gordo, da je desant na jedan dio države pušten jer – pazite sad! – neprijatelj ga nije obavijestio da je riječ o vojnim formacijama.

Novonastale spoznaje i okolnosti

Ministar sigurnosti je izjavio da ruska ambasada u Bosni i Hercegovini, u noti bh. Ministarstvu vanjskih poslova, nije navela da će let za Banju Luku nositi osoblje sa vojnim činovima i vojno-medicinsku opremu, dok je u drugom zahtjevu za ulazak istog konvoja i lica preko kopnene granice dala detaljniji spisak vojno-tehničkih sredstava, imena i prezimena članova medicinskog tima, ali i njihove vojne činove. Radončić je tada izdominirao: “To je legalistički pristup, u skladu sa novonastalim spoznajama i okolnostima.”

Tokom višednevnog neskrivenog boravka Rusa svakom radniku i pacijentu u kliničkom centru i dobrom dijelu građana u Banjoj Luci bilo je jasno da je došla ruska vojska, ali naše “vojskovođe” 20 dana ni glasa nisu pustile. Na prvim fotografijama u medijima moglo se vidjeti da se iz aviona iskrcavaju ruska vojna vozila i uniformisano osoblje. Ministar sigurnosti ne objasni ni šta bi on to “legalistički” znao ili smio uraditi sve da je i “spoznao” da je ruska vojna formacija stigla u zonu odgovornosti njegovog resora.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Dan nakon što je zaustavio Ruse na Drini i 23 dana od desanta Rusa na Banju Luku predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović izvlači ABHO snage iz operativne rezerve i saopštava: “Spreman sam u svakom trenutku dati odobrenje za upotrebu te jedinice u bilo kojem dijelu naše zemlje. Koliko sam upoznat, Bosna i Hercegovina raspolaže i s dovoljnom količinom sredstava koja se koriste za dezinfekciju. Bosna i Hercegovina se treba, prije svega, oslanjati na vlastite resurse.” Nije objasnio kako bi to uspio sa vojskom doći tamo gdje ga ne pozovu, a izgleda da drugačije ne može, ne zna ili ne smije.

Jednom već plaćen veliki ceh

Naše “vojskovođe“ ne bi trebale biti iznenađene jer ovo nije prvi put da pripadnici ruskih oružanih formacija nelegalno ulaze i borave u Bosni. Sjećate li se “ruskih umjetnika” u Banjoj Luci pred oktobarske izbore 2014? Između 90 i 130 ruskih državljana u vozilima Ministarstva unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska ušlo je u Bosnu, a kredibilna svjedočanstva govore da je riječ o naoružanim pripadnicima ruskih službi bezbjednosti i povratnika sa ukrajinskog ratišta. A zamislite šta se sve moglo dovesti u tri leta ruskog ratnog vazduhoplovstva kad svaki može ponijeti 48 tona tereta?

Sve to vrijeme diplomatski kor zemalja članica NATO-a i Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini nijemo i nezainteresovano posmatra kako proruski despoti čerupaju zemlju koja je, zbog nezainteresovanosti i licemjernosti Zapada, već jednom platila veliki ceh. S druge strane, niko od samozvanih probosanskih “vojskovođa” ne može i ne smije građanima odgovoriti na pitanje kako je moguće da bezbjednosne službe, ministar sigurnosti, vlada i Predsjedništvo jedne države nemaju prethodnih “spoznaja” ili bar indicija da im na teritoriju trebaju ili mogu da uđu desetine pripadnika oružanih formacija strane vojske, sa oružjem, oklopnjacima, uniformama i ko zna sa čim i s kim.

Niko od naših “vojskovođa” ni ne pomišlja da uputi demarš ruskoj ambasadi u Sarajevu, ili ruskoj vladi, zbog očiglednog kršenja diplomatskih konvencija i regula te namjernog prešućivanja vojne prirode tereta i putnika u letu za Banju Luku. O ostavkama, naravno, niko i ne pomišlja. Ili su sve ovo znali i pristali na to te sad ne mogu ni demarširati? Da li su naše “vojskovođe” dogurale svoju autokratsku lađu do vrata nekih novih saveza sa despotima u zemlji i na Istoku? Da li je Zlatko Miletić u pravu kada je nedavno rekao da koalicija Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine ugrožava put ove države ka članstvu u NATO-u? Ili je riječ o novoj fazi politike – ne diraju ti u moj atar, neću ni ja u tvoj?

Nije kriva samo ‘luđačka košulja’

Pripremaju li naše “vojskovođe” bh. javnost na neki New Deal sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem? U kojem će se konačno ostvariti vizija Miloševićevih i Karadžićevih ustavotvoraca po kojoj bi dejtonska Bosna i Hercegovina (kad je, uz ogromne vlastite žrtve, već uspjela preživjeti prvobitne velikosrpske planove) trebala, ustvari, postati unija dviju ili triju državica, a ne jedinstvena država? Labava unija, iz koje bi se u budućnosti izdvojilo ono što se nije uspjelo ratom i genocidom?

Vizija je to na kojoj insistiraju i režim u Banjoj Luci i Čovićeva Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine. Vizija koja je ubila više od 100.000 ljudi samo u Bosni. Ili su samo naše “vojskovođe” nesposobne, nezainteresovane i potkupljive? Imaju li ikakvu kontrolu nad onim što se dešava u Banjoj Luci? Znaju li kakvo je sve milošte oficijelna Moskva donijela Dodikovom režimu? Da li oni išta znaju osim grabeži za vlast i dubine svojih džepova ili su i to prestali mjeriti? Institucije države i entiteta ne mogu kontrolisati nijedan kanton, kamoli cijelu teritoriju države. I nije riječ samo o dejtonskoj “luđačkoj košulji”, mada ima i toga. Nije samo riječ ni o opstrukciji, blokadi i razaranju države, koje iznutra i na duge staze provode falange Dodikovog i Čovićevog iredentističkog kursa – naravno da ima i toga.

Aktivno saučesništvo u usmrćivanju bh. društva i države uzele su i one političke i porodično-poltronske strukture koje bh. javnost doživljava probosanskim, patriotskim. Piramida negativnog odabira, po kojoj na najodgovornijim pozicijama sjede oni koji su tu da štite naše “vojskovođe”, ne državu. Iznutra truo od inkompetencije, ucijenjenosti, korupcije i klijentelizma, u službi kriminogenih struktura, zarobljen u skučenom kleronacionalizmu, posvećen samo ličnom bogaćenju – njihov lažni patriotizam odavno je postao teret i građanima i državi. Na isti onaj način na koji su velikosrpski nacionalizam i herceg-bosansko domoljublje, osim što su opasnost za državu, postali teret i opasnost za građane Banje Luke i (jednog dijela) Mostara.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike MIŠLJENJA
POPULARNO