Kada će nam konačno prestati ‘ulaziti sazad’?

“Umisto sprida, ušla nam je sazad.”

To je već legendarna rečenica koju je izbacio direktor Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, dr. Ante Kvesić, pojasnivši sebi, ali i medijima i vaskolikom plebsu, kako je korona virus “odlučio” da zaskoči sa leđa grad na Neretvi. U toj rečenici je sadržano gotovo sve. I doživljaj borbe, i doživljaj svijeta, i funkcija, i ozbiljnost, i borba protiv virusa. U toj rečenici, čiji je Kvesić samo nominalni titular, a koja predstavlja valjda sve ili gotovo sve što sa sobom nose nepotizam, korupcija i bahato ponašanje, sadržan je naš (između ostalog) zdravstveni sistem. I ne samo zdravstveni sistem, nego i mentalitet, ali o zdravlju najviše pričamo u eri korona virusa.

Nama “uvik, umisto sprida, ulazi sazad”, možemo slobodno da kažemo. “Uvik” nam se namjesti neki Oblo, Kocko ili Ćoško po stranačkoj dužnosti i ublehaškoj hijerarhiji, koji vodi ovaj nesrećni narod i prateće mu zdravstvo. Pa i u bolesti. I dok ga vodi, zaista nam ulijeće “sazad”. Narod, po navici, očekuje “sprida”, ali opet, po navici, uleti “sazad”. Od volje vam bukvalno ili figurativno shvatiti, podjednako je opasno.

Nemamo pravo na vic

U vremenu kad je panika, uz rizično ponašanje, najveći neprijatelj ljudskih života u cijelom svijetu, Kvesić, nakon pustog fakta da je u Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru ušao zaražen pacijent preko “štele”, sijao zarazu po bolnici, bio na pogrešnom odjelu, lakonski saopštava novinarima kako je virus ušao “sazad”. Na dan pisanja ovog teksta zna se da su uletjela “sazad” dva pomenuta pacijenta u Kliniku, napravila virološku turneju i ostavila Mostarce u čudu, da se o svom jadu zabave. Sad-zasad, zaraženo ih je šestoro.

Vic?

Možda bi sve ovo bio vic, prilično loš i vulgaran, u skladu sa palanačkim mentalitetom naroda kojem je bitnije ko je sa kojom ljubavnicom bio na skijanju i koliko je novaca trošio od pustog fakta da ti ljudi siju zarazu, bolest i potencijalnu smrt. Kažem, možda bi sve ovo bio loš vic da mi, kao društvo sa pratećim zdravstvenim sistemom, nismo ispucali sve loše i manje loše viceve dok smo gledali kako diletanti rade, ili, bolje reći, ne rade svoj posao.

Nije vic!

Nemamo pravo na vic. Barem oni koji moraju da budu najodgovorniji u ovom društvu, a to su medicinski radnici. I, da se razumijemo, njih 90 odsto u Bosni i Hercegovini i okruženju radi lavovski i divovski posao. Spasavaju nas iz ralja smrti – doslovno. Od Bihaća i Banjaluke do Mostara. Rade u uslovima koji su nedostojni i njih, i pacijenata. Pitanje je da li imamo više respiratora u zemlji ili ministara i njihovih zamjenika na svim nivoima vlasti.

Bahatost je njihov stil

Ipak, onaj ljekarski ostatak, sa Kvesićem, srbijanskim pulmologom Branimirom Nestorovićem, svojski se trudi da ljudima zgadi ljekarsku profesiju, ali i da narod baci u ralje neznanja, panike, nadrinauke i vračanja. A to je pogubno i zaista može da bude smrtonosno.

Neko dobro zaključi na društvenim mrežama da će nas korupcija i mito doslovno stajati glave. Taj neko se zapita kako je “preko štele” misteriozni privilegovani pacijent, koji ne priznaje da je bio u inostranstvu, dospio u Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostaru, i to na pogrešan odjel? Pa, upravo tako – “preko štele”, jer mu se može, jer je “jednakiji” od drugih, jer su neodgovornost, bahatost i rizično ponašanje sastavni dio života njega i njemu sličnih.

Ne vjerujete?

Sami pogledajte snimak Kvesićeve izjave ovim povodom. Većina vas od sramote će prestati da gleda, ili će se pitati nije li riječ o skrivenoj kameri, ili će nagađati koju vrstu opijata koristi doktor dok, čačkajući zube, govori u kameru da je “samo jednom ženu lagao, a da inače ne laže”. I to je taj čovjek, i to su ti ljudi, politički moćnici, lokalni oligarsi, pred kojima zapadna Hercegovina u strahu šuti najmanje dvije decenije. Taman toliko se pomenuti ljekarski “šeret” pita za zdravlje i pacijenata, i zdravstvenog sistema u zapadnom dijelu grada.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

O tako nakaradno postavljenom zdravstvenom sistemu pisala je Martina Mlinarević, sadašnja ambasadorica Bosne i Hercegovine u Češkoj. Podsjetila je na to da je u toj mostarskoj bolnici umrlo deset beba. Za to niko nikada nije odgovarao. Između ostalog, Mlinarević piše:

“Moji roditelji su me molili da ne pišem ništa, jer se i oni moraju liječiti u toj bolnici. [Godine] 2017. dobila sam karcinom dojke. Pisala sam, nažalost, iz prve ruke. Svakodnevno uviđala razmjere kaosa. Otišla se operirati u Zagreb i Split, za svoje pare, jer imam bh. pasoš samo. Pisala o svemu. Rekli su da sam sisu odrezala iz medijske pažnje i da bi dobro bilo da mi odsijeku i drugu. Jer – izdajica. [Godine] 2019. mi je hitno trebalo ukloniti jajnike i jajovode. Rekla sam: ‘OK, ali samo u Južnom logoru’ (popularna lijeva obala).”

Događa se svima nama

I da, opet su to isti ti ljudi. Koji vedre i oblače i koji pokazuju ko su i šta su u vrijeme zla. Kako je to moguće i kako nam je sve to (p)ostalo normalno? Pa, najnormalnije je to u zemlji u kojoj za 20 evra carinici švercaju visokorizične osobe u zemlju, dok u isto vrijeme zaraženi zarazi trudnice u Mostaru, jer je primljen preko “štele”, na pogrešno odjeljenje. Normalno je to u zemlji i na teritoriji gdje se nadrinaučnici i nadriljekari pitaju, pozivaju u najgledanije emisije i donose javni sud o stvarima o kojima pojma nemaju.

Normalno je to kada se (još) dobar dio populacije ponaša, u najmanju ruku, neodgovorno prema sebi i drugima, sa legendarnom stavkom u glavi “Korona – to se događa nekom drugom.” E, pa, događa se upravo nama. Ovdje i sada. I tebi koji ovo čitaš, i onome koji bi se, navodno, liječio u tunelima Visočice negativnim jonima, i lokalnom antivakseru, i vidjelici u Međugorju, i ovom doktoru kome ulazi “sazad”…

Događa se svima nama. Pa je na svima nama da pokažemo svojim primjerom kako valja ostati u kući, stanu, u zatvorenom, kako izolacijom štititi sebe i druge, ali isto tako, da otkrijemo sve one koji dovode u pitanje živote svih nas. Rizično je, smrtonosno rizično, hodati zaražen po bolnici i iz stroja izbacivati ljude koji će nas liječiti, doktore i ostalo medicinsko osoblje, samo zato što je bahatost nekome životni stil. I to mora da bude sankcionisano. Jednako tako rizično je na bilo koji način omogućavati širenje zaraze, ali i lažnih vijesti, poluinformacija i čistih laži, koje mogu da nas koštaju, pogađate, života.

Da, situacija je vanredna, nije srećno vrijeme, ali nam je ovo jedinstvena prilika da nam kao ljudima konačno prestane da ulazi “sazad”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera