Otok Eigg i moguća izgradnja nove ekonomije

Stanovnici malog hebridskog otoka Eigg su konačno 1997. godine uspjeli preuzeti zajedničku kontrolu nad svojim otokom. Tenzije su bile jako visoke godinama: sve je, od domova do poslova otočana, preko dostave električne energije, ovisilo o raspoloženju bogatog biznismena koji je bio vlasnik tog dijela zemlje. Pošto im je dodijalo boriti se sa stalnim problemima domova koji se urušavaju, dok se on provodi na izletima sa prijateljima i vozika u Rolls Royceu, otočani su pokrenuli akciju sakupljanja novca i na kraju uspjeli sakupiti dovoljno da bi otkupili otok.

Danas, Eigg se odlično razvija. Stambena asocijacija je obnovila domove stanovnika i učinila kirije dostupnijim ljudima. Blizu 95 posto potreba električne energije se dobija kroz obnovljive izvore koji su u vlasništvu zajednice, pa stanovnici po prvi put imaju struju 24 sata dnevno. Krajolik, ranije pun zanemarenih i propalih plantaža smrče, sada je obnovljen. Čak postoji i internetska mreža u vlasništvu zajednice. Odluke o budućnosti otoka se donose demokratski i povjerenje je dato ljudima koji tamo žive.

Priča o Eiggu mi daje nadu, ne samo što pokazuje kako su promjene moguće, već i zato što njegove duboke istine podučavaju šta je pogrešno sa našom ekonomijom i kako to možemo popraviti. Moć jednog postotka na svijetu je, u prvom redu, moć stanodavca.

Današnja ekonomska elita generalno ne dolazi do bogatstva proizvodnjom korisnih stvari: oni su čuvari kapija koji izvlače bogatstvo iz drugih tako što kontroliraju resurse o kojima drugi ovise, jednako kao što stanodavci izvlače novac od kirije kontrolom zemlje i nekretnina. Globalne energetske kontroliraju prirodne resurse. Banke kontroliraju kretanje novca. Tehnološki divovi kontroliraju naše podatke kao i platforme preko kojih ih dijelimo.

Primjeri iz Evrope

Ovo znači kako, poput otočana Eigga, možemo riješiti mnoge svoje krize tako što preuzmemo kontrolu nad ovim dobrima u ime zajedničkog dobra. Možemo preuzeti kontrolu nad našim domovima preko udruženja javnih domova i zemlje zajednice, što je prvi put urađeno u SAD-u i sada se može vidjeti u britanskim gradovima od Londona do Liverpoola. Možemo preuzeti kontrolu nad svojom energijom kroz gradske energetske firme i pravljenje energije uz pomoć vjetra i sunca u zajednici, a inspiracije su revolucije iz Njemačke i Danske. Možemo preuzeti kontrolu nad novcem kroz javne i korporativne banke koje podržavaju lokalne zajednice uz pomoć kredita koji su dostupni – model koji je prisudan širom svijeta, od Indije do Francuske. Možemo zahtijevati zajedničko vlasništvo nad podacima umjesto da to prepuštamo korporacijama, kao što je pionirski grad Barcelona počeo raditi.

Pošto svi ovi modeli uklanjaju izvlačenje novca iz računice, oni nam mogu dati dostupniji pristup životnim potrebama: topli dom, čista energija, pozajmice za teška vremena.

No, daju nam i nešto dublje: osjećaj veće kontrole nad sopstvenim životima, sposobnost učešća u odlukama koje utječu na nas. Ovo je jako bitno u svijetu gdje osjećaj otuđenosti i oduzimanja moći jača rast rasističke ekstremne desnice.

Nova vizija ekonomskog građanstva mora biti jednako protiv ovih politika – definirana vašom pripadnošću zajednici, a ne državi gdje ste rođeni. Umjesto da tražimo povratak kontrole izgradnjom zidova i zatvaranjem granica, moramo graditi nove oblike globalne solidarnosti koja širi prostor za demokratiju – na primjer zatvaranjem mreža za izbjegavanje poreza i spekulativnih tokova kapitala koji uništavaju državne ekonomije.

Uzimanje kolektivne kontrole nad našom ekonomijom znači da je mi možemo preokrenuti ka stvarima koje su nam zaista bitne: životi i egzistencija, a ne samo GDP i profiti.

Dobrobit ispred ekonomije

Pandemija je te vrijednosti gurnula u bolan centar pažnje. Sada možemo vidjeti ko su zaista „ključni radnici“: medicinske sestre, radnici gradske čistoće, pomoćnici u prodavnicama, a ne menadžeri hedge fondova ili reklamni direktori. U državama, poput moje, gdje su sigurnosne mreže društva toliko uništene da bolesni ljudi ne mogu sebi priuštiti ostanak kući, otkrivamo kako zaštita za sve donosi svima koristi. Naši umovi se fokusiraju na odnose koji su bitni: prijatelje i porodicu od kojih smo odvojeni i dobre komšije koji se pomažu.

Istraživanja pokazuju kako osam od 10 Britanaca želi da Vlada stavi prioritet na dobrobit čovjeka ispred ekonomskog rasta. No, u vrijeme dok ovo pišem, Velika Britanija ublažava blokadu samo za aktivnosti gdje novac prelazi iz ruke u ruku. U domove možete pozvati čistaćicu, ali ne i vlastitu majku.

Na neki način, to ne iznenađuje. Naš trenutni ekonomski sistem je nekako kao bicikl: mora se kretati ili pada. Ali, posljedice blokade bi trebale biti upozorenje: ekološko vanredno stanje znači kako se više ne možemo pouzdavati na stalno rastuću ekonomiju da nam donese svima dobar život. Umjesto toga, moramo naći nova načine da zajedno ispunimo potrebe, a tako ćemo umanjiti našu ovisnost o mašini koja izvlači novac i uništava.

Ovo su tamna vremena. No, u takvim danima je potrebna vizija za bolje sutra kao svjetlo koje nas vodi. Jednako kao što je bolje društvo napravljeno iz ruševina Drugog svjetskog rata, tako i mi moramo naučiti lekcije iz ove globalne krize i izgraditi nešto bolje u danima koji dolaze.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera