U vrijeme pandemije, trebamo biti na oprezu

Ljudi širom svijeta se oslanjaju na vlade da ih vode kroz pandemiju korona virusa. A vlade su i više nego sretne da to čine, pa pune TV ekrane stalnim sastancima za medije i izdaju direktive oko tog šta ljudi smiju, a šta ne smiju raditi. Ali neki su to platili šutnjom.

„U ovaj čas trebamo biti ujedinjeni, a ne upirati prstom“, uobičajena je rečenica. To je mantra koju izgovaraju javni dužnosnici, a dodatno je pojačavaju različiti mediji od Fox Newsa do BBC-ja.

Kenijski ministar zdravstva Mutahi Kagwe, čiji je način postupanja tokom epidemije hvalio Wall Street Journal, također rijetko izostavi upozoriti Kenijce da ne kritikuju vladu tokom svakodnevnih sastanaka vlade povodom covida-19.

Na jednom je sastanku primijetio da je, uzimajući u obzir prijetnju s kojom se Kenija suočava zbog epidemije, „kritikovanje vlade dodavanje soli na ranu“.

Slično tome, u Velikoj Britaniji je lider opozicione Laburističke stranke Sir Keir Starmer rekao da sada „nije vrijeme za postavljanje teških pitanja…Pokušavam odoljeti pozivima za izvinjenja ili kritikovanju ranijih odluka. Radit ću s vladom na ovome, podržat ćemo ih u pokušaju da postupimo ispravno.“

Vlade smrtonosnije od terorista

Pa ipak, ovo je upravo pravo vrijeme da se u pitanje dovode motivi i postupci vlada. Do sada bi društva širom svijeta trebala znati da posebno u vrijeme „egzistencijalnih kriza“, kada vlade uzimju specijalne ovlasti, trebaju biti najviše na oprezu. Nedavni događaji od prije pandemije trebali su ih podsjetiti na ovu staru lekciju.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U prve dvije decenije ovog milenija dominantna je bila globalna zabrinutost zbog terorizma. Mnogi su se okrenuli ka vladama tražeći odgovore, i sugerisano je da kako bi zaštitile građane, vlade ne samo da trebaju veće ovlasti, već i demokratski mehanizmi za nadziranje i odgovornost trebaju biti olabavljeni.

Prema nedavnoj studiji, baš kao globalne pandemije, „teroristički napadi izazivaju neobično visoke nivoe straha u javnosti što čini vjerovatnim da će građani iznenada više vjerovati vladi kako bi smanjili osjećaj nesigurnosti“.

Iako su takvi nivoi povjerenja u vladu nakon velikih incidenata tipično kratkotrajni, vlasti nisu iznad njihove zloupotrebe i instrumentalizacije. Administracija bivšeg predsjednika SAD-a Georgea W. Busha pokazala je to nakon napada 11. septembra kada je iskoristila strah od terorizma da izvede invaziju na Irak 2003.

Proširenje vladinih ovlasti tipično vodi do ishoda gorih od onih od kojih bi vlada trebala štititi građane. Teroristi su možda usmrtili desetke hiljada, ali stopa smrtnosti od vladinih reakcija iznosi stotine hiljada, pa čak i milione.

Prema procjenama, 2014. terorističke grupe su usmrtile 32 658 ljudi, a pokojni stručnjak za političke nauke Rudolph Rummel je procijenio da su tokom 20. stoljeća vlade ubile 262 miliona ljudi – ili u prosjeku više od 2,6 miliona godišnje. Postoji i izraz za to: democid.

Stoga bi omogućavanje vladama da se slobodnije i efikasnije bore protiv terorista ili virusa moglo biti opasnije od same izvorne prijetnje.

„Koncentrisana politička moć najopasnija je stvar na Zemlji“, zaključio je Rummel. I bio je u pravu. Zato su demokratije koje razdvoje i podijele moć mnogo manje opasne prijetnje za svoje građane od totalitarnih režima gdje je moć skoncentrisana u rukama šefa ili jednog vođe.

Vrijeme da budemo glasni

Međutim, kako primjećuje engleski filozof John Gray u The New Statesmanu, čak i demokratske države poput Velike Britanije mogu biti hobezijanske, i dati prednost miru i snažnoj vladi. „Pod okriljem zaštite od opasnosti, vlade zadiru u slobode svojih građana“, napisao je on.

Posebno kada se osjećaju ugroženo, građani mogu biti u iskušenju da zamijene dio slobode za zaštitu snažnije države.

I dok oni mogu misliti da se samo privremeno odriču svojih prava, to zapravo nije tako. Neka od „vanrednih“ ovlasti koje su države stekle u ime borbe protiv terorizma, kao što je masovni nadzor, nisu nikada vraćena.

Čini se razumnim pretpostaviti da novi trikovi koje vlade uče, kada je u pitanju praćenje građana i njihovog kretanja i kontakata, naprimjer, neće biti zaboravljeni jednom kada kriza zbog korona virusa bude iza nas.

Uzimajući u obzir rizike, razborito je biti veoma oprezan u vezi slobodnog prostora koji se daje vladinim zvaničnicima. Socijalno distanciranje ne treba značiti isključivanje iz politike ili prešutno prihvatanje svih restrikcija za koje vlada kaže da su nužne.

Umjesto tog, vrijeme je da budemo glasni i da zahtijevamo ne samo podatke o broju potvrđenih slučajeva, već i stvarne informacije o vladinom razmišljanju, planovima i modelima. Također moramo pozvati javne dužnosnike na odgovornost kada se njihove priče ne podudaraju.

Ovo nije vrijeme kada demokratske institucije kao što su parlamenti trebaju ostati zatvorene ili kada se mediji i lideri opozicije trebaju ustezati od kritikovanja vlada.

Bit će života i nakon korona virusa. Javnost mora shvatiti da će način na koji će on biti oblikovan biti određen našom spremnošću da branimo svoje slobode pred proždrljivim vladama današnjice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera English