Kako je crnogorska opozicija Marinu Abramović proglasila ‘satanistom’

Marina Abramović je svjetska zvijezda, pola New Yorka je čekalo da vidi njen performans u MOMA-i (EPA)
Marina Abramović je svjetska zvijezda, pola New Yorka je čekalo da vidi njen performans u MOMA-i (EPA)

Kakve veze imaju kompanija Microsoft i Parlament Crne Gore? I zašto Marina Abramović odjednom žulja opozicionare u Crnoj Gori? Teška su to pitanja, naizgled nepovezana, na ivici “vjerovali ili ne” ali ima neka tajna veza, nije da nema!

Nedavno je jedna politička partija iz Crne Gore objavila kako je Marina Abramović “perjanica globalnih satanista”. Baš tim riječima.

Da je kojim slučajem tu tvrdnju lansirala neka sporedna mini-stranka koja se služi senzacionalizmom kako bi se dokopala slave i parlamenta, moglo bi im se u tom slučaju progledati kroz prste zbog ove izrečene suludosti.

Ali riječ je o Demokratskom frontu, jednoj od najjačih političkih “opcija” u Crnoj Gori. Ipak je to parlamentarna stranka, često najsnažniji protivnik vlasti i velika nada naroda na izborima. Naizgled ozbiljna skupina.

U tom saopštenju plasiranom putem Facebooka, opremljenom jednom zanimljivom fotografijom se kaže: “STOP SATANIZMU U CG!!! Satanizam je vladajuća ideologija u CG. Predstavnik duboke države i satanista u CG predaje nagradu Marini Abramovic perjanici globalnih satanista”.

Na propratnoj fotografiji je Marina Abramović koja prima nagradu za životno djelo od “predstavnika duboke države” Ranka Krivokapića, nekadašnjeg predsjednika Parlamenta Crne Gore i dugogodišnjeg predsjednika Socijal Demokratke Partije. Dakle, davnašnja je to fotografija, ima više od pet godina od nastanka, s toga čudi odakle tek sad da satanizam postane goruća tema, mnogo godina nakon što je ta fotografija nastala?

Prepucavanje ko je bio bliži Milu

Za one malo upućenije u aktuelna politička dešavanja u Crnoj Gori, Marina Abramović je samo kolateralna šteta, kusur jedne političke afere.

Jedan od čelnika Demokratskog fronta, Nebojša Medojević se prethodne nedelje u parlamentu verbalno pljuvao sa Rankom Krivokapićem.

Znaju se oni dugo, uživaju ulogu sigurne (o)pozicije godinama, tako da poznaju sva međusobna dugoopoziciona činjenja i nečinjenja.

Krivokapić je godinama predvodio omanju satelit-partiju koja je bila tas na izbornoj vagi i uvijek bi dobro prošli u postizbornim pregovorima. Glumili su korektivni faktor u društvu.

Medojević je s toga Krivokapića usred parlamenta nazvao smećem i gov…om, špijunom CIA, a Krivokapić se nije mnogo potresao već je za Medojevića rekao kako on danas nije onaj koga je poznavao, te da mu se ne može zamjeriti jer “nije svoj”.

Valja napomenuti da dok su se oni pljuvali međusobno, tema o kojoj je tog dana u parlamentu trebalo da se raspravlja bila je “kako i sa koliko novca pomoći narod u vrijeme krize”.

Crnoj Gori, državi koja uglavnom živi od turizma ne piše se dobro imajući u vidu da stiže ljeto a korona još nije otišla. Ali, umjesto da tema bude ekonomija, tema je bila pljuvanje Medojevića i Krivokapića, odnosno njihovo prepucavanje ko je bio bliži Milu i koliko dugo, ko je špijun a ko revolucionar.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Teško je presuditi ko je veću istinu rekao kome, ili ko je šta slagao u toj razmjeni teških riječi. Valjda se oni najbolje poznaju, dijele klupe u parlamentu godinama i ponekad im treba vjerovati.

Kako se onda Marina Abramović našla između dvije vatre, između Medojevića i Krivokapića? Jednostavno, ekipa iz Demokratskog fronta iskoristila je za političko prepucavanje vijest koja je potresla svijet prije par nedelja.

‘Satanizam je vladajuća ideologija u Crnoj Gori’

Zapravo, Microsoft je nedavno povukao sasvim novu tv reklamu zato što su ljudi masovno u komentarima optuživali Marinu Abramović za satanizam.

Marina je promovisala Mocrosoft naočare Hololens2 za virtuelnu realnost koje pružaju priliku ljudima da posmatraju digitalne projekcije kombinovane sa spoljašnjim svijetom.

Sve je počelo kad je Alex Jones, tip poznat kao vrhunski teoretičar zavjere u svojoj emisiji Marinu Ambramović okarakterisao kao “osobu blisku Luciferu koja je postala zaštitno lice Microsofta”, što je zapalilo narod i video je dobio više od 24.000 prijava nakon čega ga je Microsoft povukao, vjerovatno kako bi kontrolisali štetu.

Za velike korporacije, nije važno da li će se dokazati da li je Marina satanista ili ne, već je važan rejting i trend. Zato je reklama i sklonjena. Ne žele da biju tuđe bitke, lakše je pritisnuti “delete”.

Marina je svjetska zvijezda

Neko se tada u Crnoj Gori sjetio, ha, aktuelni neprijatelj Ranko Krivokapić je Marini nekad uručio nagradu, s toga eto i rečenice iz saopštenja Demokratskog fronta: “Satanizam je vladajuća ideologija u CG.”

Marina je svjetska zvijezda, pola Njujorka je čekalo da vidi njen performans u MOMA-i, ona godinama provocira, istražuje, i divi joj se pola svijeta. Divi joj se i istok i zapad. Divi joj se i sjever i jug.

Uz to naravno da idu i osporavanja dijela javnosti. Tako mora. Sasvim je u redu tvrditi da performans nije umjetnost, ali treba to i elaborirati. Ali nalijepiti joj tek tako etiketu sataniste, to nije fer, u najmanju ruku.

Treba pročitati biografsku knjigu Prolazim kroz zidove Marine Abramović. Tamo je sve prilično dobro objašnjeno, njen život, njen poriv da se izražava kroz performanse, nesuglasice sa Crnom Gorom i ministrom kulture iz devedesetih, trijumf, njeno istraživanje tamne strane čovjeka, performansa i planete. Jednostavno, Marina ispituje granice. Hrabra je i uporna, zato je i cijene.

Kad nešto ne razumijemo, najlakše je to okarakterisati kao onostrano, kao sporno, kao vještičije, natprirodno i opasno. Ali zapravo je upiranje prstom i etiketiranje bez pokrića opasno. Nije fer, naročito ako se ima u vidu da eto, Marina je ipak jedna od rijetkih uticajnih ličnosti koja Crnu Goru pominje kao svoju.

Valja pogledati na YouTube dokumentarni film Borisa Miljkovića o Marini, naziv je Razgovori sa čistačicom, ili isječak iz serijala Put u budućnost. Uz knjigu, izložbe i taj film, biće jasnije koliko je Marina velika, a ko je ipak mali.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO