Dodikovo ‘pucanje’ po Bleiburgu i Čovićeva gromoglasna šutnja

Partnerstvo Dragana Čovića i Milorada Dodika funkcionira uglavnom na papiru i na poslovima od kojih će obje strane imati koristi, piše autor (Al Jazeera)
Partnerstvo Dragana Čovića i Milorada Dodika funkcionira uglavnom na papiru i na poslovima od kojih će obje strane imati koristi, piše autor (Al Jazeera)

“To je [misa za stradale na Bleiburgu] odgovor svima onima koji bi željeli utkati neku novu dimenziju života, imati jedno novo razočarenje prilikama, a osobito, evo, kod nas, u Bosni i Hercegovini”, rekao je Dragan Čović, čelnik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nakon što je položio vijenac u Mostaru za žrtve pogubljene u Bleiburgu. Bio je to jedini odgovor Čovića, uz plitka stranačka priopćenja i šaputanje stranačkih dužnosnika na sve napade povodom održavanja mise u Sarajevskoj katedrali, gdje, pak, opet nije bio nitko toliko važan iz HDZ-a BiH i HNS-a. Osim onih koji, valjda, misle da to jesu.

Čovićevu odmjerenost u reagiranju na izvrtanje činjenica i kritiziranje mise može se opravdati željom da se ne dižu tenzije oko događaja koji je nekada prolazio bez galame i s pozdravima u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. No, to je neka druga priča. Sad, kad je udar stigao s druge strane, mnogi misle kako opravdanja za šutnju nema. Kritike na Čovićevu šutnju uslijedile su nakon što je njegov koalicijski partner, od kojeg se valjda to najmanje nadao, rekao puno gore stvari i pomiješao povijest baš kao što su između redaka govorili drugi koalicijski partneri.

“Evo mog stava o tome, u Bleiburgu ih je sve trebalo pobiti. Nikakve empatije nema prema bilo kome. I one koji su hodali godinama trebalo je naći i pobiti. Nikakvu distancu ne mogu napraviti prema tome kad pogledam što su nam uradili”, rekao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i čelnik Saveza nezavisnih socijademokrata Milorad Dodik. No, ta reakcija nije dobila odgovor, a u (hrvatskoj) javnosti u Bosni i Hercegovini zatraženo je da se odgovori.

Mržnja i brutalni kafanski rječnik

Nakon Dodikove bombe, i neke su članice HNS-a u Bosni i Hercegovini tražile da se HNS službeno očituje i da se, barem privremeno, zamrznu odnosi s čelnikom iz bh. entiteta Republika Srpska. Zatražili su to iz Hrvatske stranke prava Bosne i Hercegovine, navodeći kako su izjave za svaku osudu i tražeći da se zamrznu odnosi dok ne uslijedi isprika. “Pozivamo HNS, koji je bio supokrovitelj obilježavanja spomena na Bleiburšku tragediju, da javno osudi Milorada Dodika te da se prekine svaka suradnja s njim dok se javno ne ispriča za ovu suludu izjavu”, naveli su iz HSP-a BiH.

“Devedesetka”, koja je uvijek u sjeni HDZ-a BiH, u pismu javnosti je Dodiku poručila kako “jedan ozbiljan političar ne može sebi dopustiti guslarski govor bez zrnca argumenata, vođen isključivo mržnjom, i to težom od one koju vidjesmo ovih dana po ulicama Sarajeva. Samo čovjek koji ustraje u mržnji može brutalnim ‘kafanskim’ rječnikom još jednom ubijati ubijene bez suda i suđenja vojne zarobljenike, žene i djecu”, naveo je HDZ 1990, također član HNS-a, čiji je predsjednik Ilija Cvitanović nazočio misi u Sarajevu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ograđivanje od Dodikova partnerstva zatražili su i branitelji iz pojedinih udruga koje vodstvu ionako nisu sklone, a uglavnom svi zamjeraju jer je pred žrtve i ponos stavljeno koalicijsko partnerstvo. No, u toj koaliciji, kojoj ne smeta “kafanski govor”, očito stvari nisu ravnopravne, jer da je Čović nešto rekao što bi zaparalo Dodikovo uho, vjerojatno mu čelnik SNSD-a i član bh. Predsjedništva ne bi ostao dužan. Ovako, šutnja na Dodikove teške riječi samo je pokazatelj u kojoj je poziciji predstavnik Hrvata kad su u pitanju odnosi u Bosni i Hercegovini. Tim više jer su se u međuvremenu sastali svi visoki dužnosnici Čovićeve stranke, a u priopćenjima o “guslarenju” nije bilo ni riječi.

Dok se svim silama trudilo odgovoriti nerazumnoj galami iz Sarajeva, Dodikove teške riječi su prešućene u maniru onoga da se većem od sebe ne smije ništa reći, jer se strahuje od odgovora na odgovor. Partnerstvo Čovića i Dodika ne razlikuje se ništa više od svih ostalih partnerstava u Bosni i Hercegovini, koja funkcioniraju uglavnom na papiru i na poslovima od kojih će obje strane imati koristi. Naravno, to ne znači da će bilo kakvu korist vidjeti i narodi u koje se strane kunu i zaklinju.

Igara nam nikad nije nedostajalo

Očito je da su Hrvati u podređenoj poziciji, što zbog malobrojnosti, što zbog nemoći politike koja ih vodi da odgovori svim izazovima s kojima se susreću. A evo, i na strašne riječi kakve su odzvonile. Jer, strašno je kad bilo tko, a kamoli partner, kaže kako svi oni koje braniš odreda zaslužuju smrt i kad se olako poigra poviješću. A tih igara nam ne fali, kao ni njihovih obijanja o glavu. Svelo se, dakle, sve na uobičajene i neproduktivne galame na Sarajevo, koje su najglasnije kad se iz Sarajeva ode. S druge strane, koalicijske ljubavi se uglavnom svode na ostvarivanje obećanog u dogovorima, o kojima javnost ne zna ništa ili zna jako malo, dok se pušta da se, ionako zatrovana, i dalje truje i da se, redovito pred izbore, opet stežu i zatežu uvijek zategnuti odnosi.

Čović, koji podršku za svoje stavove uglavnom ima u Dodiku, uoči ovih izjava u beogradskoj Politici, izjavio je kako će njegova stranka i Dodikov SNSD “ne samo zadržati dosadašnju razinu suradnje, nego će je i ojačati”. U nekoj normalnoj državi i nekim normalnim odnosima prava suradnja – čije se jačanje najavljuje – ne bi trpjela ovakve ispade. Dok je jedna strana branila stavove i pokušavala pojasniti što se to obilježava sarajevskom misom i što to boli na spomen Bleiburga, druga strana trebala bi, ako ništa, prešutjeti i ne ponižavati partnera. Tako samo pokazuje njegovu nemoć, svoju nadmoć i razotkriva da koalicije u Bosni i Hercegovini postoje iz istrošene osude jednih na druge.

Odgovor, kojeg je Čović Sarajevu uputio iz Mostara, ionako mlak i nedovoljno glasan, pao je u sjenu šutnje Banjoj Luci. Očekuje se, a to je čini se nepoznata osobina u Bosni i Hercegovini, dosljednost. Sve drugo je mazanje očiju. Prije svega narodu kojeg se kao brani, a i partnerima. Ako im ovako umanjeni partneri uopće oči mogu dosegnuti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO