Korona virus, imunitet krda i eugenika tržišta

Ljudi šetaju u Štokholmu, u Švedskoj, gdje vlada nije nametnula izolaciju (Reuters)
Ljudi šetaju u Štokholmu, u Švedskoj, gdje vlada nije nametnula izolaciju (Reuters)

Uprkos dramatičnom porastu broja umrlih usljed covida-19 širom svijeta, vlade nekoliko država teško pogođenih ovom pandemijom nastavljaju slati pomiješane poruke o svojim odgovorima. Mnogi nisu spremni usvojiti mjere supresije, koje su Kina, Južna Koreja i Singapur uspješno primijenile da snize broj novozaraženih na minimum i zaustave eksponencijalni rast broja umrlih – mjere kao što su masovno testiranje, izolacija, detaljni medicinski pregledi za zaražene ljude i hospitalizacija.

Jedna je poruka koju zdravstveni stručnjaci širom Evrope i dalje naglašavaju – čak i u državama sa velikim brojem umrlih kao što su Španija i Italija – da je važno da stope smrtnosti ostanu niske, a da je mali broj izložen tom riziku. Mlađi, zdravi ljudi ne trebaju previše brinuti, prema ovim porukama.

Širom svijeta čujemo stručnjake i vladine zvaničnike, uključujući, začuđujuće, zdravstvene stručnjake, koji nas podsjećaju da ekonomska cijena provođenja strogih mjera da se suzbije covid-19 treba biti ozbiljno odvagana spram troškova po javno zdravstvo koje će donijeti nemogućnost da se zaustavi širenje virusa.

Postaje sve teže razlučiti objektivna medicinska mišljenja o najboljem načinu borbe protiv ove pandemije, od neoliberalnih pogleda koji produžene obustave i izolaciju vide kao egzistencijalne prijetnje profitu.

Imunitet krda

Pojedini stručnjaci za javno zdravstvo i naučnici tvrde, u neslozi sa mnogima drugima, da supresija nije opcija i da sve što možemo uraditi da olakšamo pritisak na zdravstveni sistem je da usporimo zarazu, kako bi svako mogao dobiti najbolji njegu u bolnici ako to bude potrebno.

Kako bi se povećavao broj zaraženih, to bi gradilo imunitet krda, što znači da kada se veliki dio populacije zarazi (više od 50 posto), onda bi ovo štitilo ostale od infekcije.

Dok su britanski premijer Boris Johnson i njegovi savjetnici izazvali pomamu kada su bez uvijanja predložili ovaj pristup, a kasnije, barem formalno, odustali od njega, ovo je pristup koji odobravaju političari i zdravstveni stručnjaci u Švedskoj, Holandiji i Norveškoj.

Budući da nismo zdravstveni stručnjaci ni epidemiolozi, ne možemo komentarisati detalje ove epidemiološke debate. Jasno je da se mnogi epidemiolozi nipošto ne slažu sa nedavnom upotrebom imuniteta krda u kontekstu covida-19, i koji su stava da je imunitet krda obično povezan sa efektima vakcina, i stoga nije primjeren u trenutnoj situaciji, kada nemamo dostupnu vakcinu.

Kao antropolozi i stručnjaci za diskurs i ideologiju, želimo rasvijetliti socijalne i političke implikacije provođenja pristupa poznatog kao imunitet krda.

Hajdemo za sada pretpostaviti da je ovaj odgovor naučno validan i da će unutar izvjesnog produženog perioda vremena (stručnjaci govore o nekoliko mjeseci) imunitet krda biti izgrađen. Čak i sa najboljom njegom i bez urušavanja zdravstvenog sistema poput onih u Lombardiji, Madridu i New Yorku, znamo da covid-19 ubija znatno više ljudi od gripe. Kako je pokazala nedavna studija Imperial Collegea, raširena zaraza bi vodila i do velikog broja preminulih.

Zašto bi, dakle, politika javnog zdravstva bila prihvatljiva naprosto zato što, koliko nam je poznato, virus ubija primarno starije ljude i već bolesne? Šta ovo govori o društvu koje prihvata da stariji i bolesni mogu umirati u velikom broju, kao alternativa velikoj ekonomskoj šteti koju uzokuju strožije mjere supresije?

Tržišta i eugenika

Teško je ne iščitati eugeničke implikacije u ovom načinu razmišljanja: „krdo“ će preživjeti, ali da bi se to desilo, drugi „slabiji“ članovi društva trebaju biti žrtvovani. I dok se Johnsonov desničarski politički milje povezuje sa nedavnim preporodom rasističke nauke, nema natunkica za desničarsku zavjeru u Švedskoj, naprimjer, gdje se vlada lijevog centra samouvjereno pridržava savjeta Agencije za javno zdravstvo, čvrsto se protiveći mjerama supresije.

U Norveškoj, gdje je vlada nevoljko uvela nekoliko sedmica izolacije, direktor Norveškog instituta za javno zdravstvo nedavno je rekao da epidemija ne može biti zaustavljena, i da je možda između 40 i 60 posto norveške populacije zaraženo. Kada veliki broj ljudi izgradi imunitet, onda mogu provoditi vrijeme sa bolesnima, a da se ne zaraze i sa ljudima u visokorizičnim grupama bez rizika da ih zaraze.

Norveška i Švedska imaju dugu historiju usvajanja politika zasnovanih na eugenici koje su se nastavile dugo nakon Drugog svjetskog rata. Eugenika je korištena tokom 20. stoljeća kao grana naučnog državnog menadžmenta, dio projekta socijalnog inžinjeringa koji je zamislio društvo sačinjeno od fizički zdravih i „socijalno prilagođenih“ pojedinaca.

Usko je povezana sa razvojem socijalne države i rezultirala je okrutnim praksama, kao što su prisilna sterilizacija mentalno oboljelih osoba.

Dugu sjenku prošlosti na stranu, upravo je argument da je ekonomija važnija od ljudskog zdravlja zasnovan na eugeničkoj logici. Umjesto etničke grupe i nacije, imamo tržište koje gospodari ljudskim životima, i data mu je moć života i smrti nad svojim podanicima.

Ne možemo se miješati u tržište, ovi argumenti izgleda govore, ili ćemo biti kažnjeni. Ovo je i američki predsjednik Donald Trump nedavno pokušao prenijeti kada je rekao da će smrtnost zbog ekonomske krize izazvane prekidima i izolacijom biti znatno veća od smrtnosti uzrokovane covidom-19. On je sugerisao, bez ikakvih dokaza, da favoriziranjem tržišta nad javnim zdravstvom, on zapravo spašava SAD od još veće katastrofe.

U perverznoj eugenici tržišta, stariji i bolesni su postali „drugi“ u vrijeme pandemije. Simbolički gledano, na sličan način se izbjeglice i migranti predstavljaju u debatama o slobodi kretanja i migraciji. Poruke javnog zdravstva u vezi covida-19 širom Zapada većinom su usmjerene na „zdravu“ populaciji: „ti“ je ovdje zdrava osoba koja ne samo da vjerovatno neće umrijeti, već u velikoj većini slučajeva može iskusiti samo blage simptome, ako i to.

Na ovaj način se efikasno rastereti javnost koja se identificira sa onim „ti“, uvjeravajući je da je covid-19 problema samo za „druge“. A ako želite biti dobrodušni, samo poštujte socijalno distanciranje da biste reducirali zarazu da svi oni ne bi teško oboljeli ili umrli.

Naravno, sve veći broj izvještaja o umrlima od covida-19 među mlađom, zdravom populacijom već ukazuje na drugačiju sliku. „Ti“ bi mogao biti jedan od „njih“, možda samo tog još nisi svjestan.

Vraćanje na ‘normalu’

Pa ipak, mnogi ljudi izgleda nasjedaju na ove poruke i prihvataju ideju da, ipak, ako će krdo na kraju izaći pobjedonosno i snažnije bez „tereta“ slabijih članova, onda covid-19 ne može biti toliko loš. Stvar je samo u tome da trebamo malo usporiti zarazu, da bismo se svi čim prije mogli vratiti uobičajenom ritmu, i vratiti se uobičajenoj žurbi i izlascima i trošenju sa drugim preživjelima.

Nema sumnje da bi provođenje mjera sličnih onima koje su usvojeile Kina, Južna Koreja i Singapur, čak i izmijenjenih tako da odgovaraju specifičnim nacionalnim kontekstima, zahtijevalo veliki napor i znatnu žrtvu. Ali teško je vidjeti imunitet krda ili druge slične pozive da se ekonomija vrednuje iznad svega ostalog, kao održive alternative. Kako raširena patnja, smrt i trauma mogu biti opravdane za račun ekonomije?

Ako bude kako žele zagovornici tržišta, nakon pandemije će preživjeti ekonomija koja favorizira apstrahiranje tržišta – i konrektni profiti kapitlaista i privilegije više srednje klase – koji će biti iznad ljudskog zdravlja i života.

Višeznačnost poruka i ambivalentnost u odgovorima mnogih javnih dužnosnika širom svijeta samo će proizvesti još straha, anksioznosti i nestabilnosti, i vjerovatno duže nanositi štetu ekonomiji nego u istočnoj Aziji.

Dok se sve više govori o ponovnom pokretanju ekonomije u većini država u kojima je na snazi izolacija, ostaje nejasno koliko su vlade posvećene implementaciji efikasne mješavine mjera da se suzbije epidemija dok ne budu dostupni lijekovi ili vakcina.

Zaštitne opreme nema dovoljno, a na radnim mjestima bi morale biti uvedene drastične promjene na operativnom i prostornom nivou kako bi se smanjile šanse od zaraze. Kapacitet za masovna testiranja je još nizak na većini mjesta. A diskusije u vezi privatnosti u pogledu digitalnih rješenja za praćenje kontakata još nisu razriješene.

Iako se govori o sigurnosti, malo je dokaza da većina država namjerava poduzeti ozbiljne korake da suzbije epidemiju, ili da ima kapacitet za to u doglednoj budućnosti. Izged da bi države i tržišta mogli pustiti ljude da se razbole, iako sporijim tempom, zaista je stvaran.

Vladama bi bolje bilo da uče od država koje su efikasno suzbile virus. Moraju prioritet dati ljudskom zdravlju iznad ekonomije slobodnog tržišta. U konačnici, ne može postojati prosperitetna ljudska ekonomija kada su ljudi bolesni, mrtvi ili traumatizirani.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike MIŠLJENJA
POPULARNO