Koje smo ekonomske lekcije naučili

Nakon gotovo dva i pol mjeseca od proglašenja stanja prirodne nesreće u FBiH i vanrednog stanja u RS-u, gašenja ekonomije, mnogih zabrana, masovnog otpuštanja radnika, mnogobrojnih afera vezano za javne nabavke i prvih podataka vezano za ekonomsko stanje u državi, mogu se uočiti prve ekonomske lekcije koje bi trebali naučiti iz ove krize.

Bosna i Hercegovina je i prije COVID-19 pokazala slabost na negativne vanjske uticaje

I prije dolaska ekonomske krize, BiH je pokazala niz slabosti krajem 2018. i tokom cijele 2019. godine. Glavni vanjskotrgovinski partneri BiH, poput Njemačke i Italije, doživjeli su usporavanja ili pad ekonomske aktivnosti. Italija, kao značajan partner za mnoge naše firme, u 2019. godini je tehnički bila u recesiji, dok je Njemačka izbjegla tehničku recesiju, ali je od četiri kvartala, samo u jednom imala rast. Ekonomija Turske je, zbog pada vrijednosti turske lire, uslijed trgovinskog rata sa SAD-om u 2018. godini, doživjela ozbiljne poremećaje, što se prenijelo i na trgovinske odnose sa našom državom.

Naši proizvodi su postali skuplji za tržište Turske, ali su turski proizvodi postali jeftini, što je značajno pogoršalo našu vanjskotrgovinsku razmjenu sa Turskom. Kada se još dodaju takse koje je uvelo Kosovo za uvozne proizvode iz BiH, vanjskotrgovinska razmjena u 2019. godini u konačnici je pogoršana za 669 miliona KM, što je dovelo do usporavanja naše ekonomije na godišnjem nivou. Konačni rezultat je i godišnji pad industrijske proizvodnje za 5,5%.

Donesene ekonomske mjere su zakašnjele

Na „Korona zakon“ u FBiH se čekalo gotovo dva mjeseca. U međuvremenu, blizu 30.000 osoba je ostalo bez radnog mjesta. Ono što je progresivni dio struke od početka krize upozorovao da će se desiti ukoliko ne dođe do hitne reakcije, nažalost se ostvarilo. Donosioci odluka nisu shvatili dubinu i ozbiljnost krize na vrijeme, pravdajući nedostatkom fiskalnog kapaciteta, što nije mogao biti valjan razlog, jer su mnoge zemlje iskoristile mogućnosti hitnog zaduženja i pomoći privredi. Također, nesigurnost u ponuđene mjere, te odbijanje prijedloga koja su ponudili stručnjaci, privrednici i predstavnici pozicije i opozicije, također su uticali na sporost i tromost u donošenju odluka.

Zdravstveni i ekonomski aspekt COVID-a su trebali ići zajedno

Sada je sasvim jasno da je velika greška napravljena što zdravstveni i ekonomski tretman COVID-19 krize nisu išli paralelno. Koliko se je slobode dalo zdravstvenom sektoru u kreiranju mjera, toliko se je otišlo u drugu krajnost kada su u pitanju ekonomske mjere. Zabrane rada za mnoga preduzeća, ostavit će dugogodišnje posljedice za ekonomiju. Mnogi će reći, da je to bilo klasično isključivanje ekonomije iz napajanja. Za posljedicu imamo registrovani pad prometa u FBiH, preko fiskalnih uređaja za gotovo 1,5 milijardi KM. Ukupna naplata poreza i doprinosa zaključno sa martom, manja je za 259 miliona KM.

Izostanak bilo kakve analize, na osnovu kojih su se donosile mnoge ekonomske odluke, može dovesti u budućnosti do mnogo ozbiljnijih i zdravstvenih i ekonomskih posljedica kao rezultat prethodno donesenih odluka. Koliko će malih firmi propasti? Da li su bile baš neophodne sve zabrane? Da li je bolja zdravstvena situacija danas kada su gotovo ukinute sve mjere ili kada su uvođene? Koliko će ljudi stradati zbog siromaštva i bankrota? Ko će vraćati dugove koje smo napravili? Mnogo pitanja na koja se nije razmišljalo u startu.

Kriza može biti i šansa

Iako je ova kriza ostavila mnoge negativne posljedice, ova kriza je pružila i niz mogućnosti i prilika koje ne smijemo propustiti. Godinama se zagovaraju reforme poput uvođenje digitalizacije u javnu upravu, međutim napredak je bio vrlo skroman. Ipak, dolaskom krize, preko noći su uvedene mogućnosti da građani i privrednici mogu podnositi zahtjeve za porezna uvjerenja ili prijave online putem, bez fizički dolaska u prostorije nadležnog organa.

Kao pozitivan primjer se u ovom slučaju može navesti i Porezna uprava FBiH. Upravo je COVID kriza uspjela u onome što mnogi nisu tokom niza godina, a to je pokretanje procesa digitalizacije. Nakon prolaska krize, ne smije se dopustiti ponovno vraćanje na „pečat i šalter“, već nastaviti intenzivno raditi za unaprjeđenje ovog sistema, kako bi se do kraja javni sektor u potpunosti digitalizirao, a najprije u procesu registracije pravnih lica, izdavanja dozvola i podnošenju mnogih zahtjeva i prijava.

Pozitivna očekivanja i optimizam su dvije bitne ne-ekonomske kategorije koje imaju veliki ekonomski uticaj

Pozitivna očekivanja i optimizam, često imaju veće ekonomske efekte, nego neka poreska reforma ili mjera vlade. Koliko su ova dva pojma poželjna, toliko su strah, panika i neizvjesnost na suprotnom kraju onoga što ekonomija treba. Na početku krize, vlast je trebala hitno izaći i svakodnevno komunicirati sa građanima i privredom ulijevajući nadu, optimizam i pozitivna očekivanja u mjere koje se donose.

Umjesto toga, dobili smo paniku, strah i neizvjesnost. „Ekonomijom ćemo se baviti kada prođe zdravstvena kriza“ je izjava, koja je ostavila katastrofalne posljedice po našu ekonomiju. Za samo 45 dana nezaposlenost je toliko narasla, da je isti broj nezaposlenih bio u januaru 2018. godine. Drugim riječima, za 45 dana je poništen rast koji se gradio 27 mjeseci. Izostanak hitnih mjera, bahatost rukovodećih državnih službenika, veliki broj afera u javnim nabavkama, samo su ubrzali negativne ekonomske procese.

Izabrana je prosječna terapija za liječenje pogrešne bolesti

Stabilizacija privrednog sektora i zadržavanje nivoa potrošnje su ključne mjere na koje su mjere trebale biti usmjerene. Kroz očuvanje radnih mjesta u privredi, zadržao bi se privredni potencijal za uplatu poreza i doprinosa u budućnosti, što je ključno za buduće finansiranje raznih budžetskih izdataka, poput penzija, invalidnina, boračkih naknada, ali i izdataka javnog sektora. Pomoć bi se ogledala u otpisu, a ne odgodi poreskih obaveza za sve one subjekte koji su imali pad ekonomske aktivnosti i koji su ispunili neophodne kriterije.

Kroz federalni nivo bi se raspodijelio teret doprinosa za iznos minimalne plate, dok bi se kroz direktnu finansijsku pomoć finansirali izdaci za neto plate i porez na dohodak. Umjesto stabilizacije privredne aktivnosti, donesene su mjere koje se odnose na stabilizaciju budžeta kroz pomoć samo jednog malog dijela doprinosa, dok je u pomoć za isplatu dijela neto plata gotovo simbolična.

Mjere se trebaju usmjeriti i na ponudu i na potražnju

Ova kriza je specifična po tome što je pogodila i ponudu i potražnju. Došlo je i do šoka u lancima snabdjevenija, ali i smanjenja raspoloživih plata radnika. Mnoga preduzeća su osjetila negativne posljedice zbog pada inostrane potražnje, ali teškoća u nabavci repromaterijala za proizvodnju, te naplati potraživanja.

Pomoć se stoga trebala usmjeriti i prema firmama u lancu ponude, kako bi im se pružila prilika da prežive i nastave svoje poslovanje, na način pružanja pozajmice za ona potraživanja koja ne mogu naplatiti u ovom trenutku, ili novac za alternativnu nabavku repromaterijala i podršku za izvoz. Stimulacija plata radnika, ali i onih koji nemaju primanja potaknulo bi potražnju na tržištu. U konačnici, kroz usmjeravanje i na ponudu i na potražnju, održava se nivo ekonomske aktivnosti, potrošnje i budžetske stabilnosti.

Potrebno je jačati integracione procese unutar regiona

Jedna od velikih prilika koja se otvorila jeste i prilika za dodatno jačanje regionalne ekonomske saradnje. Na početku krize se jasno vidjelo šta znači imati prohodnost roba u trgovini sa susjednim zemljama. Mnoge naše firme su zavisile od nabavki iz Srbije, poput nabavke stočne hrane. Dva su puta u jačanju regionalne ekonomske saradnje.

Prvi je jačanje saradnje zemalja regiona između sebe, gdje može doći do dodatne liberalizacije i prohodnosti u trgovini roba, ali i prohodnosti ljudi, što je vrlo bitno za turistički oporavak. Također, možda još bitnije, jeste brža integracija cjelokupnog regiona prema EU, kroz međusobnu jaču povezanost. Na taj način, sinergijskim djelovanjem, sve zemlje regiona mogu ostvariti bolje efekte sa EU, nego da to rade samostalno. Kroz brži ekonomski napredak, otvaraju se mogućnosti za bržu integraciju u članstvo u prema EU.

Stabilnost monetarnog sistema je od ključne važnosti za oporavak ekonomije

Stabilnost monetarnog sistema se pokazala ključnom u ovom vremenu COVID krize. Iako su na startu bili razni pokušaji, sa elementima populizma, za korištenje različitih mogućnosti monetarne politike, od uzimanja deviznih rezervi, do smanjenja stope obavezne rezerve, populistički zahtjevi ipak nisu ispunjeni. Prije korištenja mjera iz domena monetarne politike, potrebno je prvo maksimalno koristiti druge instrumente, poput fiskalne politike i politike dohotka, a tek onda pristupiti korištenju ovog instrumenta. Stopu obavezne rezerve nije trebalo mijenjati jer banke već sada drže preko 2,5 milijarde KM preko ovo stope, što ostavlja mogućnost korištenja ovih sredstava bez donošenja novih mjera.

Sa druge strane, postoji mogućnost da se Centralna banka uključi na tržište obveznica i kupi dio emisije entiteta. Ipak, ovu mjeru treba uzeti sa rezervom, ne zbog toga što ona sama može imati inflatorno djelovanje, već što bi pozitivni efekti ove mjere naveli donosioce odluka za korištenjem i drugih mjera, što bi dovelo u pitanje stabilnost monetarnog sistema. Stabilnost monetarnog sistema je u ovom slučaju doprinijela da ne dođe do širenja panike, povlačenja depozita, a time i finansijske krize.

Potrebno je donijeti plan reformi koje će se provesti nakon COVID-a

COVID-19 je u potpunosti otkrio sve mane i nedostatke naše ekonomije. Nakon prvih kratkoročnih mjera, potrebno je napokon krenuti sa ozbiljnim, strukturalnim reformama, kako bi u budućnosti stvorili pretpostavke za ekonomski oporavak i ubrzani ekonomski rast. Pred nama su reforme unaprijeđenja poslovnog sektora, smanjenja doprinosa, reforme zdravstvenog sistema, digitalizacije i poboljšanje rada neefikasnog javnog sektora. Koliko god nam je COVID-19 donio razne probleme, možda nam je dugoročno pomogao da brže krenemo u neophodne reforme, koje smo trebali davno započeti, jer očito da u svakom zlu ima i nečega dobrog.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera