Amerika nije samo propadajuća država nego i propali eksperiment

Protesti protiv naredbe ostajanja u domovima koju je izdao guverner Colorada Jared Polis (AP)
Protesti protiv naredbe ostajanja u domovima koju je izdao guverner Colorada Jared Polis (AP)

Nekada u budućnosti, možda za dva ili tri stoljeća, kada historičari i stručnjaci iz drugih društvenih nauka počnu pisati prve knjige o propastima propalog američkog eksperimenta, svi će se suočiti s osnovnom istinom: uprkos američkim izjavama o slobodi i jednakosti, stalna praksa rasizma, mizoginije, homofobije, ksenofobije i ogromnih ekonomskih nejednakosti u američkom društvu stalno je osporavala te ideale.

Stručnjaci će u budućnosti morati razmatrati jesu li se američke vrhovne vrijednosti ikad imale šanse razvijati ili su jednostavno mitovi koji su trebali podilaziti američkom egu.

Duga lista

Ti budući istražioci imat će spisak događaja kojim će ukazati na signale glasnika smrti Amerike kao supersile, nacije-države i ideje koja je vrijedna borbe. A ta je lista duga:

Traćenje hiljada milijardi dolara od 1945, pa kroz 1980-e na hladni rat, Vijetnam i utrku u prikupljanju nuklearnog oružja. Predsjedavanje Richarda Nixona, Watergate, te strašna korupcija u vladi. Deinvestiranje iz sigurnosne mreže američkog društva i masovno dereguliranje korporacija, što je počelo tokom vladavine predsjednika Ronalda Reagana 1980-ih – sve pod parolom “Jutro je ponovo u Americi” – te nastavljeno bez problema pod predsjednicima Billom Clintonom, Georgeom W. Bushem i Barackom Obamom. Prvi Zaljevski rat 1990/1991. i nova posvećenost SAD-a neprestanim ratovima iz predostrožnosti u Afganistanu, Iraku i drugdje u decenijama koje su uslijedile. Propast građevine 2008. i velika recesija, uslijed kojih su dodatno zaradile korporacije, dok su milione ljudi gurnule u siromaštvo.

Sve je to dovelo SAD do trenutne nepogode, aktuelne pandemije novog korona virusa, koji je po dolasku odnio više od 40.000 američkih života i zarazio još najmanje 700.000. To je kriza epskih razmjera koju su američki čelnici od predsjednika Donalda Trumpa, pa naniže mogli ublažiti da su čuli upozorenja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Centra za kontrolu bolesti, te Obamine administracije i odlučili se na pripreme i djelovanje.

Trump je mogao ublažiti krizu ali je nevjerovatno pogriješio, prvo se odlučivši za negiranje i objavu da su upozorenja na COVID-19 “nova prevara” demokrata.

Epidemija te bolesti istakla je još jednu epidemiju koja hara američkim društvom – američka narcisoidnost, bolest koja tu raste od osnivanja Jamestowna, prvog stalnog engleskog naselja u Sjevernoj Americi 1607.

Američka narcisoidnost bila je i ostaje gora od svakog virusa jer je privlačnost zamišljenog bogatstva i beskonačnog uspjeha bila melem za mnoge generacije Amerikanaca, bez obzira na to koliko to zvuči kao fantazija.

Biznis kao obično

Pogledajmo kako je SAD odgovorio na korona virus od prvih izvještaja o smrti pacijenata od teške upale pluća u kineskom gradu Wuhanu početkom januara. Federalna vlast nikad nije pokrenula svoje resurse i nadležnosti da pruži komplete za testiranje potencijalno i stvarno zaraženih u SAD-u (umjesto toga slala je respiratore, maske i druge medicinske potrepštine Kini početkom februara).

Kad je virus inficirao Amerikance u državi Washington krajem januara, malo je trebalo da se veoma ozbiljno raširi SAD-om. No, i dalje su Bijela kuća, Kongres i mnogi izabrani zvaničnici normalno radili do početka marta, kada je suđenje za opoziv bilo samo tačka na kalendaru izborne godine.

Kad je postalo očito da američki čelnici neće biti proaktivni u sprečavanju širenja epidemije, proradili su državni instinkti “Ja na prvom mjestu”. Toalet-papir, flaširana voda, alkohol za obloge, tečni sapun, hirurške maske za lice, sredstva za dezinfekciju ruku, peškiri, sok od naranče i toplomjeri nestajali su s polica supermarketa i apoteka. Neki Amerikanci mislili su da je dobra ideja iskoristiti paniku i smrtonosnu tragediju kako bi zaradili na tržištu. Kompanije vrijedne hiljade milijardi dolara, kao što je Amazon, nisu ništa uradile protiv gomilanja, panike i iskorištavanja.

Velike korporacije i male firme također nisu mnogo uradile na zaštiti zaposlenih prije sredine marta iako je svaki kredibilniji imunolog i epidemiolog pozivao na hitnu socijalnu izolaciju i uspostavljanje skloništa danima i sedmicama ranije.

Tek je ukidanje predavanja na Harvardu i odgađanje ostatka sezone NBA lige ponukalo druge univerzitete, sportski svijet i druge institucije da počnu s masovnim otkazivanjima. A to je uglavnom bilo zbog toga što su akademski svijet i profesionalni sport globalni u prirodi, što je prednost i nedostatak kad je riječ o pandemiji.

Razne jurisdikcije

Američkih 50 država i jurisdikcija, te Washington D. C. imaju 50+ odvojenih sistema odgovora na krizu, od opće blokade u New Yorku, Illinoisu, New Jerseyju i Kaliforniji do država bez gotovo ikakvih mjera zaštite, kao što su Alabama, Florida i Texas – sve dok pandemija nije žestoko pogodila i njih.

Uprkos svemu, mnogi Amerikanci krše i kršili su i najosnovnija pravila socijalnog distanciranja izležavanjem na plažama i dolaskom na javne skupove kao da je ova kriza jedan veliki državni odmor.

U martu su se neki, kao zamjenik guvernera Texasa Dan Patrick, odlučili za amaterski eugenistički pristup, pa su se odlučili za očaj umjesto za državno djelovanje. Sjećate se njegove poruke na Fox Newsu? “Vratimo se poslu, vratimo se životu. Budimo pametni, a oni od nas koji su stariji od 70 godina – brinimo se za sebe, ali nemojte da žrtvujemo državu.”

Životi starijih, izgleda, manje su važni od američke ekonomske stabilnosti. Trump, Patrick i drugi zvaničnici na osnovu godina, sposobnosti, spola i rase proglašavali su ljude iskoristivima i potrošnom robom.

Guverner Mississippija Tate Reeves potpisao je izvršnu naredbu kojom se privremeno ukida lokalna zabrana za otvaranje poslova koji nisu od životne važnosti, kao i odredba socijalnog distanciranja, što je u biti značilo vraćanje života stanovnika u normalu.

U međuvremenu su Jerry Falwell mlađi, predsjednik Univerziteta Liberty u Virginiji i njegovi evanđelistički čelnici mislili da je mudro ponovo pokrenuti predavanja “lice u lice” u vrijeme kada se broj zaraženih izražavao u hiljadama svakog dana.

Potreba za zaradom ispred zaštite građana Mississippija? Slijepa evanđelistička vjera Falwella mlađeg ispred nauke i dobrobiti hiljada studenata? Zaista?

‘Kineski virus’

No, jednako poput američke narcisoidnosti, američki rasizam rastao je iz istog otrovnog tla koje kombinira pohlepu i želju za vlašću s potpunim nepoštivanjem ogromnog dijela čovječanstva. Američka narcisoidnost i rasizam su kao ruka i rukavica. Zašto bi onda Trump namjerno brisao riječ “korona” iz svojih govora i mijenjao je “kineskim virusom” tokom obraćanja sredinom marta?

Zašto bi inače bilo više od 1.100 incidenata protiv Azijata i Kineza i napada na njih proteklih mjeseci u SAD-u? Koje drugo objašnjenje ima za hakerske upade na internetska predavanja i njihovo remećenje rasističkom retorikom?

Bez sumnje, sklonost narcisoidnosti i rasizmu, te izdvajanje mnogih kao potrošnih i iskoristivih povezani su i historijski i u okviru krize s bolešću COVID-19 u SAD-u.

Sve vrijeme dosta se misli na najranjivije u Americi. Kolažna priroda američkog zdravstvenog sistema znači da će milioni onih koji su siromašni, bez kuće, onih koji su zatvoreni ili koji su s fizičkim ili psihičkim bolestima biti vjerovatno izloženi korona virusu sljedećih sedmica i mjeseci.

Oni će biti neproporcionalni dio od 200.000 ljudi, koliko stručnjaci predviđaju da će umrijeti od virusa u sljedećih 12 do 18 mjeseci. Oni neće imati koristi od zdravstvene njege koja ih treba očuvati u životu. Neće biti udio 2.000 milijardi teškog paketa stimulacija, koji najvećim dijelom treba gurnuti novac u grla korporativnih monopolista nacije.

Kad je riječ o mnogima koji nisu trenutno ranjivi, mali dio sredstava stimulacija bit će i premalo i prekasno za mnoge Amerikance. Tako će se mnogi od njih pridružiti redovima nezaposlenih, slabo plaćenih, stalnih ili privremenih beskućnika, kao i zatvorenima, bolesnima i mrtvima.

Užasavajući znak

Nedostatak američkog vodstva kod kuće i izvan granica tokom ove pandemije nevjerovatan je. No, negiranje tih činjenica od njihovog stanovništva jednostavno je i potpuno zaprepašćujuće.

Istina je da mnogi Amerikanci malo ili nimalo brinu za druge Amerikance, naročito one koji su crni ili smeđi i naročito tokom ove pandemije. Do toga je dovelo 400 godina rasizma i narcisoidnosti. Mnogi Amerikanci ili ne brinu kako većina ove, navodno, prirodne katastrofe potječe od globalizacije i klimatskih promjena ili se ponašaju kao da ne mogu ništa uraditi da bi to promijenili. Kriza s korona virusom tek je nova klada na hrpi sramote Amerike kao najmoćnije države svijeta koja najviše ne čini.

Je li Amerika zaista gotova? Da, bit će supersila i bogata nacija u doglednoj budućnosti, ali će još više moći i bogatstva biti u rukama bogatih bijelaca i korporacija.

Pandemija korona virusa neće gurnuti SAD u tamu. No, ova kriza je znak, zaista užasavajući znak da je SAD kao i stabilna nacija-država i simbol slobode i dobrote strašna laž.

Svako ko vjeruje drugačije ili se bori za takve ideale dok se nada da će spasiti Ameriku kakva je sada ne samo da promovira američki rasizam i narcisoidnost nego je garant budućih nesreća. Oni će na kraju biti odgovorni za neuspjeh Amerike da ispuni svoj nestvarni eksperiment kao i svaki od predsjednika od Lyndona Johnsona.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Neurolozi su sve zabrinutiji zbog utjecaja korona virusa na mozak i živčani sistem, jer izaziva zbunjenost, napadaje i udare.

20 Apr 2020
Više iz rubrike Piše
POPULARNO