Dvojica predsjednika ‘rasista’ i dvojica ponosnih Jevreja

Donald Trump i Benjamin Netanyahu uoči predstavljanja bliskoistočnog plana u Bijeloj kući 28. januara 2020. (Reuters)
Donald Trump i Benjamin Netanyahu uoči predstavljanja bliskoistočnog plana u Bijeloj kući 28. januara 2020. (Reuters)

Rasizam, vjerski fanatizam i nejednakost su tri teme koje definiraju američke i izraelske izbore i oblikuju dugoročnu budućnost ove dvije države. Američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu su u isto vrijeme i posljedice i pokretači sve dublje ideološke, vjerske i ekonomske polarizacije u obje države. Baš kao što Trump predvodi koaliciju ljutitih desničarskih protestanata, što odgovara korporativnoj Americi, tako i Netanyahu predvodi mrzilački savez radikalnih desničarskih cionista i fanatički religioznih Izraelaca, koji, također, traže velike poslovne interese u Izraelu.

Ova dvojica sedamdesetogodišnjaka pokazala su se iznimno otporna i krajnje prilagodljiva uprkos velikim pravnim i političkim neprijateljima. Obojicu vide, posebno njihovi klevetnici, kao “rasiste”, “lažove” i u krevetu s milijarderima, sigurno jednim posebnim milijarderom, cionistom, kasino tajkunom Sheldonom Adelsonom, koji je donirao novac za obje kampanje, u zamjenu za rad na legitimizaciji ilegalne izraelske okupacije palestinske zemlje. Zaista, nigdje nije njihov savez svetogrđa više istaknut nego u dobro koordiniranom Trumpovom i Netanyahuovom napadu na palestinska prava, koji je kulminirao u rasističkom planu, koji je komično nazvan “Sporazum stoljeća”. Dok su Adelson i drugi jevrejski lideri dominirali proslavi u Bijeloj kući povodom objavljivanja plana, odsutni su bili ne samo palestinski predstavnici, već i sve veći jevrejsko-američki pokret, koji se protivi Netanyahuovoj političkoj ratobornosti i Trumpovoj diplomatskoj smijuriji.

A onda je došao Bernie Sanders. Demokratski kandidat za predsjedničku poziciju ne ublažava svoje riječi. On se protivi većini onoga za što se zalažu oba kandidata ideološki i politički i odavno optužuje Trumpa za neiskrenost, korupciju i rasizam. Ali, kao ponosni američki Jevrej, sada je napao još jednog ponosnog Jevreja, izraelskog premijera, nazvavši ga “reakcionarnim rasistom”, tokom ključne debate na nacionalnoj televiziji. Također je govorio o oslobađanju Amerike od mantri proizraelskog lobija, kako bi ispravio izraelske nepravde i pomogao da se realiziraju palestinska nacionalna prava ravnopravno s Izraelom. Da bi to napravio, prijetio je da će iskoristiti američku ogromnu pomoć Izraelu kao prednost da se izvrši pritisak na Izrael da uradi pravu stvar; čak je upozorio da bi mogao razmotriti opciju da vrati američki ambasadu u Tel Aviv ako on postane predsjednik.

Glasne kritike i u jevrejskim krugovima

Stoga je kritiziranje Izraela, što se dugo smatralo političkim samoubistvom, odjednom počelo izgledati kao pametan potez, budući da je Sanders počeo dobijati bolje rezultate na anketama. Ovo možda i ne iznenađuje mnogo uzimajući u obzir da se nacionalno mnogo Amerikanaca slaže s njegovim pogledima na Izrael. Anketa istraživačkog centra Pew iz 2019. godine pokazuje da 51 posto Amerikanaca i 67 posto demokrata nepovoljno gleda na izraelsku vladu. Većina Amerikanaca, sigurno većina demokrata, uključujući i američke Jevreje, slaže se sa Sandersom u vezi Trumpa.

U anketi iz 2018. godine NORC-a Associated Pressa, 57 posto Amerikanaca – uključujući osam od deset crnaca, tri četvrtine hispano-Amerikanaca i gotovo polovinu bijelaca – reklo je da je Trump rasist. Među demokratama 85 posto smatralo je Trumpa rasistom, dok je to isto smatralo (samo) 21 posto republikanaca. Ako mislite da se Trump popravio od tada, razmislite ponovo. Trump je udvostručio svoj rasizam, napadajući tri kongresmenke tamnije puti, rekavši im da se “vrate” u svoje države. Amerikanka palestinskog porijekla rođena u Michiganu Rashida Tlaib je bila jedna od njih.

Bespotrebno je reći da većina (ako ne svi) Palestinaca smatraju Netanyahua i Trumpa rasistima. Ali, samo manjina njih može glasati na izraelskim izborima. Većina, koja živi pod izraelskom okupacijom više od pet desetljeća, nema prava glasati protiv svojih mučitelja. Sandersova kandidatura i izjave imat će dugoročni utjecaj na ujtecajnu zajednicu američkih Jevreja i njenu tradicionalnu podršku za Izrael. Njegove glasne kritike već dugo se šapuću među izvjesnim uskim jevrejskim krugovima u Americi.

Ono što je počelo kao kritika izraelskih politika u univerzitetskim kampusima od ljudi poput Noama Chomskyja i Richarda Falka proširilo se na veću publiku u komičnim emisijama kao što je The Daily Show Jona Stewarta, prošrila ga je mlađa generacija intelektualaca poput Petera Beinarta, mutiralo je u stavove ekspertskih organizacija od ljudi kao što je Henry Siegman, objavljeno je u progesivnim listovima kao što je The Nation, istaknuto je kao političke izjave alternativnog jevrejskog lobija J-streeta i sada je kulminiralo u pojavljivanju novog narodnog pokreta koji kritički gleda na izraelsku okupaciju. Ovaj novi državni pokret uključuje cioniste i necioniste, religiozne i sekularne ljude, umjerenjake i progresivce, od kojih svi uzimaju iznimku s rastućim političkim fanatizmom jevrejskog lobija AIPAC-a i njegove bezuslovne podrške za Izrael.

Vrijeme nije na strani šovinista

Mnogi od tih kritičara mogu biti pronađeni među 78 posto američkih Jevreja koji su glasali za Baracka Obamu, čineći ga, prema riječima nekih, prvim “jevrejskim predsjednikom”, ili, kako je sam bivši predsjednik rekao, “počasnim članom plemena”. Zaista, Obama je dobio više jevrejskih glasova nego Netanyahu u Izraelu, što mu nije dalo ništa manji legitimitet među Jevrejima tokom njihovih raznih rasprava u vezi Irana ili Palestine. Ako, kao i Obama, Sanders nastavi napredovati, pa čak i zgrabi nominaciju uprkos nastojanjima proizraelskih krugova da mu potkopaju kampanju, on bi mogao biti u poziciju ne samo da transformira Demokratsku stranku i američku politiku, već i politiku američkih Jevreja prema Izraelu.

Njegov jedinstveni napad na izraelski lobi prošle sedmice, nazvavši ga platformom za “fanatizam”, već je pomogao obeshrabriti druge demokratske kandidate da prisustvuju AIPAC-ovoj godišnoj konferenciji, s uzuzetkom Michaela Bloomberga, koji se čini oačjnim za njihovu podršku. Sve i ako Sanders bude zaostajao na izborima, on je već pustio duha iz boce. Mladi Amerikanci, uključujući američke Jevreje iz svih klasa, odlučni su da zauzmu svjež i hrabar stav spram vjerskog fanatizma i nejednakosti i u SAD-u, i u Izraelu. Nijedan demokratski kandidat neće biti u stanju pobijediti bez njih, kako je Hillary Clinton naučila na teži način 2016. godine. Danas oni stoje ujedinjeniji nego ikad protiv Trumpovih bijelih supremacističkih i fanatičnih evangelističkih pristalica koji vole Izrael, zbog biblijskog prorčanstva, ali mrze Jevreje.

Ovo je iznimno važan miljokaz u borbi protiv rasizma i antisemitizma. I baš kao što je Amerika predodređena da postane pluralistička multirasna, multinacionalna nacija, tako je i jevrejski Izrael, koji proždire Palestinu. Američki i izraelski šovinisti se utrkuju da očuvaju svoje privilegije, demonizirajući i napadajući svoje oponente, ali vrijeme nije na njihovoj strani.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Konzervativna stranka premijera Benjamina Netanyahua, Likud, osvojila je najviše mjesta u Knessetu, na trećim parlamentarnim izborima u Izraelu u posljednjih dvanaest mjeseci. Ipak, sa 36 mjesta, na osnovu 90 posto izbrojanih glasova, Netanyahu ne može da formira vladu. Njegovom bloku koji objedinjuje ultraortodoksne i vjerske stranke nedostaju dva mjesta u Knessetu. Blok okupljen oko Saveza Plavo-bijelih […]

Više iz rubrike Piše
POPULARNO