Velika Britanija sada treba manjine više nego ikad

Muslimanske humanitarne organizacije u Velikoj Britaniji, koje već odavno u parlamentarnim izvještajima nazivaju „četvrtom hitnom službom“, sada su čak i važnije kada su ove prve tri tako zauzete.

Muslimanska zajednica volontira pojačano tokom krize s korona virusom. Mnogi od osoblja Nacionalne zdravstvene službe (NHS) koji su izgubili živote usljed bolesti COVID-19 bili su imigrantskog, često muslimanskog porijekla, a džamije su zatvorile svoja vrata mnogo prije nego što je to od njih zatražila vlada.

Ništa od ovog nije spriječilo ličnosti iz krajnje desnice, kao i novinare u vodećim tabloidima da stigmatiziraju britanske manjine, posebno muslimansku zajednicu.

Uobičajeni prodavači islamofobije nastavljaju promicati opasne teorije zavjere. Tommy Robinson, jedan od najozloglašenijih britanskih provokatora na internetu, brzo je prigrabio priliku.

Neke od džamija neće preživjeti

Robinson je nedavno podijelio videosnimak na kojem muslimani muškarci navodno ne poštuju pravila socijalnog distanciranja tako što posjećuju „tajnu džamiju“ u Birminghamu – što su lažne vijesti koje je veoma brzo odbacila policija West Midlandsa.

Ovo je posebno teško vrijeme za britanske vjerske zajednice. Mnoge od njih dolaze iz manjinskog konteksta i disproporcionalno su pogođene virusom – posebno kada su u pitanju oni kojima je potrebna intenzivna njega ili oni koji preminu.

Budući da se bogomolje zatvaraju tokom izolacije, neke od ovih džamija, koje ovise o sedmičnim donacijama vjernika, možda neće preživjeti epidemiju.

Ovo je veliki razlog za zabrinutost za sve humanitarne organizacije u muslimanskom filantrposkom prostoru gdje se svake godine skupi više od 100 miliona funti (125 miliona dolara) samo tokom mjeseca ramazana (koji počinje iduće sedmice).

Bez fizičkog prostora gdje bi se održavali događaji prikupljanja novca i tražile prijeko potrebne donacije, muslimanske institucije civilnog društva bi mogle otkriti da njihove operacije više nisu održive nakon epidemije.

Uprkos ovome i bez jasnih smjernica od ministra finansija Rishija Sunaka o tome koji će iznos od njegovih 750 miliona funti pomoći za humanitarne organizacije doći do njih, muslimanske humanitarne organizacije su pojačale svoj rad u služenju najranjivijih širom države, distribuirajući pomoć vrijednu više miliona funti u odgovoru na COVID-19.

Prije duhovna, nego javna dužnost

U mojoj humanitarnoj organizacijia Penny Appeal, osnovali smo fond za nevolje, dijelili pakete hrane i higijenskih potrepština i uspostavili telefonsku liniju za korona virus, uslugu koja nudi podršku ljudima koji su posebno pogođeni u ovom trenutku.

U ovome nismo sami. Islamic Relief je već dodijelio pola miliona funti partnerskim organizacijama, posebno bankama hrane. Nacionalna fondacija za zekat nudi grantove onima koji su u finansijskim nevoljama, dok drugi sarađuju sa predstavnicima u Parlamentu, vijećima, i čak direktno podržavaju zdravstvene radnike na prvoj liniji. Fondacija Ummah Welfare donira zaštitnu opremu u vrijednosti od milion funti zdravstvenim radnicima na prvoj liniji.

Ovi doprinosi su samo vrh ledenog brijega. Toliko toga je u pripremi, od čega će većina ostati nezabilježena, budući da mnogi muslimani oklijevaju da reklamiraju ono što oni vide kao duhovnu, prije nego javnu dužnost.

Sve ovo sasvim je suprotno onome što govori krajnja desnica u Velikoj Britaniji – sentimenti koji nažalost ne postoje u vakuumu.

Viralna kampanja „You Clap For Me Now“ (Sada meni plješćete) naglašava strahove zajednica etničkih manjina u Velikoj Britaniji čiji doprinosi društvu se sada slave u ovom trenutku kada je nacija u nevolji, ali se brinu da će se, kada se prašina slegne, postbrexitovska klima rasizma i fanatizma, koja se više nego udvostručila, opet vratiti.

Borba za Veliku Britaniju

Manjine ne bi trebale biti dobro došle u Velikoj Britaniji samo u teškim vremenima ili kada pružaju esencijalne usluge. Oni bi trebali biti dijelom društvenog tkanja kao i bilo ko drugi. Posebno zato što humanitarne organizacije koje vode muslimani poput naše igraju tako ključnu ulogu u načinu na koji Velika Britanija funkcioniše tokom kriza.

Oni koji rasno profiliraju britanske muslimane kada su povezani s nečim negativnim ne bi trebali njihovu vjeru i etničku pripadnost činiti nevidljivim kada su oni ključni dio nacionalnog napora da država preživi ovu globalnu vanrednu situaciju koja se dešava jednom u životu.

Tokom Prvog svjetskog rata, 2,5 miliona muslimana su doputovala u Evropu da se bore za Veliku Britaniju. Slično tome, nakon Drugog svjetskog rata, kao dio nastojanja da se ponovo izgradi država, deseci hiljada imigranta sa Zapadnoindijskih otoka su došli u Britaniju zajedno sa podanicima iz bivših kolonija na Indijskom potkontinentu i u Africi, samo zato što ih je država trebala. Generacijama kasnije, prečesto ih tretiraju kao strance, a njihovu kulturu kao inferiornu.

Rat protiv korona virusa mora biti drugačiji. Ovog puta se trebamo prisjetiti svih vojnika – bilo da su oni humanitarni radnici sa majicama sa natpisom Team Orange ili doktori u plavoj medicinskoj odori i moramo im nastaviti pljeskati i kada rat bude završen.

Jednak tretman za muslimane

Vrijeme nemira kreira besprimjerne nestabilnost i strah, a historija nam pokazuje kako ovo može pokrenuti države ulijevo ili udesno.

Nakon zadnjeg svjetskog rata uspostavljena je socijalna država. Socijalna država koja se godinama smanjuje i sada je blizu tački pucanja, sa web stranicom za apliciranje za univerzalni kredit (podrška primanjima u Velikoj Britaniji) koja se urušava pod stresom novih klijenata.

Srećom za Britance, naše je blagostanje zaštićeno ne samo vladinim socijalnim sistemom već i „četvrtom hitnom službom“ – humanitarnim organizacijama koje vode britanski muslimani. Ovo je dužnost koju nam nalaže naša vjera; da služimo potrebitima bez obzira ko oni bili i iz kakvog konteksta dolazili.

Zauzvrat ne tražimo specijalan tretman. Sve što želimo je da budemo tretirani kao jednaki kada se prašina slegne.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera