Menadžeri u krizi mogu biti sposobni ili oni što čekaju pomoć države

Petar Ćorluka, generalni direktor kompanije Violeta, ističe važnosti strasti prilikom obavljanja menadžerskog posla (Al Jazeera)

Među desetak ključnih kineskih simbola nalazi se jedan vrlo interesantan koji opisuje krizu. Dva ideograma zajedno opisuju njezino šire određenje no razdvojite li ih, prvi ima značenje opasnosti, a drugi šanse. To je razlogom da proaktivni poduzetnici i menadžeri često vole kazati kako je vrijeme krize ustvari velika šansa.

Negativni efekti panedmije prekinuli su globalne proizvodne lance što se odrazilo na gašenje tržišnih transakcija širom svijeta. U istraživanju Boston Consulting Group pod nazivom ‘Kako upravljati biznisom u vrijeme krize uzrokovane korona virusom’ (Lead Your Business through Coronavirus Crisis) tek četvrtina firmi je spremna na takvu krizu.

Gubitak radnih mjesta, smanjivanje plaća radnicima, povratak sezonskih radnika, gubitak poslova kompanija, smanjenje inozemnih narudžbi, brojne koruptivne radnje i drugi problemi predstavljaju početak beskrajnog popisa svih negativnih posljedica uzrokovanih korona virusom koji polako pritišću ne samo snažnije ekonomije nego i one slabašne poput naše.

Firme tokom krize, prema jednom istraživanju, gube ono što godinama stječu, a raste vrijednost nečega čega nema. Vođeni takvim načinom razmišljanja ljudi više osjetljivosti pokazuju na ono što su izgubili, nego na ono što su stekli. Zbog toga smo tokom krize fokusirani na izbjegavanje gubitka pod svaku cijenu težeći stanju prije krize.

Međutim, takvo stanje više neće nikad biti isto. Troškove nastale tokom krize vjerovatno nećemo povratiti nikada, a razumijevanje novih pravila postaje imperativ. Oni poduzetnici i menadžeri koji nisu kadri prihvatiti novu logiku koja ih tjera iz njihove udobnosti neće moći prevazići krizu.

Brojne promjene

Svjedočimo kako je moguće školu završiti putem interneta, hranu poručiti jednim klikom, zaključivati velike poslove sjedeći ispred računara, sva mjesečna plaćanja vršiti internetom i uživati brojne druge pogodnosti upotrebom moderne tehnologije. Zahvaljujući inovativnom pristupu i sklonosti riziku nekolicina bosanskohercegovačkih poduzetnika uspjela je inovirati poslovne modele značajno umanjujući negativne posljedice krize, dok je velika većina njih uslijed pomanjkanja poduzetničke dovitljivosti skrušeno sjedila čekajući pomoć neke državne institucije koja tuđim novcem mora osigurati likvidnost.

Kriza je jasno pokazala kako u Bosni i Hercegovini postoje dvije vrste poduzetnika: proaktivni i reaktivni. Nažalost, reaktivni – oni koji čekaju da se problem pojavi kako bi reagovali – brojniji su u odnosu na proaktivne – one koji se hrabro suprotstavljaju nastalom problemu – tražeći alternativni način njegovog rješavanja. Njihov stav prema promjeni je pozitivan, za razliku od drugih kojima se promjena čini nepoželjnom.

To je poput one šale o dvojici trgovaca cipela koji pokušavaju istražiti afričko tržište. Nakon prikupljanja prvih informacija, svaki poziva svoju centralu. Prvi se nesretnim glasom požali kako njegova posjeta nije imala smisla i kaže: „Tužne vijesti! Niko neće kupiti naše cipele – svi su bosi.“ Drugi se oduševljeno javlja kazujući kako njegova posjeta predstavlja pun pogodak i veli: „Odlične vijesti! Ovo nama predstavlja idealno tržište – svi su bosi.“

Iako su se reaktivni poduzetnici nametnuli kao dominantna tendencija motiva svih poslovnih priča tokom vremena pandemije, red je da posvetimo barem malo pažnje onima emotivno ostrašćenim koji u krizi ne vide problem, nego rješenje problema.

Važnost strasti

Petar Ćorluka, generalni direktor kompanije „Violeta“, ističe važnosti strasti prilikom obavljanja menadžerskog posla. „U trenutku imate emociju i strast, i to vas vodi. Bitno je to osjetiti i vidjeti šta je važnije. Bitna je ta ljudskost, mi nismo neki baš toliko veliki dobavljač velikim trgovačkim lancima u Njemačkoj, Italiji i Austriji, i uvijek se možemo uključiti.“

Njegov primjer pokazuje kako su naši privatni poduhvati različiti od pojedinca do pojedinca, odnosno od biznisa do biznisa čiji uspjeh više zavisi od sposobnosti pojedinaca, a manje od sistema. Iako poduzetništvo nema značajnu podršku lokalne vlasti izuzimajući općine Tešanj, Gračanica, Gradačac, Kakanj i još po neku većina biznisa se može, kako reče jedan ugledni ekonomista, podvesti „pod grešku sistema prije nego pod plodove njegovog adekvatnog rada“.

Koje će se kompanije prve izvući iz krize?

Svi pamtimo borbu radnika kompanije Dita iz Tuzle koji su činili vanljudske napore kako bi spasili radna mjesta. Pojavom korona virusa ova kompanija se pokazala od ključnog značaja tokom borbe protiv negativnih efekata koje pandemija uzrokuje. Primjera radi, tokom krize kompanija je proizvela i isporučila više od 20 tona dezinfekcionih sredstava.

Brojne druge kompanije značajno su smanjile izvoz na inostrana tržišta kako bi zadovoljili potrebe bosanskohercegovačkog tržišta (naprimjer, kompanija Violeta je osigurala nedostajuću medicinsku opremu prema 63 bolnice širom zemlje, AS grupe je isporučila 22 miliona kilograma prehrambenih proizvoda kupcima, Studen grupa je aktivno obezbijedila snabdijevanje domaćeg tržišta osnovnim životnim namirnicama, Bosnalijek je donirao lijekove prema humanitarnim organizacijama koje distribuiraju lijekova najpotrebnijim, HIFA grupa je donirala potrebnu zaštitnu opremu uposlenicima 60 bosanskohercegovačkih medijskih kuća,  kompanija Delibašić poliuretani je donirala 1.000 madraca nudeći proizvodne kapacitete ukoliko bude potrebno obezbijediti madrace prilikom smještaja oboljelih zatim brojne druge kompanije, komercijalne banke, osiguravajuća društva, udruženja građana, humanitarne organizacije i drugi)  gradeći dobru reputaciju društveno odgovornih kompanija tokom krize.  

Prednost za kompanije

Iako društvenu odgovornost povezujemo sa svjesnim i dobrovoljnim aktivnostima koje izlaze iz primarne djelatnosti uvećanja profita one kompanije koje su gradile dobru reputaciju tokom krize, tvrde stručnjaci, brže mogu uspostaviti poslovni kontinuitet nego kompanije koje imaju lošu reputaciju. Da se isplati biti društveno odgovorna kompanija tokom krize pokazuje najnovije istraživanje koje su proveli Ding, Levine, Lin i Xie upoređujući odnos između karakteristika kompanija prije 2020. i reakcije cijena dionica tokom krize. Rezultati istraživanja su pokazali kako kompanije koje afirmišu koncept društveno odgovornog poslovanja grade lojalnost svojih interesnih grupa koje su spremne na prilagođavanje uslova poslovanja  kako bi podržali poslovanje tokom krize.

Ovi autori istraživanja posebno ističu veliku ekonomsku razmjeru utjecaja proučavajući primjer dvije slične kompanije u istoj industriji i privredi. Prvoj kompaniji je učinak društveno odgovornog poslovanja prije 2020. godine bio 25 posto uspješnosti, a drugoj je prema istom sistemu mjerenja učinak društveno odgovornog poslovanja bio 75 posto. Autori zaključuju kako bi se prosječni povrati na dionice kompanije s visokim nivoom društveno odgovornog poslovanja smanjili za dva postotna boda manje od kompanija s niskim nivoom društvenog odgovornog poslovanja uslijed trenutne krize uzrokovane korona virusom.  Kriza je pokazala kako u Bosni i Hercegovini ima mnogo direktora, bankara i menadžera firmi, još više poduzetnika, vlasnika, biznismena koji imaju manjak samopouzdanja, vjere u sebe i pobjedničkog duha.

Za većinu njih kriza je radije nevoljka opasnost negoli pružena prilika koju treba iskoristiti. Naravno, ne treba zaboraviti kako etično ponašanje menadžera prilikom iskorištavanja prilika treba biti neizostavan dio njegovih poslovnih odluka.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera