Preporod američkog političkog establišmenta

Potreban je 1.991 delegat da se osvoji nominacija; Biden ih trenutno ima 565, a Sanders 506 (Reuters)

Joe Biden ponovo se uzdigao.

Njegov uspon jest uspon establišmenta.

U ovom slučaju i u ovom kontekstu ponovni uspon Demokratske stranke kao političke stranke od establišmenta i za njega. Politička stranka koja će prigrliti i zaštiti status quo novca: novca u politici, novca koji kupuje utjecaj i novca koji koristi moć – iako na uljudne poznate načine na koje smo navikli, a ne na vulgaran, nizak i naočigled svih, što je Trumpov stil.

Joe apsolutno predstavlja establišment. Obama je izabrao njega, najstarijeg bijelca za potpredsjednika, da uspostavi ravnotežu pred radikalnim šokom jer je predsjednik Afroamerikanac. Na početku ove utrke sve ličnosti iz establišmenta u stranci i medijima prihvataju njega.

Pozitivno je to što je on iskren i pristojan predstavnik svoje vrste.

Potreban je 1.991 delegat da se osvoji nominacija.

Biden ih trenutno ima 565, a Sanders 506. Iako jedan dio predstavlja procjene i mijenja se, osnovni je omjer tačan. Konsenzus – posebno konsenzus establišmenta – jest da su pobjede na “superutorak”, koje su nas dovele do ovog broja delegata, stavile Bidena na put do sigurne pobjede. Braneći nepredvidljive neskladne događaje, to je vjerovatno tačno.

U procesu selekcije kandidata delegati dobijaju glasove proporcionalno. Na pravim izborima to se događa samo u dvije manje države – Maineu i Nebraski. U svim ostalima pobjednik – sa samo jednim glasom više – dobija sve glasove iz te države.

To uvodi čitav niz iskrivljenja.

Najvažnije je da pobjeda na predizborima ne mora imati nikakve veze s općim izborima.

Koje su države dostupne?

Postoje razne ankete i trendovi praćenja i ovo i ono, ali najrealističniji i najpraktičniji pogled jest pretpostaviti da su sve države koje su izabrale republikance na izborima 2008, kada su se takmičili Obama i McCain, republikanske, a sve one koje su izbrale Hillary Clinton pored Donalda Trumpa 2016. demokratske. Po tom pravilu, samo će jedna od 14 država koje su imale demokratske predizbore na “superutorak” biti osporavana na izborima 2020 – Sjeverna Karolina.

Amerikanci ne glasaju za socijalizam?

Da, demokratima je san da preobrate Texas. Mediji vole tu ideju jer je uzbudljiva. No, male su šanse za nju. Ako dobiju Texas, bit će to promjena jednako velika kao pobjeda Ronalda Reagana nad Jimmyjem Carterom 1980, kad je uzeo gotovo šest država i Distrikt Kolumbiju.

Kampanja establišmenta protiv Sandersa i za Bidena (ili – dosad – Bidenovog zamjenika) bila je da će Trump pobijediti radikala, ali će pasti na establišmentovom tipu. To izgleda razumno. Amerikanci da glasaju za socijalista? Nikad! Osim što su izabrali Afroamerikanca! A potom narančastog ženskaroša s dugom historijom varanja ljudi.

Obojica predstavljaju revolte protiv establišmenta. Biden, koji je izgubio u dva prethodna pokušaja, mogao bi sigurno biti Hillary 2020. Ima li izborno tijelo dovoljno bijesa i odvratnosti prema trampovskoj verziji uništenja establišmenta da izađe i glasa za povratak dosadnih starih vrijednosti? Isto tako, ako Sandersovi birači vide Bidenovu nominaciju kao manipulaciju establišmenta, hoće li izaći na glasanje ili će ostati kući da negoduju?

U mnogo država – uključujući Kaliforniju, Massachusetts, Minnesotu, pa čak i Virginiju, koje čine “superutorak” – nije važno zbog biračkog tijela. To su demokratske države.

Još nisu održani predizbori u većini država gdje je to bitno.

Daleko smo od tog da vidimo kako će se različite frakcije ponašati kada dođu pravi izbori.

Trenutno izgleda da je Biden kandidat. No, postoji nivo na kojem je Sanders već pobijedio. Stavovi te stranke u vezi sa zdravstvenom skrbi, povećanjem poreza za bogate, “zelenim New Dealom” nisu došli od Bidena nego od Bernieja. Bilo bi sjajno ako bi on – i njegovi sljedbenici – mogli to slaviti. Kad je riječ o tome, ako i Biden može također reći: “Hvala vam, molimo vas, pridružite nam se da bi se vaše ideje mogle ostvariti.”

Gotovo kao fusnota, pokreće pitanje krivičnih gonjenja.

Pretpostavimo da će demokrat pobijediti.

Trump, njegova porodica i njegova administracija ogrezli su u korupciji i zloupotrebi zakona. Jedan od velikih i trajnih nedostataka Obamine administracije jest neuspjeh da se zakonski obračuna s finansijskim krivičnim djelima koja su dovela do kraha 2008. Obama je spremno rekao: “Hej, jedan sam od vas. Vi bogati bijelci ne morate se plašiti.” No, to mu se obilo o glavu. Bijes ljudi protiv bogatih okrenuo se ka desnici. Postao je “Čajanka”, a potom “Trumpersi”. Stavilo je Obamin pečat na “Doba bez odgovornosti” i Trump je preuzeo inicijativu.

Biden i ličnosti iz establišmenta oko njega trguju “pomirenjem”. Ako to ne dovede do krivičnih gonjenja, bit će to ogromna greška. Bit će to i uvreda istini. Samo se krivičnim gonjenjima, s dokumentima koji se izvuku sudskim pozivima i svjedočenjem pod kaznom za krivokletstvo, uspostavlja bilo kakva teška istina. Sve drugo ostaje “rekla-kazala”, svijet “alternativnih činjenica” Kellyanne Conway, Trumpov svijet, gdje nema posljedica zbog laganja.

Ovo nije pitanje kojim se nadmetao ijedan demokrat. Teško je znati bi li bilo negativno ili pozitivno kao pitanje kampanje. Trump se nadmetao tim pitanjem. “Zatvorite je, zatvorite je!” Za njega je to bilo funkcionalno. Hoće li djelovati bolje ili lošije kad postoje stvarni zločini?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera