Pandemija korona virusa prijetnja populističkim silnicima

Kako se zaraza korona virusom širi svijetom, ona sve više razotkriva velike socio-ekonomske pukotine koje su vlasti dugo ignorirale. Slabo finansirani zdravstveni sistemi propadaju zbog velikog broja pacijenata, tanke sigurnosne društvene mreže ne mogu pomoći onima u potrebi, a odsustvo prave zaštite radnika dovelo je do stotina miliona otkaza i bankrota građana.

Istovremeno, pandemija je istakla probleme zbog nekompetentnosti i manjka vodstva vladajućih elita širom svijeta. Sve je više jasno kako su mnogi politički lideri potcijenili prijetnju epidemije u Kini i izabrali da umiruju tržišta umjesto da pripremaju nacije za vanredno stanje.

Drugi su – poput Južne Koreje, Tajvana, Njemačke i drugih – povukli prave poteze, otvoreno komunicirali sa javnosti i uspjeli izbjeći nacionalne katastrofe.

Mržnja i manipuliranje

Ova obznanjujuća strana pandemije je naročito opasna za populističke vladare širom svijeta. Sada su sve više u opasnosti da ljude vide kako su nekompetentni lideri koji rade samo na zadovoljavanju vlastitih i interesa uskih poslovnih krugova dok svoje nacije ostavljaju u ekonomskim tegobama i socijalnoj nesigurnosti.

Ovi populisti su promovirali svoje nacionalističke, protekcionističke i agende zasnovane na mržnji kako bi manipulirali javnošću, sve dok negiraju vanredne situacije našeg doba. Ovo je očito u njihovoj  ravnodušnosti prema klimatskim promjenama ili izbjegličkoj krizi, kao i u njihovom odgovoru na aktuelnu pandemiju korona virusa.

Ova globalna zdravstvena kriza traži planetarnu saradnju, odgovornost i solidarnost, a to je upravo suprotno od svega onog za što se oni zalažu i razvija se prebrzo da bi njihova populistička retorička strategija djelovala.

Kako bi odgovorili na situaciju, ovi čelnici su udvostručili sa rasizmom u retorici i pokušali potkopati tradicionalne vektore vlasti i legitimacije koji su potrebni za razumijevanje stvari. Državne agencije, mediji i cijenjeni akademici trebaju uvjeravati javnost u značaj i implikacije osnovnih fakata o pandemiji. Oni su na meti bjesomučnih napada i ispitivanja populističkih političara koji očajnički pokušavaju skrenuti pažnju javnosti sa katastrofalnih posljedica njihovog nedjelovanja.

Istovremeno, populistički lideri su pokrenuli očajničke napore kako bi instrumentalizirali pandemiju i konsolidirali vlast i/ili osigurali svoj reizbor.

Od Mađarske do Brazila

U Mađarskoj, premijer Viktor Orban je 11. marta proglasio vanredno stanje. Manje od tri sedmice kasnije je Parlament izglasao zakon koji mu dekretom omogućava neograničeno vladanje u ime borbe protiv korona virusa. No, te ovlasti idu jako daleko od onoga što je neophodno za borbu protiv epidemije jer predviđaju zatvorske kazne za one koji se ustanovi da su sprečavali mjere protiv pandemije ili širili lažne informacije.

Orban očito pokušava zaobići potencijalnu ljutnju javnosti zbog pogrešnih odluka tokom krize zbog koje bi izgubio moć. Čak i prije pandemije, mađarski zdravstveni sistem je bio u lošem stanju; kontraverzne mjere za oslobađanje kreveta za oboljele od COVID-19 i neadekvatna količina zaštitne opreme i opreme za bolnice dodatno su dovele u sumnju kapacitete mađarske Vlade da se nosi sa krizom. Javile su se i kritike da Vlada troši na ne-esencijalne sektore, uključujući sport.

U Brazilu, predsjednik Jair Bolsonaro se otvoreno protivi svim mjerama protiv pandemije. On tvrdi kako je virus „izmišljotina“, „obična prehlada“ i kako on „ne bi ništa osjetio“ ako bi se zarazio. On ide toliko daleko pa odlazi na skupove protiv blokada koje su nametnule lokalne vlasti. On ne samo da je stalno napadao medije i dovodio u pitanje savjete naučnika i WHO, već i sam aktivno širi dezinformacije.

Kada je 25 od 27 brazilskih guvernera potpisalo zajedničko pismo kojim se traži da Bolsonaro podrži stroge mjere protiv epidemije, on ih je optužio da su „istrebitelji poslova“ koji žele sabotirati njegov reizbor za dvije i po godine. Stoga je, umjesto da predvodi borbu protiv pandemije, brazilski vladar odlučio poticati javnost protiv lokalnih vlasti koju krivi za ekonomsku krizu, a sve kako bi prikrio svoje pogrešne poteze u ovoj situaciji, kao i neuspjeh njegove desničarske politike da donese prosperitet Brazilu.

Trumpov ‘na lijevo krug’

Slično je i predsjednik SAD-a Donald Trump fokusirao svoje napore na manipuliranje javnim mišljenjem umjesto da je radio sa državnim vlastima na rješenju krize. No, za razliku od Bolsonara, on je pokušao negirati svoje tvrdnje da epidemija korona virusa nije prijetnja za SAD.

Nakon njegovog „na lijevo krug“, fokusirao je svoje napore na prikrivanju činjenice da je pokrenuo zakašnjeli odgovor na pandemiju i pogrešno vodio razne aspekte krize. Kada su ga demokrate i mediji optužili da je zabrljao, on je okrivio Kinu za epidemiju, Obaminu administraciju za manjak testova i razne guvernere za manjak respiratora. Umjesto da se fokusirao na rješavanje ovih problema, on je objavio suspenziju sve imigracije u SAD kako bi zaštitio poslove dok se virus širi.

Sa fokusom na reizbor u novembru, Trump je preuzeo dnevne izvještaje o pandemiji od potpredsjednika Mikea Pencea i pretvorio ih u prilike za predizborne govore, ističući ono što vidi kao „postignuća“ svoje administracije umjesto da informira javnost o stanju u državi. On i njegova Republikanska stranka su isforsirali razne mjere i pakete kako bi spasio velike poslove koji su davali donacije njegovoj kampanji i čija podrška će biti ključna za ponovni izbor.

Orban, Bolsonaro i Trump su samo tri primjera globalnog trenda političkih silnika koji pogrešno vode nacije kroz pandemiju. Na kraju, ovo nije samo zdravstvena kriza već i kriza nacionalnog i globanog upravljanja. Ovo sve polako postaje još jedan dokaz velikog neuspjeha populizma da pruži bilo šta osim prazne i retorike pune mržnje.

Populistički lideri ne mogu pružiti bilo kakve socijalne ili ekonomske solucije nacionalnim i globalnim problemima i pandemija to čini sve očitijim. Možda će ova tragedija biti posljednja kap koja je prelila čašu i dovesti do pada populizma širom svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera