Pandemija mijenja ruski budžet i interese na Bliskom istoku

Popularnost i rejting povjerenja Vladimira Putina u padu su od kako je ponovno izabran 2018. godine, piše autor (Reuters)

Tokom protekle dvije sedmice ubrzalo se širenje bolesti Covid-19 u Rusiji. Ova država trenutno ima više od 18.000 zvanično registriranih slučajeva i 148 preminulih. Iako su ove brojke znatno niže od onih u evropskim državama, kao što su Španija, Italija i Velika Britanija, epidemija je tek u ranoj fazi i ima potencijal raširiti se na mnogo veći nivo.

Iako Kremlj pokušava projicirati međunarodnu diplomatiju slanjem medicinskih potrepština i osoblja u Italiju i Srbiju te prodajom opreme SAD-u, prisutna je sve veća bojazan da će se situacija u državi ubrzo pogoršati i da će to imati velike političke i ekonomske posljedice. Već su mnoge državne bolnice u glavnom gradu dostigle svoj kapacitet i ne mogu brinuti o svim pacijentima koji se slijevaju u njihove hitne službe. Ovo će, bez sumnje, utjecati na vanjskopolitičke inicijative ove države i, još specifičnije, na njenu projekciju moći na Bliskom istoku.

Ruska ekonomija nije izgledala dobro ni prije nego je izbila pandemija korona virusa. Dok se procjenjuje utjecaj globalne recesije, prognoze za ovu državu postaju sve crnje. Krajem marta je Standard & Poor procijenio da će se ruska ekonomija smanjiti za 0,8 posto ove godine, dok je u aprilu Fitch izjavio da bi ovaj broj mogao ići na 1,4 posto. Sama ruska vlada predviđa da bi u najgorem slučaju njen bruto domaći proizvod mogao opasti za 10 posto.

Završena prosperitetna vremena

Iako je ruski ministar finansija Anton Siluanov tvrdio da je vlada spremna baviti se posljedicama pandemije, istakao je da su “prosperitetna vremena” za rusku ekonomiju završena, budući da su male šanse da ova država ponovo vidi velike prihode od nafte koje je uživala tokom 2000-ih. Nedavno sklopljeni sporazum OPEC+ hvaljen je kao uspjeh u ruskim državnim medijima, ali neće biti dovoljan da poveća cijene nafte i prevenira ovogodišnju recesiju. Štaviše, zbog nekih tehničkih izazova, Rusija bi mogla imati problema da ispuni svoje obaveze smanjenja proizvodnje nafte.

Budući ekonomski oporavak će vjerovatno biti spriječen ruskom nesposobnošću da posuđuje iz vana, zbog zapadnjačkih sankcija. Tokom videosamita zemalja G20 26. marta, ruski predsjednik Vladimir Putin je predložio moratorij na sankcije vezane za osnovnu robu. Nekoliko dana kasnije Rusija je dala prijedlog da se olabave jednostrane sankcije u Ujedinjenim narodima, što je naišlo na otpor zapadnjačkih država i oštro protivljenje Ukrajine. U martu je Putin rekao da je, prema nekim procjenama, ova država izgubila 50 milijardi dolara zbog stranih sankcija. Ova bi brojka, prema Bloombergu, mogla biti mnogo veća.

Zakleti pristalica fiskalnog konzervativizma, Putin vjerovatno neće slijediti put mnogih zapadnjačkih nacija i dodijeliti sredstva nakupljena tokom dobrog naftnog razdoblja da pomogne malim biznisima ili osigura sigurnosnu mrežu za opću populaciju. U najnovijem obraćanju, ruski predsjednik je najavio znatno slabiju podršku za male privatne kompanije, uključujući šestomjesečnu odgodu isplate socijalnih davanja i nekih poreza, te je naredio vladi da osmisli dodatni program pomoći.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Potencijalni porast nezaposlenosti, zajedno s padom plata već šestu godinu zaredom, vjerovatno će izazvati još društvenog nezadovoljstva u Rusiji. Putinova popularnost i rejting povjerenja su u padu od kako je ponovno izabran 2018. godine, a nedavna objava amandmana na Ustav, koji bi mu omogućili da ostane na vlasti i nakon 2024. godine, izazvala je polarizaciju javnosti. Martovska anketa, koju je proveo Centar Levada, nezavisni istraživač javnog mnijenja, otkrila je da su Rusi podijeljeni po pitanju predloženih promjena: 47 posto se protivi, a 48 posto ih podržava. Dodatne ekonomske nevolje će se vjerovatno manifestirati u obliku veće političke polarizacije, koja bi mogla prerasti u ulične proteste, kako se dešavalo u prošlosti.

Novo razmatranje vanjske politike

Rastuće domaće socioekonomske i političke krize mogle bi nagnati Kremlj da ponovo razmotri svoju vanjsku politiku, koja je i do sada vođena domaćim razmatranjima potencijalne političke nestabilnosti. Jedna od regija gdje je ruska diplomatska i vojna moć bila u ofanzivi od 2015. godine je Bliski istok. Mnogi smatraju da je ruska intervencija u Siriji pokušaj da se prisili Zapad na pregovore u vezi Ukrajine i ukidanje sankcija, koje su oštetile rusku ekonomiju i izazvale društveno nezadovoljstvo. Ali, danas, gotovo pet godina nakon što su ruske čete raspoređene u Siriji i pomogle režimu Bashara al-Assada da okrene stvari u svoju korist u građanskom ratu, Moskva ne izgleda ništa bliža pomirenju sa Zapadom.

Stoga njeni ciljevi i dugoročni plan za prisustvo u ovoj regiji ostaju nejasni. Istina, projekcija ruske vojne sile i vakuum koje je ostavio SAD na Bliskom istoku pomogli su Moskvi da ponovo prisvoji neke pozicije u arapskim glavnim gradovima i omogućili da premosti međunarodnu izolaciju, ali to nije nužno impresioniralo ruske građane. Ankete dosljedno pokazuju sve veći umor u ruskoj javnosti s “vanjskopolitičkim avanturama” Kremlja. Prema anketi koju je u augustu 2019. godine proveo Public Opinion Foundation, 42 posto Rusa vidi vanjsku politiku ove države kao uspješnu, u odnosu na 60 posto 2017. godine; 27 posto je smatra neuspjehom, u odnosu na 17 posto 2017. godinu; samo 10 posto građana vidi rat u Siriji kao “uspjeh”.

Anekata iz maja 2019. godine pokazala je da 55 posto Rusa žele da se vojska povuče iz Sirije; 37 posto se plaši da bi Sirija mogla postati ruski “novi Afganistan” – bivši Sovjetski savez je zaglibio tamo pomažući “prijateljskom režimu” u Kabulu da se bori protiv pobune deset godina, u sklopu čega su ubijene stotine hiljada ljudi, uključujući više od 15.000 sovjetskih vojnika, prije nego što su se povukli bez pobjede. Usred velike zdravstvene i ekonomske krize, vjerovatno bi podrška za strane poduhvate pala još niže.

Daleko je novac iz Zaljeva

U isto vrijeme, ruski uspjeh do sada ne izgleda zagarantiran i ranjiv je na sabotere. Eskalacija u Idlibu ranije ove godine pokazala je rastuće tenzije između Irana i Rusije u Siriji. Obje žele utjecaj nad Damaskom, koji ih pokušava zavaditi. Iako je Moskva uspjela sklopiti sporazum s Ankarom i obuzdati režimske snage, uprkos iranskom protivljenju, pritom je naišla na izazove. Neki izvještaji su čak sugerirali da su, osim Irana, i Ujediinjeni Arapski Emirati željeli potkopati ovaj sporazum, pokušavši podmititi Assadov režim da obnovi svoju ofanzivu. U odsustvu znatnije ekonomske koristi od rata, ruska nesposobnost da finansira rekonstrukciju i zaustavljeni mirovni proces mogu u dogledno vrijeme zamrznuti sukob, ograničivši ruske strateške interese na regiju Latakije.

Prošle godine se činilo da rastuća uključenost Kremlja u libijskom sukobu dodatno širi njenu igru moći u regiji. Ipak, nedavni događaji su pokazali da njena uloga ima ograničenja. U januaru Moskva nije uspjela podstaći odmetnutog libijskog generala Khalifu Haftara da potpiše sporazum o prekidu vatre s libijskom Vladom nacionalnog jedinstva u Tripoliju, koju priznaju Ujedinjeni narodi. Isto tako, ruska ofanziva u Zaljevu, koju su pratile posjete visokih zvaničnika u protekle tri godine, naizgled je dostigla limit. Mnogi od multimilijarderskih ugovora koji su obećani tokom zvaničnih sastanaka nikada se nisu materijalizirali. S padom cijena nafte, zaljevske monarhije će vjerovatno povećati nivo fiskalnog konzervativizma i pribjeći većem oprezu u svom trošenju vani. Stoga velika ulaganja u ruske resurse nisu vjerovatna u bliskoj budućnosti.

Sve bi ovo moglo podstaknuti Rusiju da ponovo razmotri svoje prisustvo u ovoj regiji. Iako će ostati utjecajan regionalan igrač, vjerovatno će biti prisiljena smanjiti svoju uključenost u vojnom, političkom i ekonomskom aspektu. Ovo će značiti zamrzavanje njene uključenosti u Siriji na nekoliko značajnih faktora, dok zadržava utjecaj nad Assadovim režimom, zadržavajući neku ulogu u libijskom sukobu, ali ne šireći ga i ponovo kalibrirajući svoju uključenost u Zaljevu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO